Tražite li neku zgradu u Travnom, odnosno u tamošnjoj Ulici Božidara Magovca, mogli biste se poprilično namučiti. Jer parni kućni brojevi ondje znaju završiti na drugom kraju kvarta, neparni iskaču iz reda, a logika numeriranja raspršena je poput slagalice kojoj nedostaje pola dijelova. Stanovnici su se na to odavno naviknuli, ali za dostavljača, pa i poštara, ta je ulica poput labirinta.– Kad sam tek došao, bio je pakao. Nisam znao gdje je što, bilježio sam na papiriće, gubio sate tražeći ulaze. Recimo, tri ulaza radio bih cijelo popodne. Danas znam svaku rupu, svaki kaslić. Sad mene prolaznici pitaju gdje je koja adresa – prisjeća se poštar Igor Trošelj.
Situaciju najbolje dočarava primjer kućnih brojeva koji svjedoči kako dvojka i osmica stoje tik jedna do druge, a desetka, koja bi logično trebala uslijediti, smjestila se čak petsto metara dalje. A tko traži kućni broj sedam, ne smije ga očekivati u blizini osmice jer ga zapravo čeka na suprotnom kraju ulice. Udaljenost između njih? Gotovo cijeli kilometar. Trošelju taj labirint više ne stvara probleme jer je njegova mentalna mapa Travnog, tamošnjih ulaza, stubišta, hodnika, dizala, preciznija i od Google Mapsa. Iza njega, naime, stoje 32 godine rada u pošti, od čega tri desetljeća baš u tom kvartu. Teren mu nikad nije bio ulica, nego cijelo naselje, a posebno Mamutica. Gigantski blok betona, jedan od najvećih stambenih nebodera u Europi, s više od pet tisuća stanara, njemu je poput drugoga doma.
– Kad sam imao 25 godina i došao u poštu, stjecajem okolnosti završio sam u Travnom. A među poštarima se znalo da je Mamutica bila kazna. Tko je onamo išao, mislio je da je kažnjen. Mene su pak odmah bacili u vatru. U početku sam se mučio, radio po tri ulaza do kasnog popodneva, ali danas ih riješim u sat vremena – govori Trošelj. No dok je njemu Mamutica u malom prstu, novim kolegama zadaje muke. Potvrđuje nam to i poštar koji je odnedavno premješten u Travno pa pokriva i njezin dio. – Da nema Igora, ne bih se snašao. Sam ne bih mogao riješiti ni pola Mamutice. Puno mi je pomogao i objasnio sve što trebam znati, a i ako se gubim, uvijek ga mogu nazvati – kazuje.
Trošelj mu pokazuje gdje se što nalazi, kako se rasporediti po kaslićima, koje "prečace" koristiti da ne izgubi sate u hodanju. – I ja sam na početku imao šalabahtere i papiriće, a danas ih pišem za mlađe. Moraš im pomoći jer iz iskustva znaš da je novi poštar ovdje izgubljen kao u labirintu – ističe. A posao kojim se bavi, domeće, za njega nikad nije bio samo dostava pošte. – Mi smo i vodiči, i ispovjednici, i psiholozi. Ljudi te pitaju za smjer, pozovu na kavu, nekad i na ručak. Danas, kad pisama gotovo više nema, najviše dijelim račune. Ali ono najvažnije ostaje, odnos s ljudima – objašnjava.
Zahvaljujući tome stekao je i velika prijateljstva. Na poslu je, naime, upoznao i ljude kojima je bio vjenčani kum, druge je redovito obilazio, trećima pomagao u teškim situacijama. – Na terenu sam upoznao i suprugu. Njezina majka me vrbovala, svako jutro me čekala kava, a na kraju za me i udala za kćer – prisjeća se kroz smijeh. Žao mu je, dodaje, i što je običaj slanja pisama nestao. – Nekada su ih ljudi iščekivali, veselili se kad bi me vidjeli jer su znali da im donosim riječi nekog bliskog ili dragog. Danas nosim uglavnom račune i nije da donosim previše radosti – šali se Trošelj. U najboljim danima nosio je i po tisuću pošiljaka, a torba mu je bila teška i 20 kilograma. – Nosio sam i novac, knjižene uplate, ali to me opterećivalo. Bez tog tereta sam puno mirniji – kaže.
Mamutica se također mijenja, dolaze nove generacije, i to se osjeti, domeće. – Stariji uvijek pozdrave, porazgovaraju, pitaju kako ste. Mladi često prođu bez riječi. Uđeš u lift, a oni šute, gledaju u mobitel. A ja uvijek kažem dobar dan, makar i na silu, da ih podsjetim – objašnjava. No stanari starog kova, ističe, stvorili su zajednicu koja ga veže za Mamuticu. – Živim u Sopotu, ali zapravo sam ovdje doma. Kad prođeš s ljudima trideset godina života, upoznaš njihove radosti i tuge, to više nije samo kvart, već obitelj – zaključuje poštar Igor Trošelj.
Otvori KEKS Pay
Igor je zakon!