Točno tjedan dana, tri sata i pedeset i pet minuta nakon što je posljednji put viđen na zagrebačkim Vrbanima policija je u blizini čvora Jankomir pronašla tijelo studenta Karla Kurtanjeka (23). Tijelo su, kako su službeno priopćili, pronašli u srijedu deset minuta iza podneva, a na njemu, kako su rekli, nisu pronađeni tragovi koji bi upućivali da je smrt nastupila kao posljedica kaznenog djela.
Podigao novac
Podsjetimo, Karlo je prošle srijede, 10. travnja, iz stana u Palinovečkoj ulici na Vrbanima u kojem živi s obitelji izašao oko 8 sati jer je krenuo na Sveučilište Libertas na Kennedyjevu trgu, gdje je na studiju međunarodnih odnosa imao zakazan kolokvij, ali na njemu se, iako se za njega pripremao, nije pojavio. Obukao je crnu jaknu s kapuljačom, crne traperice i smeđe tenisice, uzeo ruksak koji i inače nosi te sjeo na svoj bicikl marke Hercules Olpran Mountain Bike crveno-sive boje. Oko 8.15 sati vidio ga je susjed s kojim se u prolazu pozdravio, a u 8.20 podigao je novac na obližnjem bankomatu PBZ-a i, pretpostavljalo se tada, krenuo na fakultet. Bilo je to, do ove srijede, posljednji put da je viđen.
VIDEO Očevid s Jankomira
– Policija nam nije rekla koju je svotu podigao, istina je da je on imao dvadesetak tisuća kuna koje je uštedio na svoja dva računa, ali ne znamo je li podigao sto, tisuću ili deset tisuća kuna. Isto tako istina je da smo u ponedjeljak dok smo pretraživali njegove osobne stvari pronašli komadić papira na kojem je rukom ispisao kako svojoj obitelji ostavlja imovinu koja se sastoji od novca koji je imao na štednji. Taj papirić bio je u fasciklu, a na njemu je pisalo “svu imovinu ostavljam Dubravku i Jasni (svojim roditeljima)”. Napisano je bilo i 9. 4. 2019. u 10.29 sati, što je, pretpostavljam, bilo vrijeme u kojem je to napisao – rekao je prije dva dana u razgovoru za Večernji list Karlov otac Dubravko.
S jedne strane, Karlovoj obitelji i prijateljima snagu je tada davala činjenica da je podigao novac jer logično im je zvučalo da to ne bi napravio ako je imao suicidalne misli. S druge strane, ono što je bilo posebno zabrinjavajuće, uz već spomenuti testament, jest to da je kod kuće u ladici ostavio i svoj mobitel. Sumnjali su tada da je to učinio jer mu je baterija bila loša pa “ionako nije mogao izdržati cijeli dan”, a Karlo je cijeli dan u srijedu navodno planirao provesti u gradu.
Rekao je kako nakon kolokvija planira otići učiti u Nacionalnu i sveučilišnu knjižnicu, a potom odraditi smjenu u Lisinski gdje je povremeno na studentski ugovor znao raditi na fizičkim poslovima poput postavljanja pozornice, stolaca u dvorani i slično. Nije se pojavio ni na jednom od tih mjesta.
– Dva ili tri dana prije nego je nestao javio se kolegi s kojim trenira stolni tenis u zagrebačkoj amaterskoj ligi Sokaz i najavio mu da u srijedu ne može doći igrati tu ligu koju inače igra jer ima kolokvij na fakultetu. Često je znao igrati s tim dečkima, imali su čak i svoj tim koji se zove Španeri i svi iz tog tima o Karlu su govorili kao o normalnom dečku. Nije imao nekih ljubavnih problema, curu također, koliko znam, nije imao niti je nedavno doživio kakav bolan prekid, družio se i izlazio vikendima, nije bio galamdžija ni neki povučeni tip, ranije nikada nije imao epizode u kojima bi bježao od kuće, obitelj ga je podržavala u svemu, na faksu mu je išlo dobro – govori jedan od njegovih poznanika koji nas je zamolio da mu ne navodimo ime.
Inače, iako u javnosti postoji percepcija da češće nestaju mlađe, odnosno maloljetne osobe, statistika Nacionalne evidencije nestalih osoba (NENO) koju vodi MUP pokazuje da to baš i nije tako. Primjerice, trenutačno se u Hrvatskoj kao nestale vode 2593 osobe, od čega su njih tek 42 maloljetne. Od te 42 maloljetne osobe njih šest od kuće je pobjeglo u travnju, ali kako navode u MUP-u, uglavnom je riječ o osobama koje nestaju svako malo pa se pojave nakon nekoliko dana ili tjedana.
Djecu se odmah traži
Kao najčešći razlozi zbog kojih se mladi odlučuju na bijeg navode se avanturizam te nesređena obiteljska situacija, a kod odraslih su u pitanju nesređena obiteljska situacija, dugovi, a zatim slijede i bjegovi zbog psihičkih oboljenja koji često znaju završiti i tragično, pogotovo u ruralnim dijelovima gdje takve osobe zalutaju, primjerice, po zimi u šumu i, s obzirom na stanje u kojem se nalaze, više se ne znaju vratiti te preminu od hladnoće. I među maloljetnicima i među odraslima kao jedan od češćih razloga udaljavanja iz doma bilježi se onaj koji nitko ne želi čuti – planiranje suicida.
Isto tako, kada su u pitanju punoljetne osobe, dosta se često kao razlog odlaska navodi i to što žele na nekom drugom mjestu započeti novi život, ponekad čak promijene i identitet. U policiji ističu da, kad su u pitanju maloljetne osobe, prioritet je da ih se to prije pronađe jer postoje dvije opcije u kojima će djeca završiti – ili će postati počinitelji ili žrtve kaznenog djela.
Baš mi je žao, nekako sam se nadala da će ga naći živog. Sućut obitelji. Koja bol za obitelj, tu vrijeme ne liječi rane.