Mlada HDZ-ova vijećnica Marija Budimir nije doktorirala kriminalistiku, već je bila učiteljica kad se dosjetila na sastanak s tadašnjim gradonačelnikom Vukovara ponijeti diktafon kako bi snimila Željka Sabu dok joj nudi mito za njezin glas. Iako Most u svojim redovima ima donedavno prve ljude policije i pravosuđa, koji su po tvrdnjama Nikole Grmoje navodno trebali napraviti baš sada, a ne prije, neke velike i po HDZ opasne korake u aferi Agrokor, začudo nisu imali mudrosti, strpljenja i hrabrosti kao mlada učiteljica. Zar Hrvoje Runtić nije mogao prihvatiti razgovor s HDZ-ovcima, pa ih tajno snimiti barem u Mostovu aranžmanu, ako ne u suradnji s USKOK-om!?
Zašto to nisu učinili, odnosno zašto su se u Mostu ponijeli kao zadnji diletanti pa su požurili pokupiti sitne političke bodove, to samo oni znaju. Imali su krupnu političku "lovinu" u ruci, ali umjesto da se pritaje i strpljivo čekaju njima je draže bilo na sav glas stati vikati kako su uvjereni da se baš njima u šumi ukazala krupna divljač. Zašto su htjeli da sve bude na strani promatrača, koji im vjeruje ili ne, kako to već biva s lovačkim pričama!?
S tim da je Mostov problem što im nije prvi put da nam pričaju istu priču. Grmojin balon s poreznim nadzorom u Agrokoru puknuo je i prije nego je došao do Slavka Linića i Borisa Lalovca. Posljednji SDP-ov ministar financija bio je pošteniji prema Zdravku Mariću nego Mostovi ministri koji su s njim sjedili u istom timu. Most je sve vrijeme čuvao svoj nedefinirani stav o Mariću kao asa u rukavu za lokalne izbore, a kad im ga je Plenković odlučio izbiti iz rukava, pokeraški su se kockali propitujući njegovu političku zrelost i odlučnost za državničku reakciju. Pokazalo se da su "čačkali" gdje ne smiju i sad su na mukama dokazati da su još uvijek ono što su bili. I da je njihov donedavni partner HDZ, i s Andrejom Plenkovićem, koliko god se Agrokorove etikete teško lijepe na njega, isti onaj stari. Odnosno, ponovno smo u onom predizbornom stanju kad osim Mosta i bez Mosta ništa neće valjati. I sad trebamo vjerovati da takav Plenković nije smijenio Mostove ministre iz samo po sebi razumljivih principijelnih političkih razloga već zbog Agrokora i iz straha, kako je rekao Mostov tajnik Nikola Grmoja, zbog onoga što su ministar unutarnjih poslova i pravosuđa namjeravali napraviti. Zvuči moćno onome tko u to želi vjerovati. Ali, što su to njih dvojica mogli raditi osim kršiti zakon petljajući se u posao koji nije njihov.
Sam je Božo Petrov za N1 spomenuo kako im se i u prosincu 2015. dogodilo navodna kupnja Mostovih zastupnika, ali tada u SDP-ovoj šumi. S tim da je tada pristao, kaže, da ga se naziva lašcem jer su članovi Nacionalnog vijeća Mosta koji su dobili navodnu ponudu SDP-a tada molili da se ipak ne ide s imenima u javnost. Kasnije je i DORH utvrdio da političke kupovine nije bilo. Dakle, da se Mostovcima to samo snilo. Birači su im kasnije to ipak zaboravili. Jednom, ali hoće li opet?
Činjenica jest da su Mostovci svoj politički uspjeh ostvarili na poštenju i na tomu što politiku shvaćaju drugačije od velikih organizacija kao što su HDZ i SDP, dajući na znanje da im je opće dobro na prvom mjestu, pa i na njihovu štetu. Na tomu su kod dijela vjernih birača gradili povjerenje. Povjerenje kojem kritičari i nerijetko neskloni im mediji nisu mogli nauditi. Povjerenje zbog kojeg nije bilo teško prijeći ni preko očiglednog neiskustva, nepoznavanja političkih procesa, vrludanja, neznanja, zabluda, teorija zavjera... Međutim, svemu jednom dođe kraj. Naravno da će dio birača ne samo prijeći preko još jedne neuspjele zavjereničke priče o "lopovskom HDZ-u i poštenom Mostu", već će sve oko sebe uvjeravati kako je zapravo problem u HDZ-u koji je svuda pustio pipke i ne dopušta da im se dokaže lopovluk. Ali, Mostov problem je u onima koji su dvaput, možda i triput, prešli preko toga, ali više ne mogu slušati stalno iste priče o zločestom HDZ-u i SDP-u. Ne može se principijelnost svoditi na optužbe bez dokaza. Osobito ne u trenucima kad populizmu, sitnom političarenju i politikantstvu nema mjesta.
Što god tko mislio o HDZ-u trenutno su oni jedini u prilici osigurati kakvu-takvu saborsku većinu i formirati barem manjinsku Vladu. Tko iole razborito razmišlja zaključit će da nam se mogući pad Vlade događa u najgorem trenutku. Što bi novo dobili s novim izborima osim što bi HDZ, trenutno kompaktniji nego ikad od Sanaderova HDZ-a, sudeći po analitičarima i anketama, samo učvrstio svoju vodeću poziciju. To više što su birači već prilično umorni, a što opet ide na korist velikih organizacija, osobito HDZ-a. Politička nestabilnost izazvana padom Vlade samo bi izazvala gospodarsku nestabilnost i tko zna kako bi se odrazila na procese oko Agrokora, na stanje na granici i posljedično na turističku sezonu, kurikularnu i ine reforme... Ovo je vrijeme političke zrelosti kad će se svaka stranka i svaki zastupnik - dakako, to jednako vrijedi i za HDZ - morati nad tim zamisliti. Je li bolja bilo kakva politička kombinacija radi očuvanja stabilnosti u državi barem do sljedećeg proračuna, od gubitka vremena na još jedne izbore. Deseci milijuna kuna izbornog troška pri tomu su najmanji problem. Nije sada vrijeme za političko "kokošarenje" radi lokalnih izbora.
Morao je nešto izjaviti kad su ga iz mosta nagovorili zbog ulaska u njihov klub da mora za uzvrat nešto izlaprdat, da je istina baš to šta kažete zašto nije snimio ovako može svaki zastuonik izjaviti da su ga pokušali potkupiti