navigacija Automobili 60
Mate Rimac:

'Posuđeni novac vraćam očevoj tvrtki s kamatama, ni kunu nisam dobio na poklon'

Rimac: Koenigsegg i ja kliknuli smo na prvu, upoznao sam i Horacija Paganija, no od Koenigsegga sam naučio najviše

Foto: Petar Glebov/PIXSELL

U kutu hale, zapravo negdje tamo u zapećku, stoji vitrina s nagradama i priznanjima. I nagrada za Večernjakovu osobu godine je tamo. Samo što ovdje nagrade nisu važne. Vizija je ovdje ono što se broji. Kada je ovaj autor radio svoj prvi veliki tekst o Mati Rimcu i njegovom Conceptu_One, bila je to tvrtka s nekih 15 zaposlenih. I tada se vidjela živa ambicija, nekada najvećim Citroenovim salonom na Balkanu vladala je užurbanost, imalo se što vidjeti. Drugi posjet opravdali smo Greyp Bikeom, proizvodom koji je razbio predrasude prema mladom poduzetniku koji je, možda i više, a sigurno drugačije nego što su to učinili čak i naši sportaši, Hrvatsku stavio na kartu svijeta. Na način na kakav do sada nismo navikli, kao zemlju rada i upornosti, ideje i inovacije. Do sada, uspjeh je jedino za što u svetonedeljskoj tvrtki znaju.

Još je jednom prošlog tjedna tvrtka Rimac Automobili bila dijelom svjetske vijesti. Christian von Koenigsegg, švedski plemić koji već 20 godina proizvodi najekstremnije i najbrže supersportske automobile na svijetu, odlučio je realizirati svoj cilj uz pomoć upravo Rimac Automobila. I Šveđanin je shvatio da je put do brzine popločan Teslinim munjama. A lički je izumitelj neskriveni idol još mlade tvrtke, pa ćete u prostorima vidjeti i poster s Teslinim likom pored Concepta_One. Ali, nije prijateljstvo sa švedskim plemićem nešto novo, gospodin je prijatelj tvrtke više od tri godine, bio je ovdje na ljetovanju s obitelji, više da bi vidio odakle to dolazi njegov iznenadni konkurent, negoli zbog sunca i čistog mora. Lako su našli zajednički jezik, prije nekih osam mjeseci počela je intenzivna suradnja na razvoju hibridnog i baterijskog sustava za Koenigsegg Regeru koja je na netom završenom ženevskom salonu automobila bila jedna od glavnih vijesti.

– Koenigsegg i ja kliknuli smo na prvu, upoznao sam i Horacija Paganija, no od Koenigsegga sam naučio najviše, kaže Mate Rimac, kao i uvijek raspoložen i motiviran da nam ponovo pokaže što je novo u svetonedeljskim halama.

– Slične su to tvrtke, jedino što smo mi daleko moderniji, Koenigsegg je smješten u starom vojnom hangaru i ne bi se nikada reklo što oni tamo rade. Dečki su prije Ženeve otišli u Švedsku na sedam dana da puste prototip u pogon, imali smo jako kratko vrijeme da sve priredimo. Radilo se dan i noć, ali bez obzira na jezičnu barijeru, sve je funkcioniralo besprijekorno. Christian je u Ženevu doveo i desetak svojih kupaca s kojima smo otišli na večeru. Svima smo dosadili, četiri sata smo on i ja pričali o baterijama, motorima, šasijama... Nije ostalima bilo lako to slušati! Ali, tako to funkcionira, nije riječ o interesu koliko o strasti. Kada sam počinjao s Conceptom_One, bio mi je san nešto raditi s Koenigseggom, pa eto, sada radimo ne samo s njima nego i s mnogim drugima, govori Mate.

– Svijet je superautomobila ekskluzivan, riječ je o tehnološkom high-endu gdje se teško dokazati, no kada steknete tu vjerodostojnost, tada se događaju i ovakve suradnje. U marketing ne ulažemo ništa, ne idemo na sajmove, nikad ne plaćamo oglase i ne pristupamo novinarima prvi, ali svatko tko želi najviše što se može dobiti u pogonu na struju, javlja se nama, to se brzo pročuje, naglašava Rimac i kaže da se bavi upravo poslom kojim se uvijek želio baviti. Mala je tajna uspjeha svake firme naći ljude s podudarnošću u strasti, ambicijom da se bude drugačiji, bolji. Brzo doznajemo kako za Matu Rimca njegova tvrtka više nije samo posao, to je sada vizija.

