Što morate barem jednom napraviti u Zagrebu da biste mogli reći da ste doživjeli grad kao pravi Zagrepčanin? Upravo je to pitanje pokrenulo zanimljivu raspravu na Redditu, nakon što je jedan korisnik objavio popis zagrebačkih iskustava koja bi, prema njegovu mišljenju, svatko trebao barem jednom isprobati. Od nalaženja „ispod sata“ i uspinjače do Hrelića, Cmroka i bureka na Dolcu, Zagrepčani su ubrzo počeli nadopunjavati listu. – Cura i ja smo raspravljali na ovu temu pa nas zanima mišljenje ostalih Zagrepčana – napisao je autor objave. Na njihovoj početnoj listi našli su se dogovor ispod sata na Trgu bana Jelačića, odlazak na predstavu ili koncert u HNK i Lisinski, utakmica Dinama, uspon na Sljeme, vožnja tramvajem i uspinjačom te kupnja na Dolcu.
No komentatori su vrlo brzo zaključili da popisu nedostaje još poprilično zagrebačkih klasika. – Otić na Hrelić – glasio je jedan od najpopularnijih prijedloga, dok je drugi korisnik dodao nešto što nema veze s lokacijom, ali je, čini se, mnogima zazvučalo itekako zagrebački: – Pogledati „Tko pjeva zlo ne misli“. Taj film je remek-djelo domaće komedije i kao da je ljubavno pismo Zagrebu. A i odličan prozor u jedno drugo vrijeme. Na popisu komentatora našli su se i kupanje na Šalati i Jarunu, klizanje, sanjkanje na Cmroku, vožnja biciklom po savskom nasipu, kava na Tkalčićevoj te izlazak u neke od kultnih zagrebačkih klubova i kafića. Jedan je Zagrepčanin složio i svoju kratku listu: sanjkati se na Cmroku, pojesti burek na Dolcu, popiti piće u Krivom putu, popiti kavu na Tkalči, okupati se i klizati na Šalati te se okupati na Jarunu.
Jedna komentatorica pokazala je, pak, koliko takav popis može biti dugačak kada netko u Zagrebu odraste. – Prešla sam Ilicu pješke, vozila biciklom po nasipu, kupala se u Jarunu, prošetala Maksimirom, urlala u paviljonu Jeka u Maksiću, sanjkala se na Činovničkoj i Cmroku, bila na Malom placu i na Dolcu, vozila se jedanaesticom od Črnomerca do Dubrave, ljubila na klupici na Štrosu... – nabrojila je, zaključivši da je netko tko je odrastao u Zagrebu vjerojatno većinu takvih stvari napravio spontano.
Bilo je i originalnijih prijedloga. Netko smatra da pravi Zagrepčanin mora znati doći od Šalate do Gornjeg grada okolnim stubama, drugi predlaže veslanje u Maksimiru, odlazak na Kutiju šibica ili učlanjenje u gradsku knjižnicu, dok su se među prijedlozima našli i „Ilički maraton“ te prolazak automobilom kroz uži podvožnjak u Miramarskoj. Neki su otišli i korak dalje. – Zaželjeti želju u Manduševcu! – predložila je jedna korisnica. A možda je najjednostavniji odgovor ponudio Zagrepčanin koji smatra da oni koji su u gradu rođeni i odrasli ovakvu listu zapravo nikada nisu ni trebali. – Ako si rođen i odrastao ovdje, tijekom djetinjstva ćeš većinu toga i napraviti ne razmišljajući o toj listi – zaključio je.
*Stavovi izraženi u komentarima korisnika Reddita ni u kojem slučaju ne odražavanju stavove redakcije Večernji.hr niti predstavljaju većinsko mišljenje
Gradska knjižnica na Ruzveltovom. Početkom 70-tih si mogao uz knjige posuđivati i gramofonske ploče i to one kojih (još) nije bilo u dućanima.