Ulazak Hrvatske u EU i izlazak iz CEFTA-e mogli bi desetkovati domaću proizvodnju i izvoz
Domaće kompanije selit će se k susjedima nakon ulaska u EU
S ulaskom u EU domaćoj konditorskoj industriji izvoz će pasti 30%, a njihov se broj prepoloviti
Zbog crnih predviđanja kako bi ulazak Hrvatske u EU te izlazak iz CEFTA-e mogao desetkovati domaću proizvodnju i izvoz, što bi proizvođače moglo natjerati i na preseljenje tvornica u BiH i Srbiju, predstavnici najvećih prehrambenih tvrtki odlučili su u preostalih godinu i pol zbiti redove.
"No name" u EU
Kraš, Agrokor, Adris, Podravka, Franck, Vindija, Zvečevo, Dukat, Badel 1862, Gavrilović, Pivac, Atlantic, Granolio te HGK u petak su tako pokrenuli inicijativu za što snažnijom i konkretnijom suradnjom domaćih gospodarstvenika s Vladom i resornim ministarstvima kako bi im se omogućili što kvalitetniji uvjeti za daljnji razvoj poslovanja, kako na domaćem, tako i na inozemnom tržištu. Nije, naime, tajna da su proizvodi hrvatskih proizvođača praktično "no name" na europskom tržištu i – makar ono imalo i 500 milijuna potrošača – neće biti konkurentni ni u bescarinskim uvjetima nakon punopravnog pridruživanja EU. Čak i sada kad na njih imamo carinu od 15 do 18 posto, iz EU godišnje uvozimo 80 posto konditorskih proizvoda (54.000 tona godišnje), a kad se 1. srpnja 2013. carina ukine, samo će uvoz čokolade, keksa... iz Europe dodatno porasti za 10 do 15.000 tona. S druge strane, od oko 50 posto ukupne proizvodnje ili 30.000 tona proizvoda koje hrvatski konditori izvezu, 80 posto završi na tržištu CEFTA-e od 25 milijuna potrošača, bescarinski ili s vrlo niskim carinama, da bi se ulaskom u EU dogovoreni kontingenti za tržišta CEFTA-e prenijeli na sve europske proizvođače, a sve ostalo bit će izloženo carinskoj zaštiti. No, iako je konditorska industrija, na čelu s interesnim udruženjem Kondinom te Krašem, s time već upoznala bivšu Vladu uz upozorenje kako će im u tim uvjetima izvoz realno pasti do 30 posto, a njihov se broj prepoloviti, što će one koji imaju proizvodnju u zemljama u regiji natjerati i na preseljenje te gašenje radnih mjesta u Hrvatskoj, država dosad nije reagirala. A vremena je sve manje, napominju proizvođači, ističući da Hrvatskoj hitno treba strategija kojom se domaćim tvrtkama, opterećenima višom cijenom “inputa”, uskoro i višim PDV-om te poslovičnim neplaćanjem, neće zaključati vrata na vlastitu tržištu te otvoriti vrata za nove globalne marke koje će u Hrvatskoj biti sve jeftinije, a priznati hrvatski brendovi na tržištima CEFTA-e, mliječni proizvodi, meso, cigarete, slatkiši..., sve skuplji.
10 mil. eura troškova
BiH je nakon Italije i Austrije najvažnije hrvatsko izvozno tržište, na kojemu smo u 2010. prodali robe za više od milijardu eura, a kako čini čak trećinu domaćeg izvoza poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda, nesumnjivo je da će upravo taj sektor biti najteže pogođen ulaskom u EU. Kraš je još 2003. pod svoje okrilje vratio tvornicu keksa Mira iz Prijedora, a Franck već proširio pogon u Grudama. Slično razmišljaju i u TDR-u, čije su cigarete treći hrvatski izvozni proizvod u zemlje CEFTA-e i prvi u sektoru poljoprivrede i prehrane. U trenutku ulaska u EU bit će im, doznajemo, trostruko skuplje izvoziti u Srbiju, u Makedoniju dvostruko, u BiH će umjesto nulte carine imati 15% davanja – ukupno 10 milijuna eura novih troškova... Čeka se potez Vlade.
Subvencionirani izvoz, manje carine u SSP-u, ograničene marže i rabati...
EU je potpuno nevažno hoće li naši proizvođači prestati proizvoditi, ali smo mi životno zainteresirani da opstanemo, kaže Stipan Bilić, direktor Kondina, koji ističe da, primjerice, u konditorskoj industriji EU hrvatski konditori po broju zaposlenih imaju udjel od 1,9% (4700 radnika), u proizvodnji 0,6% (60.000 tona), a u vrijednosti proizvodnje 0,4% (200 mil. eura). Pitanje je sad, dodaje, što je državni interes – da potiče domaću proizvodnju potrebnim mjerama ili će poticati iseljenje proizvodnje.
Proizvođači tako među mjerama koje bi se mogle uvesti predlažu subvencionirani izvoz na treća tržišta, što je i praksa EU koju je RH već osjetila po pitanju sireva i sl., lobiranje u Bruxellesu da se sa Srbijom i BiH smanje carine u SSP-u, kao što se to tražilo od RH u zadnja dva proširenja EU... Bilić predlaže i da cijene domaćih sirovina ne budu skuplje od burzovnih, da se trgovini osigura kapital za plaćanja sukladno koeficijentima obrtaja gotovih roba, zabrani uvoz roba kojima je preostala trećina roka trajanja, da se propiše da su nezakonita sva davanja trgovini koja prelaze 3% maloprodajne cijene te da se uvede obvezno isticanje nabavne cijene, PDV-a, marže i rabata.
Preveliki i promjenjivi porezi (i 22% je previše, a kamoli 25), nerješena platna sredstva i nelikvidnost, stotine bespotrebnih obrazaca i koječega još, slabo osvježavanje monetarnim novcem iz proizvoda i usluga (osim kreditima prodaje državne imovine), preslabo riješen izvoz, skupe nužne usluge (kao telefon npr) i slično..ahh džabe pisat.
Kako siješ tako žanji.
Teoretski gledano, HR kompanije imaju male šanse u EU točno - čisto zbog malog kapitala koji se tamo stopi kao maslac na tavi a otpor je ravan poplavi.. i u EU se više išlo zbog radnih mjesta, jer su ta mjesta na tržištu CEFTA-e još nestabilnija. Pa je EU očekivan epilog i činjenica da se nema kako ojačati BDP jer je - porez uvijek najvažniji. Hehe da :)
Ali za firme u nas je već napravljen program E7 koji je računao na te stvari kao npr "no-name" into "name" što je najvažnija stvar u cijeloj priči. Program je financiran privatno jer se znalo da će doći do ovoga, vidjevši da to npr. porfelju neće ići.
Anyway you cut it, državni portfelj tu nemre niš specijalno, to je job za firme. Sad dali firme misle da li one moraju održavati fiskalnu stabilnost HR ili ne, pa da se ne sele - e to je već drugi par postola. U HR mislim da čak i drž portfelj misli da to nije njihov posao, HDZ je to najbolje pokazao u djelima kad se moglo puno više i rasprodao sve kaj je zarađivalo novce. No, ipak, nije sve tako crno, srećom, valjda, a ako bude - crno neće bit riječ.
ps: ovaj limit na komentare vam je stvarno mali!
