Zemljište za novi pogon

– Sada ovdje radi više od 70 ljudi, do kraja godine bit će ih oko 160. A ja ovdje želim vidjeti tisuću ljudi već 2020., koji će godišnje proizvoditi nekoliko stotina automobila! Takav je bio plan od početka i mi idemo prema tome, već sada ostvarujemo bolje rezultate nego što smo planirali prije četiri godine. Ipak, uskoro će se pojaviti jedan problem. U Hrvatskoj je tek određen broj ljudi koji odgovaraju onome što tražimo a da imaju i neko radno iskustvo, i to smo gotovo iscrpili. Zato smo uspostavili suradnju s fakultetima pa tamo nastojimo negdje na trećoj godini studija uočiti studente s afinitetima koji bi nam odgovarali. Njihov izbor ne mora značiti i da će uspjeti njihova asimilacija u našu tvrtku, a k tome, kada se i to iscrpi, naći ćemo se u problemu. Hrvatska je i dalje nefleksibilna prema prijamu stranih radnika u domaće tvrtke. Ako postoji domaći radnik tražene struke, tada morate naširoko obrazlagati zašto želite baš stranca, to je našoj birokraciji jako teško objasniti, govori Rimac objašnjavajući kako u jednom segmentu nikako nije moguće pronaći domaćeg kandidata.

– U dizajnu nemamo baš nikakvog izbora, dizajneri moraju doći izvana. Iako je naš glavni dizajner Adrian Mudri Hrvat, svoje je znanje stekao u Austriji, Njemačkoj i Italiji, objašnjava. I nije zapošljavanje stranaca jedino što smeta poduzetnika u Hrvatskoj.

– Mi smo od države i dalje dobili samo zanemariva sredstva. Sada ćemo se prijavili za poticaje u opremanju postrojenja. Ali nismo sigurni hoćemo li ih dobiti jer se gledaju bilance, dakle dobit posljednjih nekoliko godina, a mi smo mlada tvrtka i u konkurenciji s kompanijama s duljom tradicijom ne prolazimo lako, na nekim natječajima upravo iz tih razloga nismo prošli. Tražimo zemljište za novi pogon pa su nas zvali iz Siska, ali to je inicijativa tamošnje gradonačelnice. To od Vlade ili nekog ministra nismo još vidjeli. Lošiji smo i od Makedonije po tim pitanjima, bila je ovdje i makedonska ambasadorica, nude nevjerojatne stvari, tamo su uveli čak i ocjenjivanje državnih službenika, dok mi imamo zaposlenu jednu osobu koja ništa drugo ne radi nego cijeli dan obilazi birokraciju. Administraciju ne zanima to čime se mi bavimo, za koga sve radimo, o kakvom se poslu i proizvodima radi, ne bi trebalo imati veze to što ne radimo automobile za široku potrošnju. Možda im se sada činimo mali, ali ne računaju na to da imamo potencijala biti ozbiljna industrija s više stotina zaposlenih već u idućih nekoliko godina. K tome, poticaji koje država daje za kupnju električnih vozila za Hrvatsku su apsolutno kontraproduktivni jer se njima financiraju automobili koji se proizvode negdje drugdje. Zašto novac koji država očito ima za takvu namjenu ne preusmjeri prema domaćem sektoru i tako stimulira automobilsku industriju u nas koja je namijenjena izvozu. Američka je vlada već 2008. godine odlučila da je razvoj vozila na alternativni pogon njihov strateški interes za koji su u prvoj fazi izdvojili 25 milijardi dolara, od čega je samo Tesla u svojim počecima dobila 500 milijuna dolara za razvoj. Ipak, suprotno općem vjerovanju, ja zbilja mislim da mi ovdje možemo proizvoditi automobile. Pa mi ih ovdje razvijamo, proizvodimo i izvozimo već godinama, govori svetonedeljski poduzetnik. Ove će godine prvi put biti isporučen i proizvod koji je Rimcu kupio kartu za prvi razred svijeta vrhunskih automobila. Prvi je naručeni automobil isporučen već u siječnju 2013., prvi automobil koji je Hrvatska ikada izvezla, uslijedila su i tri prototipa, a sada i prvi Concept_One. Prvi Concept_One bit će isporučen sredinom ove godine i to američkom kupcu. Prvi je to elektrobolid iz serije od osam komada, od kojih je prodano već šest.

