To vam je dio čovjeka, kao što imate potrebu pojesti i popiti, tako i ja moram na Sljeme – govori nam planinar Tomislav Zoričić dok se spušta s Medvednice. I jučer se ujutro uputio na vrh kojim se, otkad je u mirovini, šeće barem dva do tri puta tjedno. Planinar je već 40 godina i, premda se popeo na Kilimanjaro, Mont Blanc, Kavkaz i čak 12 puta na Triglav, od Sljemena mu nema ljepšeg.
Šetnja pa u Puntijarku
– Najdraža mi je okolica kapelice svetog Jakoba, a tu su i Činovnička livada, Ponikve... Ma ovdje ljepota ima za tri Zagreba – ističe 66-godišnjak.
Vikendom je na Sljemenu prava gužva, za ovoljetnih je vrućina bio “špica”, a na ugodna 22 Celzijeva stupnja u hladu drveća i uz pjev ptica, uvjerili smo se, i radnim danom uživa mnoštvo Zagrepčana. Među njima je bio i Ante Jurić, koji se od šetnje odmorio uz pivo na popularnoj Puntijarki.
– Dolazak na Sljeme odlična je vježbica za održavanje kondicije – objašnjava nam Jurić.
Budisti u Tomislavcu
U obližnjim odmaralištima, kažu, Zagrepčani uglavnom ostaju prespavati vikendom, dok su radnim danom smještaji puni turista. Najviše njih dolazi iz Poljske, Njemačke, Austrije, Nizozemske, Češke, Srbije, Slovenije... Prevladavaju oni treće dobi koji na Sljemenu ostaju i po dva mjeseca.
– Ovdje smo drugi put, a najviše nam se sviđaju svjež zrak i priroda – kaže Magdolna Halapi, koja je s obitelji u posjetu rođacima u Zagrebu. U zagrebačkom raju mir pronalaze i polaznici škole nanbuda i Konfucijeva učilišta, dok je Tomislavov dom i ove godine bio centar za budiste. Učitelji dolaze iz Nepala i Indije, a učenici doslovno iz cijelog svijeta.
