Večernji List - najnovije vijesti iz Hrvatske, svijeta, sporta, showbiza i lifestyle
Naslovnica

Vladimir Bedeniković Hrvatsku ne zanima

Smrt, kao i ukupan rad Vladimira Bedenikovića, prošli su nezapaženo kao da imamo na bacanje umjetnika čije slike ukrašavaju ploče Berlinske filharmonije
03. siječnja 2014. u 12:00 2 komentara 1034 prikaza
Vojin Bakić,izložba
Foto: Nina Đurđević/PIXSELL

Da je doživio 1. siječnja 2014. godine, hrvatski naivni slikar Vladimir Bedeniković proslavio bi sedamdeseti rođendan. Na žalost, taj umjetnik, koji je afirmaciju stekao u Austriji, preminuo je u Salzburgu 29. listopada 2013. godine. Unatoč svim današnjim mogućnostima brzog protoka informacija, vijest o smrti svjetskog putnika, razbarušenog avanturista i veseljaka Vladimira Bedenikovića do njegove se voljene Hrvatske probijala mjesecima. A Vladimir Bedeniković ipak je zavrijedio makar i posmrtni spomen u hrvatskom tisku, koji je u svom Salzburgu redovito pratio, kao što se veselio i demokratskim promjenama koje su pogodile Hrvatsku početkom devedesetih. Bedeniković je rođen u Zagrebu, majka mu je bila Austrijanka, otac Hrvat.

Kako mu je majka radila u kući ustaškog prvaka, ministra i književnika Mile Budaka, nakon Drugog svjetskog rata morala je napustiti Zagreb, pa je Vladimir gotovo cijelo djetinjstvo proveo u internatu. Godine 1962. emigrirao je u Salzburg, gdje je radio po hotelima, nakon čega ga je strast prema avanturama i doživljajima odvela u Pariz i London te na plovidbu prekooceanskim brodovima. Tih se godina u njemu pobuđuje zanimanje za slikarstvo, pa počinje olovkom crtati čuvena djela... Iz tih vremena nastaju i priče o Vladimiru, koji je u Parizu redovito posluživao Salvadora Dalija, u Salzburgu se susretao s Ellom Fitzgerald te se na Ibizi družio s Friedrichom Guldom. Kada se 1974. vratio u Salzburg, to više nije isti čovjek koji je iz Salzburga otišao. Na Vladimira je tada utjecala Marika de Posz, ugledna slikarica i grafičarka mađarskog podrijetla, koja ga je upoznala s tajnama slikarstva.

Vladimir je dobio stipendiju pokrajine Salzburg te je 1977. izašla njegova prva knjiga za djecu “Slikovnica o seoskom imanju”, u izdanju izdavačke kuće Annette Betz. Knjiga je postala bestseler i prevedena je na sedam jezika. Uslijedile su i knjige “Vladimirovo putovanje oko svijeta” te “Naomi i priča Svete noći”. Od 1976. Vladimirove slike intenzivnih boja prikazuju se na mnogobrojnim samostalnim i skupnim izložbama diljem svijeta. Dobio je Vladimir i nekoliko nagrada, a djela mu se nalaze u mnogobrojnim javnim i privatnim zbirkama, napose u bogatom gradu Salzburgu, u kojem je Bedeniković uživao velik ugled. Njegove su slike Salzburga poslužile i za nekoliko serija razglednica iz tog turistički i umjetnički važnog austrijskog središta. Čak je i Deutsche gramophon jedan Bedenikovićev idilični portret Salzburga iskoristio za omot ploče na kojoj je veliki Karl Böhm s Berlinskom filharmonijom i Thomasom Brandisom izveo Mozartovu Haffner serenadu. Koliko mi je poznato, jednu je sliku Bedeniković poklonio i zagrebačkome Hrvatskome muzeju naivne umjetnosti (uostalom, kao i Marika de Posz), a u Zagrebu je u protekla dva desetljeća izlagao dva puta.

Hrvatski nakladnici, na žalost, nisu pokazali interes za hrvatska izdanja njegovih dječjih knjiga. Nakon njegove smrti, kolekcija njegovih djela ostala je u Salzburgu, zajedno s nekim radovima Ivana Generalića, kojeg su i Vladimir i Marika de Posz iznimno cijenili. Na žalost, njegova smrt u Hrvatskoj je prošla nezapaženo, kao što je podosta nezapaženo u Hrvatskoj prolazio i cjelokupni njegov umjetnički rad. Kao da imamo na bacanje umjetnika čije slike ukrašavaju ploče Berlinske filharmonije ili čije se slike prodaju kao razglednice usred festivalskog grada kakav je Salzburg.     

Zadar: Testiranje na Covid-19 u Općoj bolnici
PISMO OBIŠLO HRVATSKU
Prebolio COVID-19 pa otkrio što morate imati doma: 'Korona boli kao sam vrag'
NOVA REVOLUCIJA POLJOPRIVREDE
Star Trek na hrvatskoj njivi: Dronovi snimaju štetnike, AI zbraja kukuruz, traktor sam vozi...
  • Alkana:

    Hvala za ovaj članak!

  • Moncur:

    "Kako mu je majka radila u kući ustaškog prvaka, ministra i književnika Mile Budaka, nakon Drugog svjetskog rata morala je napustiti Zagreb." Ne znam odakle ste dobili taj podatak ali nije tocan. Vladimirova majka je radila u kuci jednog drugog ... prikaži još!og Dr Mile Budaka, lijecnika specijalistu za unutarnje bolesti, koji je umro prirodnom smrcu u Zagrebu 1961. godine. Ona se je vratila kuci u Salzburg poslije drugog svetskog rata da bude sa svojom starom majkom i Vladimir se joj je kasnije pridruzio.