Foto: Petar Glebov/PIXSELL

– Dvije su skupine kupaca koji kupuju takve automobile. Jedni su technology lovers koji ovakav automobil kupuju zbog tehnologije, ali i zato da bi bili dio promjena koje se događaju i dali svoj doprinos da promjene svijet. Recimo, ovaj koji vidite, proizvodimo ga po narudžbi američkog očnog kirurga zato što čovjek želi promijeniti percepciju Amerikanaca prema električnim automobilima. Druga je skupina supercar lovers, dakle oni koji žele brzinu, žele biti zapaženi, imati nešto što je drugačije. Prodajnog predstavnika nemamo, sve se odvija izravnim kontaktom, netko vidi u medijima, pa kontaktira s nama, ili već tako nekako.

Možda je bilo i kupaca celebrityja?

– Zamalo! Sjećam se kad smo Concept_One izložili u Londonu, okupilo se puno novinara. Neki lik razgledavao je automobil i pokušao mi se obratiti. Mene su više u tom trenu zamarali novinari. Dok sam završio, on je već otišao. Kasnije su mi rekli da je to bio Jay Kay iz Jamiroquaija. Nažalost, nismo ga više uspjeli pronaći, smije se. Ali, nije posao samo proizvodnja i prodaja Concepta_One, Greypa u Svetoj Nedjelji ne mogu proizvesti toliko koliko ga traže, a osim toga razvijaju i proizvode gotovo sve vlastite tehnologije in-house pa su tako za tri druge automobilske tvrtke razvili i proizveli razne sustave ili čak cijele prototipove iz nule prema njihovim željama. Mate Rimac već sada najavljuje što će se u njegovoj tvrtki događati sljedeće godine.

– Razvijamo dva nova modela, po performansama jedan iznad i jedan ispod Concepta_One. Taj snažniji pokazat ćemo na ženevskom salonu automobila 2016. godine. U međuvremenu, radimo ovo, ponosno nam pokazujući nešto što je očito bolid.

– Ne mogu otkriti za koga je ovo, mogu samo reći da gledate budućeg svjetskog rekordera, govori nam krećući se kroz halu. Odmah pokraj je drugi boks.

– Ovdje se radi plovilo inovativnog koncepta. Naručitelj traži 300 pogonskih i baterijskih sustava do kraja ove godine, iduće već tisuću. Sve moramo razviti i napraviti od početka, to je za nas prilično veliki izazov, ali upravo o tome je riječ – motivirano će Rimac. Investitori su bili velika prošlogodišnja priča, zaokružen je ciklus investicija od 10 milijuna eura.

– Investitori vjeruju da znam što radim i da to znam bolje od bilo koga drugog. U operativno poslovanje ne petljaju se, na kraju krajeva ja sam još uvijek vlasnik tri četvrtine tvrtke, nije ni moguće da utječu previše. Međutim, nije samo novac ono što su oni donijeli. Frank Kanayet otvorio mi je mnoga vrata, doveo nas je u Formulu E, pozna dobro svijet superautomobila jer je i sam zastupnik Ferrarija i Maseratija za Kolumbiju, kaže Rimac i ne izbjegava pitanje koje, nažalost, mnogi i dalje postavljaju kada se zavrti priča o Rimčevim automobilima i biciklima.

