Pazite što stavljate u smeđe spremnike za biootpad jer ako u njima nađemo ono što ondje ne spada nećemo ih prazniti, upozorili su jučer u zagrebačkoj Čistoći, nakon što su primjetili da sve više ljudi ondje odlaže ono što ondje ne bi smjelo biti. Poštovati vala zakonske odredbe o odvojenom skupljanju otpada, kažu u Čistoći, možda i ne pomišljajući da postoji velik broj stanovnika metropole koji još uvijek nisu sto posto sigurni što sve ide u tu vrstu otpada, a što ne, a ništa manje nisu zbunjeni niti kad je u pitanju odvajanje papira, plasstike, tekstila i svog ostalog otpada.
Što se tiče biootpada, u njega, dakle, mogu se ostaviti kore i ostati voća i povrća, kao i jaja, talog od kave ili ostaci vrte, a "okej" je i bilo koja vrsta vrtnog i zelenog otpada poput gradnja i cvijeća. Male količine ostalog biootpada (kora drveta, kosa i dlaka, piljevina, papirnate maramice, borove iglice, male količine papira u koje su bili zamotani kuhinjski otpaci), također se mogu odlagati. No, unatoč tome što je to za mnoge nelogično, u biootpad nikako ne smiju ići ostaci termički obrađene hrane poput ručka te, meso, riba, kosti i koža, a zabranjeni su i mliječni proizvodi, ulja i masti, pepeo, ambalaža (kartonska, staklena, plastična), guma, opasni otpad, obojeni i lakirani drveni otpad, odjeća, cigarete i slično. Kruta hrana, kao i kosti i koža, idu u kantu za miješani otpad, baš kao i opušci te pelene.
Mnogima nije jasno niti što ide u plave spremnike za papir, pa je tako svima logično da se u njih moraju staviti stare novine, časopisi, bilježnici, katalozi i papirnate vrećnice, kao i kartonske kutije poput onih od pahuljica ili riže, no valja naglasiti, no ono što mnogi ne znaju jest da u taj spremnik nikako ne smiju ići zauljeni papir poput onog za pečenje kao ni prljavi papir, gumirane etikete, pa čak ni maramice. One, pak, idu u biootpad. U plave spremnike ne smije ići, napominju iz Čistoće, niti fotografije i fotopapir, kao ni ugljeni papir.
U zelene spremnike treba, pak, odlagati samo staklenu ambalažu (boce, staklenke i sl.), no nikako
prozorsko staklo niti ono automobilsko, kao ni kristalno i optičko staklo, armirano, laboratorijsko te staklena vuna. Žarulje i fluorescentne svjetiljke te porculanski i keramički predmeti također ne idu u spremnike za staklo, a ravno prozorsko staklo odlaže se isključivo u reciklažna dvorišta.
Što se tiče žutih spremnika za plastiku i metal, popis onog što smije ondje ići podugačak je:
- polietilenske vrećice, folije, filmove, mjehurastu ambalažu – na sebi mogu imati oznake: PE-HD, PE-LD, PET, PP i sl.;
- boce od jestivog ulja, destilirane vode, sredstava za čišćenje i pranje, kozmetike, lijekova (osim citostatika), prehrambenih prizvoda i sl. – na sebi mogu imati oznake: PE- HD, PE-LD, PP i sl.;
- čaše i posude od jogurta, sira i sl. - mogu imati na sebi oznake: PS, PP i dr.;
- ambalažu za razne prehrambene proizvode od pjesnastog polistirena (stiropora) – na sebi mogu imati oznaku EPS i sl.;
- višeslojnu ambalažu (tetrapak),
- ostale proizvode od plastike: boce za osvježavajuće napitke, čepove, plastične tanjure, pribor za jelo i sl. – na sebi mogu imati oznake: PE-HD, PP, PVC, PS, PET i sl.;
- konzerve od hrane i limenke od pića.
No, ipak postoje stvari koje ne smiju ići ni u žute spremnike, poput limenki i plastika s ostacima boja, lakova i motornih ulja, ambalaža i limenke s ostacima od kemikalija, boce i limenke od zapaljivih i eksplozivnih tekućina te boca i limenki pod tlakom.
Konačno, tu su spremniti za tekstil u koje treba odlagati Odjeću, ručnike, posteljinu, zavjese, šešire, kape te torbe i krpene igračke, no u njih ne smije ići odjeća, kožne torba te pernati jastuci i popluni.
Ja sve bacam u jednu i držim ih na ulici. Sve živo mi grad naplaćuje, najbolje da još rintam besplatno za isti taj grad i držim ih u dvorištu. Ako me grad voljan platiti ili smanjiti namete, možemo razgovarati.