–Odmalena imala sam potrebu stajati na strani slabijih. Tako sam se uvijek družila s onima s kojima se nitko nije htio - tim riječima Leonarda Lujić, studentica treće godine novinarstva opisuje početak svog volonterskog puta. Tijekom školske godine, ona na Volovčici daje instrukcije djeci Romima, a vrijeme koje ne provodi s njima, posveti umirovljenicima u Domu za umirovljenike Maksimir. Nerijetko se susreće s predrasudama, a najviše čuđenja izaziva kad kaže kako joj je u društvu Roma najljepše.
–U osmom razredu išla sam na državni Lidrano, tri dana bili smo u Zatonu. U apartmanu do našeg bila je grupica romske djece, koja je ondje također nastupala. Upravo s njima provela sam ta tri nezaboravna dana i bila sigurna da ću se svim silama truditi ispraviti nepravde koje su im nanesene, da maknem predrasude, koje sam, priznajem, i ja dotad imala - govori Leonarda koja se uključila u Afterschool projekt za Rome, preko Volonterskog centra Zagreb, u sklopu kojeg je, u improviziranoj učionici na Volovčici, romsku djecu počela podučavati predmetima koji im nisu išli u školi. Volontirala je i u tamošnjoj osnovnoj školi.
–U sjećanju mi je nekako najviše ostao mali Kris, koji je imao poremećaj pažnje, ali jako je volio školu, htio je napredovati, samo je posustao doživljavajući svakodnevnu diskriminaciju od druge djece. Mislim da sam mu uspjela vratiti malo samopouzdanja jer se nastavio školovati - kaže mlada volonterka koju je na Volovčici najviše šokiralo, kaže, dijeljenje razreda prema nacionalnosti. U njen razred, priča Leonarda, dolazilo je mnogo djece, uglavnom one koja su sanjala o boljem životu.
– Romi su neobičan narod. Veseli, talentirani i ljudi koji ostaju najbolji prijatelji čitav život - ispričala je Leonarda koja njeguje sve kontakte koje je skupila za vrijeme svog rada s djecom.
>> U Karlovcu centar za volontiranje, uredi još i u Slunju i Ogulinu