Hejteri će uvijek hejtati, ja tu zaista ne mogu ništa! Višemilijunske kredite s kojima sam stvorio tvrtku još imam na svojim leđima. Prije nego što je ušao prvi investitor konstantno smo bili na rubu opstanka. Prije ulaska investitora nikad nisam imao novaca na računu za iduću plaću, što je za mene bilo vrlo stresno. Uvijek bih u zadnji trenutak dogovorio neki posao, posudio novce ili uspio prodati privatni automobil ili nešto slično. Otac i obitelj najveća su mi podrška, ali obiteljski resursi su vrlo ograničeni pa smo se morali fokusirati na druge oblike financiranja. U počecima, svoj sam stari BMW na električni pogon počeo preuređivati u garaži, vlastitim sredstvima. Kad sam s njim oborio pet FIA i Guinnessovih rekorda, koje i danas držim, zainteresirali su se investitori iz Abu Dhabija. Ja sam nekoliko puta bio u Abu Dhabiju, oni kod nas, i sve je bilo dogovoreno, ali je ostalo mnogo posla oko ugovora i papirologije. Kako smo se u tom trenutku odlučili Concept_One predstaviti na sajmu u Frankfurtu za koji je potreban unajmiti štand barem godinu dana unaprijed, s investitorima smo se dogovorili da će tvrtka oca posuditi novce za početak projekta koji će investitori kasnije vratiti kako ne bismo gubili vrijeme. Nakon dugotrajnih pregovora zahtijevali su da se cijela tvrtka preseli tamo, na što nisam pristao, što je za nas u tom trenutku bila katastrofa jer smo ostali bez obećanih sredstava koje smo toliko iščekivali jer smo financijske kapacitete očeve tvrtke već odavno iscrpili. Od tada do prve investicije trajala je svakodnevna borba. Posuđeni novac danas vraćam očevoj tvrtki s kamatama, dakle ja ni kunu nisam dobio na poklon. Moram se zahvaliti i HBOR-u na kreditu bez kojeg bismo teško prebrodili 2013. godinu. Bilo je i situacija kad sam kasnio s isplatom plaća, plaćanjem dobavljača i najma, skoro smo ostali bez struje i plina ili čak iznajmljenog prostora u takvim trenucima. Znam ja vrlo dobro kako je biti u teškoj situaciji, bez kune u džepu i u neizvjesnoj situaciji s velikim kreditima. Taj rizik je bio na meni – na meni bi ostali dugovi da je tvrtka propala. Mi razvijamo visokotehnološke proizvode kojima za komercijalizaciju treba dugo vremena. Iskusne automobilske tvrtke trebaju sedam godina da razviju i na tržište izbace novi model automobila s klasičnom tehnologijom. Mi smo prvi automobil isporučili nakon samo četiri godine poslovanja, ali i dalje smo tek na početku našeg puta. Upravo danas je dan kada iz ove tvrtke odlazi prvi zaposlenik, pa smo organizirali oproštajni ručak, kupili 70 pizza. Tempo u kojem se ovdje radi nije izdržao, jer ovdje se doista radi, nerijetko se i ne odlazi kući, reći će vam Miro (upoznaje nas s djelatnikom koji noć prije nije otišao kući). Privatnog života gotovo da i nemam, ujutro se probudim, uspijem u miru riješiti nekoliko e-mailova, a onda dolazim u firmu i tu sam najranije do deset navečer. Ali, prošlogodišnja je nagrada za poslodavca godine za mene najveće priznanje, to se ne dodjeljuje, to ti daju radnici, što mi je najdraže priznanje, govori Mate Rimac.

– Za sve što želim napraviti ovdje imam premalo prostora. Kada završimo s formiranjem svih proizvodnih linija, popunit ćemo sve ove hale koje ovdje vidite. Napravit ću i restoran samo za djelatnike, u okolici nema kvalitetne prehrane, a jako mi je stalo da imaju maksimalno moguće, objašnjava. Pa dobro, i na restoranu se može zaraditi, našalili smo se.

– To radimo samo radi zdravlja i zadovoljstva zaposlenika ne radi zarade, hrana isključivo i samo organska, dobar dio ćemo čak ovdje saditi i proizvoditi sami. Mi ovdje ne radimo običan posao i zato želim da ova tvrtka izgleda kao Google, da se zaposlenici slobodno kreću, da mogu raditi i na klupi izvan zgrade povezani tek Wi-Fijem, interijeri moraju biti zabavni, stavit ćemo i viseće vrtove, svi se moraju osjećati maksimalno ugodno, iznosi svoju viziju tvrtke Mate potvrđenu nacrtima na ploči u projektnom uredu koji sada umjesto nekadašnjih nekoliko stolova zauzima cijelu halu u kojoj radi 30-tak inženjera. Tok je razgovora nametnuo još jedno pitanje – čime bi se Mate Rimac bavio da se na bavi visokom tehnologijom?

Hranom. Nije mi jasno koliko se mi još mislimo prehranjivati u zemlji u kojoj sve manje i manje ljudi proizvodi hranu. Baš me zanima kako bi to izgledalo da se mogu zamrznuti pa da se probudim svakih deset godina i vidim gdje smo stigli na područjima istraživanja svemira, biologije i tehnologije. A način života moramo promijeniti, jer u suprotnom sve ovo oko nas neće vrijediti ništa. To me zanima, održiv način života i proizvodnje i čista, organska hrana, jer to je i ključ opstanka čovječanstva. Prije godinu i pol dana postao sam vegetarijanac, ne jedem više meso. Zaista ne vidim razloga zašto bi nešto moralo umrijeti da bih ja živio, u tome stvarno više nisam vidio nikakvog smisla. Nemojte uopće sumnjati da nam evolucija to neće vratiti, priča svetonedeljski poduzetnik.

