Prva pirolitička pećnica tržištu je predstavljena 1964. godine i proizvela ju je njemačka tvrtka Miele. Taj inovativni proizvod revolucionirao je način čišćenja pećnica, omogućavajući korisnicima automatsko čišćenje visokim temperaturama bez potrebe za ručnim trljanjem ili upotrebom agresivnih kemikalija. Miele je bio pionir u ovom području, postavljajući standard za buduće razvoje pirolitičkih pećnica i inspirirajući druge proizvođače da istraže slične tehnologije. Od tada su pirolitičke pećnice postale sve popularnije i dostupne na tržištu kućanskih aparata. Sustav pirolize vrlo je jednostavan za krajnjeg korisnika. Riječ je o samočišćenju koju svu nečistoću i masnoću pretvara u prah koji se potom može prebrisati vlažnom spužvicom i pećnica izgleda kao nova. Kroz vrata pećnice, tijekom procesa samočišćenja, može se vidjeti kako se nečistoća doslovce pretvara u prah.
U Hrvatskoj su pirolitičke pećnice još relativno 'nepriznate' i to uglavnom zbog viših cijena. Neki se korisnici boje potrošnje električne energije, druge muči samo trajanje procesa, a treće plaše visoke temperature na kojima se odvija samo čiščenje.
Međutim, mi smo testirali pećnicu prosječnog cjenovnog ranga, Electrolux, i ovo je naš dojam nakon godinu dana korištenja.
VEZANI ČLANCI:
Njena cijena je bila oko 600 eura na nekoj akciji. Preporuka je da se piroliza pali 1-2 puta godišnje, a između se pećnica treba prebrisati vlažnom spužvicom nakon svakog korištenja. Ova pećnica je kupljena lani u ožujku, u zagrebačkoj Lesnini. Prvi put je piroliza korištena lani u listopadu, a kako sam bila oduševljena rezultatom, odlučila sam joj ovaj put malo otežati posao. Nakon korištenja nisam je brisala već sam ostavila da se 'skupi' prljavštine. I tako mjesecima, prebrisala bih samo ako se nešto prolilo. Tjedan prije Uskrsa, zaključila sam da je vrijeme za čišćenje. Doduše pećnica je signalizirala ikonom metle na ekranu da joj treba čišćenje i ranije, no nisam imala vremena, a ne usuđujem se ostaviti je 'samu doma' zbog visoke temperature na kojoj se čisti.
Moja pećnica nudi tri različita programa čišćenja – lagano, normalno i temeljito - a prvi i najkraći traje sat vremena. Temeljito čišćenje traje 2 i pol sata. Temperatura se diže na 300 stupnjeva Celzijevih, pećnica se zaključava i počinje proizvoditi vrlo snažan zvuk zujanja. Nakon nekog vremena, doslovno izgleda kao da pećnica iznutra gori. Prije pokretanja programa treba pričekati da se pećnica u potpunosti ohladi (ako je prije radila), zatim treba izvaditi sav pribor te očistiti dno i unutrašnje staklo toplom vodom, krpicom i blagim deterdžentom, odnosno doslovno je treba samo prebrisati.
Za potrebe ovog teksta pokrenula sam program laganog čišćenja pa su u konačnici vidljive i neke preostale mrljice. Tijekom čišćenja svjetlo pećnice je isključeno, vrata su zaključana, a ono što moram primjetiti jest da se od tog silnog zagrijavanja zagrijala i cijela kuhinja. Nakon završetka procesa, trebalo je još nekih 15-20 minuta da se u potpunosti ohladi nakon čega sam je prebrisala i mogu reći da izgleda gotovo kao da nikada nije korištena. Vjerojatno bi izgledala i bolje da sam uzela neki duži program jer sam je realno – zapustila. I opći dojam na kraju – sigurno se nikada ne bih vratila na klasičnu pećnicu i na njeno suludo ribanje. Niti za to imam volje, niti je ikada tako čista kao nakon ovakvog 'pranja'. Tako da od mene piroliza ima čistu peticu.
* Stavovi izneseni u ovom tekstu su neovisna mišljenja ljudi koji su sudjelovali u analizi i nisu službeni stav Večernjeg lista.
