Prvo su svi zdvajali da u predizbornoj kampanji gotovo nitko od hrvatskih političkih “sumo” boraca nije spominjao kulturu. I da vodeće stranke nisu javnosti predočile svoje kulturne planove ni kulturnu strategiju.
Tu se jedino pozicionirala stranka Mirele Holy koja na kraju nije dobila niti jednog saborskog zastupnika. A onda je na dan kada je Sabor raspravljao o vladi mandatara Oreškovića kultura pokazala svoju zatomljenu snagu. Razbuktala se u punom sjaju. Svaka druga replika za razgovor raspoloženih oporbenih zastupnika bila je posvećena kandidatu za ministra kulture Zlatku Hasanbegoviću. Pred Saborom se nisu okupili prosvjednici zbog bankarskog lobija koji je očito uspio izmaknuti ministarske stolice onim političarima koji su najavljivali veću hrvatsku monetarnu samostalnost. Na Markovu trgu nisu protestirali akademici i jezikoslovci koje smeta što premijer hrvatski jezik govori lošije od većine zagrebačkog diplomatskog kora. Nisu se tu našle niti predstavnice ženskih udruga da bi protestirale protiv mogućih izmjena zakonskih pravila o pobačaju.
Niti svi oni koji se u Hrvatskoj nalaze u dužničkom ropstvu i koje je uništio tečaj švicarskog franka. Ali su zato predstavnici civilnog društva zdušno i strastveno protestirali protiv novog ministra kulture kojeg su nazvali i Goebbelsom. Protiv tog imenovanja javno je istupilo i Hrvatsko novinarsko društvo, a onda i Hrvatsko društvo pisaca i hrvatski centar PEN-a. I tako je hrvatska kultura nakon dugogodišnjeg zatišja dobila novu frontu. Opredjeljivanje za i protiv novog ministra i njegovih stavova ne o hrvatskoj kulturnoj politici ili praksi, nego o hrvatskom antifašizmu. Izborom Hasanbegovića za ministra kulture, predsjednik HDZ-a Tomislav Karamarko u jednom je potezu pokazao koliko je hrvatska kultura važna. I kako bez problema može doći na naslovne stranice novina i u prve sekunde televizijskih dnevnika. Kako se o njoj razglaba i u stranim medijima. I kako je Drugi svjetski rat nepresušna tema svih naših kulturoloških, civilizacijskih, a onda valjda i gospodarskih frustracija.
Jer da povjesničar Hasanbegović lani nije gostovao u HRT-ovoj emisiji Otvoreno u povodu komemorativnog skupa na Bleiburškom polju, vjerojatno napadi na njega ne bi bili tako energični i bogati. Napisao je Hasanbegović i dvije hvaljene monografije, ali tko u Hrvatskoj čita knjige. Ali pitanje novog ministra kulture ipak je postalo gotovo pa središnje pitanje nove Oreškovićeve navodno gospodarski orijentirane hrvatske vlade i u sjenu je bacilo i ovotjedni dolazak delegacije MMF-a u Hrvatsku. Ili izbjegličku krizu.
Ili loš rezultat hrvatskih vaterpolista na EP u Beogradu gdje je zlato osvojila reprezentacija zemlje koja nema more. I tko se to onda usudi reći da je kultura u Hrvatskoj posljednja rupa na svirali?
>>Vani su vikali 'Goebbels', u Saboru se grlili ili - izbjegavali
>>Vlada 'proustaška' jer je Hasanbegović rekao istinu!?