Struja, a ne vodik

– Kao što vjerujem da će struja, a ne kako neki još tvrde vodik biti pogon budućnosti, tako mislim i da će bespilotni automobili ne samo promijeniti paradigmu prijevoza nego i ljudskog života općenito. Imat će presudan utjecaj na vrstu prijevoza jer će smanjiti broj konvencionalnih automobila koji će ostati samo igračke entuzijasta i bogatih, a posebno odlučujući utjecaj na ekologiju jer će individualni prijevoz biti puno efikasniji, sigurniji i na kraju krajeva – jeftiniji, iznosi svoja predviđanja Rimac.

Sve te vizije ipak stoje na vrlo čvrstim temeljima. Rimac Automobili za koje će Mate Rimac reći kako još nisu tvornica već ipak manufaktura, što će i ostati bar još nekoliko godina, prelaze na nove proizvodne procese, sastavit će se posebne linije za motocikle i automobile koje neće biti proizvodne trake već stanice. U planu je i lakirnica, povećanje strojnog parka, gradi se pogon za proizvodnju karbonskih monocoque šasija za buduće modele, sve karbonske dijelove već sad radimo in-house samo što trenutačno ne proizvodimo šasiju od karbona. Cjevastu šasiju zamijenit će karbonska, što će buduće modele učiniti još lakšim i dati im još bolje performanse.

Ništa nije prepušteno slučaju, proizvodni proces za običnu pantu na vratima odvija se ni manje ni više nego u 20 koraka. Baterija za Koenigsegg Regeru sačinjena je od nevjerojatnih tri tisuće dijelova od kojih oko 900 otpada na ćelije koje su jedini dijelovi koji se ne proizvode u Svetoj Nedelji. Samo na jednom Concept_Oneu ima 185 dijelova karoserije sačinjenih od karbonskih vlakana. Ako mislite da je već to dovoljno, trebate proći kroz razvojni odjel. Ovdje inženjeri rade na računalima opremljenim softverom čija cijena može doseći i 50 tisuća eura po računalu. Novi je proizvod Rimac Automobila sasvim novi softver za Concept_One koji će cijelo vrijeme biti spojen na internet. U svakom će trenutku biti moguće pratiti i najsitniji detalj u telemetriji, poput toga koliko je preostalo energije u bateriji, kapacitet svake ćelije u bateriji, ponašanje elektromotora na svakom kotaču, a sve to i u automobilu i iz daljine. Stvara se i infotainment sustav gdje su i audiosustav i navigacija, praktično sve ono što ćete naći u najluksuznijim konvencionalnim automobilima.

Tek nekoliko stolova dalje sjede dva inženjera čiji je zadatak izvući maksimum iz pogona Concepta_One. Navikli smo već na pojmove poput ABS-a, ESP-a ili TCS-a na konvencionalnom automobilu. Kod Concepta_One svi ti sustavi rade preko Torque Vectoringa koji upravlja svakim kotačem zasebno. Čak stotinu puta u jednoj sekundi razmijeni se informacija između središnjeg sustava vozila i pogona na kotaču. Vrijeme je reagiranja oko 20 milisekundi, što Concept_One čini superautomobilom koji može voziti i sasvim prosječan vozač. Moguće je sve, da tri motora jednu milisekundu ubrzavaju a jedan koči, te da drugu milisekundu već bude obrnuto, vozač može prilagoditi ponašanje automobila točno prema svojim željama. Svaka se situacija prije izlaska na testni poligon na Mičevcu ili Grobniku testira u računalu. Ni s dizajnom nije puno drugačije. Računalno se simulira odsjaj na svakom dijelu karoserije koja se u cijelosti osmišlja u malom studiju na katu iznad razvojnog odjela. Težak posao, jer da bi se Concept_One povisio za samo pet centimetara, potrebno je promijeniti cijelu karoseriju da bi se sačuvala aerodinamika koja se također računalno testira. Sve se osmišlja i oblikuje ovdje, čak i ključ s daljinskim koji je prvi put izišao iz 3D printera u prizemlju. Nije stoga čudo da se jedan Concept_One proizvodi gotovo godinu dana.

Bicikli su nešto drugačija priča, kupaca ima od svuda, dva su nedavno otišla u Južnu Afriku, a bilo je kupaca i iz Kine, Nizozemske, oba američka kontinenta... Sam bicikl, osim izgleda, nema puno zajedničkog s modelima od prije godinu dana, poboljšano je gotovo sve, a uskoro ćemo vidjeti i lakši, tek 22 kilograma težak model, ali i jeftiniji s pretpostavljenom cijenom oko tri tisuće eura. A posebni su zahtjevi česti. Christian von Koenigsegg dobio je za rođendan dva, jedan s obilježjima njegova tadašnjeg top modela One:1. Za sada, ekipa Greyp Bikesa može napraviti tri modela tjedno, lista je čekanja podugačka, čeka se i do mjesec i pol dana koje neki ne mogu izdržati. Češki je kupac odustao od ponuđenih modela dostave koja traje nekih pet dana, sjeo je u vlastiti automobil, Greyp stavio u prtljažnik i vratio se kući. Sve nabrojano jedva je stalo u tri sata obilaska svetonedeljske manufakture. I još tri ne bi bilo dovoljno, a čini se da se polako treba pripremati i za cjelodnevne boravke u najbrže rastućoj hrvatskoj tvrtki, domu najbržeg svjetskog električnog automobila.

Ocijeni:

1 2 3 4 5

4 (75 ocjena)
Ispravi pogreške

Komentari

65
Registracija
  • rubix rubix

    15.03.2015 u 22:53h

    Novinari,do kada će trajati ova laž o Rimcu?? Koliko dugo ćete još skrivati istinu i objavljivati priče ovog patološkog lažljivca? Rimac ne proizvodi nikakve automobile niti bicikle. To je i razlog zašto nitko nikada nije vidio neki njegov automobil u vožnji. Ta njegova ''tvornica'' o kojoj priča služi samo za pranje novca od njegovog oca. Otac od Rimca pravomoćno je osuđen da je zajedno sa ostalim HDZ-ovcima pljačkao državu i trenutno se nalazi u zatvoru. Nema nikakvih investitora, to je izmišljotina da bi se oprao opljačkani novac. Odite do porezne uprave i zavoda za mirovinsko pa ćete vidjeti da Rimčeva firma zapošljava svega 5 ljudi.
    37 69% 17
  • links

    15.03.2015 u 22:11h

    Jesi pitao taticu otkud njemu lova, proguglaj maestro!!!, jel mu vraćaš u Remetinec ili?????
    35 67% 17
  • Galo Galo

    15.03.2015 u 22:55h

    Uuuu, veliki clanak. Isao sam provjeriti u gornji lijevi ugao ekrana da nije ovo rimac.hr
    30 79% 8
  • Enzo Enzo

    17.03.2015 u 21:04h

    E dragi moji Hrvati, imamo mi jednog pisca, Radoje Domanović se zvao. Umro mlad, pre 100 i malo više godina. U svojim pripovetkama je opisao naš zajednički mentalitet koji se nije promenio 100 godina. Jedino ove starlete nije poznavao - sve je drugo negativno ostalo. Fabriku Rimac sam sa puno gušta posetio prošle godine nakon što sam koju nedelju ranije obišao sve po Modeni. Imaju sve preduslove da uspeju u namerama. Paganijeva stara fabrika ne izgleda ništa bolje od Matine. Tokom kratkog obilaska video sam i neke koncepte i čudesa za koje ni danas nisam siguran šta su. Zaposleni su sjajno motivisani, iskre im oči dok unapređuju svaki detalj. Za ConceptOne nemam, ali Greyp ću lično ja jednom da kupim - neka ga za kolekciju. To sa novcem ne treba nikog da zanima. Neuporedivo je jeftiniji od Dinama, Zvezde, Partizana i ostalih bačenih novaca. Sve i da je najgori čovek na svetu, hrvatski auto je safety car na formuli E. Vozio je Žana Toda u ConceptOne! Od srca se radujem uspehu firme Rimac. Posetite ih nekada, možda promenite mišljenje kad vidite...
    1 100% 0
  • pajopatak pajopatak

    16.03.2015 u 21:58h

    Čini se da svih 5 Matinih radnika je ovdje logirano i hvali šefa... Ali zašto novinari VL konstantno hvale Matu - možda im je on šef??? mate će se naljutiti jer Bojan nije napisao ovaj pr članak.ništa od bonusa bojane.
    0 0% 0
  • puši kurac puši kurac

    16.03.2015 u 16:32h

    super bi bilo da je to sve tak al jednostavno mi sve ovo nekak smrdi!
    1 100% 0
Pregledaj sve komentare