Gradonačelnica Siska Kristina Ikić Baniček ogorčeno je kazala da je nakon potresa 1100 ljudi otišlo iz Sisačko-moslavačke županije koji se neće vratiti pozivajući Vladu i Stožer da donosu konkretne odluke. Tek kad je potres zatresao Banovinu, pobrojila je ljude koji su otišli, ali gdje su dosad bili i ona i župan Ivo Žinić jer je njihova županija četvrta među najgorima u Hrvatskoj iz kojih se stanovništvo najviše seli u inozemstvo i druge županije.
Sisačko-moslavačka županija je od 2015. do 2019. izgubila 14.388 ljudi te je 2019. imala 145.904 stanovnika. No, prema podacima Državnog zavoda za statistiku, lošije su od Sisačko-moslavačke županije Osječko-baranjska, Vukovarsko-srijemska i Brodsko-posavska županija po negativnom saldu ukupne migracije stanovništva, što znači da iz njih više građana odlazi u inozemstvo i druge županije nego što se u njih doseljava
Stanovi, igrališta, kazalište...
Od 2015. do 2019 iz Sisačko-moslavačke županije odlazilo je samo u inozemstvo godišnje oko 2000 ljudi, a 2017. i više od 3000, a u gorem stanju su proteklih godina po broju iseljenih u inozemstvo bile Osječko-baranjska, Vukovarsko-srijemska i Brodsko-posavska županija. Razorni potres nameće i pitanje odgovornosti ne samo države već i lokalne samouprave jer što su godinama radili lokalni čelnici da građanima osiguraju kvalitetan život?
Naravno da se na razini zemlje ne može od krivnje za iseljavanje, osiromašenje ljudi zbog neujednačenog regionalnog razvoja ekskulpirati država, ali problem je i to što čelnici i zaposlenici lokalne samouprave često svoj posao za koji su plaćeni ne shvaćaju kao obvezu da osiguraju napredak građanima.
Treba pošteno reći da je lakše bez puno muke voditi bogatije gradove poput Zagreba te priobalne županije, pa ne čudi što su 2019. godine Zagreb, Istarska, Splitsko-dalmatinska, Dubrovačka i Zagrebačka županija imale najveći pozitivan migracijski saldo, odnosno više doseljenih iz inozemstva i drugih županija od odseljenih. Osim njih u plusu su i Zadarska i Primorsko-goranska županija. No, da lokalni čelnici mogu i sami učiniti puno, primjer je gradonačelnik Visa Ivo Radica.
Vis, udaljen dva i pol sata plovidbe od Splita danas ima više stanovnika nego 2011., i broji više od 2000 ljudi, što je u kontekstu cijele zemlje iz koje se iselilo od 2011. najmanje 350 tisuća ljudi i činjenice da je riječ o najudaljenijem otoku uspjeh. U jaslicama i vrtiću imaju 75-ero djece, u osnovnoj školi oko 140, u srednjoj školi 65 djece. No, Vis ne štedi na pronatalitenoj politici pa za rođenje prvog djeteta isplaćuju naknadu od 5000 kn, za drugo 10.000 kn, a za treće 20.000 kn. Usto za treće, četvrto i svako sljedeće dijete u obitelji isplaćuju mjesečnu pomoć od 1200 kn od djetetove prve do desete godine. Radica zna da su za ostanak na otoku ključni posao i kvalitetni životni uvjeti.
Sagradili su nogometno igralište, imaju košarkaški, jedriličarski klub, jedno od najboljih amaterskih kazališta Ranko Marinković... Grade i 35 stanova za mlade obitelji, 22 POS-ova, a još 13 u režiji grada Visa u kojima će mladima koji nisu kreditno sposobni biti osiguran najam od 7 do 10 godina. Osnovna i srednja škola je u jednoj smjeni. Za energetsku obnovu osnovne škole povukli su iz EU fondova 4,8 milijuna kuna. Viška limena glazba postoji 160 godina, a vodi je mladi par za završenom glazbenom akademijom.
– Činimo sve da bi naši građani imali život kao na kopnu. Radno mjesto je za ljude broj jedan, pa stambeno pitanje i uvjeti za djecu i obitelji, bitni za kvalitetu života otočana cijelu godinu. Mi smo krajem prosinca 2009. imali 472 stalno zaposlena na Visu, a krajem prosinca 2020. gotovo 200 ljudi više, njih 660, a tu su i sezonci. Naš proračun je 2009. bio 5,6 milijuna kuna, a 2019. 17 milijuna kuna. Voditi grad znači voditi ga kao dobar menadžer svoju firmu, a na dobrobit svih građana. Ako stalno tražite u nekom drugom grešku i opravdanja nećete ništa napraviti, s onim što imate morate znati skuhati jer ćete ostati gladni. Naravno da puno stvari treba popraviti u državi i možete vi vikati na Zagreb, Vladu i predsjednika, ali puno toga leži na lokalnoj samoupravi. Ako čelnici lokalne samouprave shvaćaju svoje radno mjesto samo zato da bi dobili plaću, naravno da neće biti pomaka – kaže Radica, dodajući da je nužna i decentralizacija države i da lokalna samouprava ima veću autonomiju.
Lani su se na Vis, kaže, preselile tri mlade obitelji, a imaju dosta upita mladih koji žele živjeti na otoku. Prednost pri stambenom zbrinjavanju imaju domaći.
Spretno povlače novac iz EU
– Želi nam se doseliti i mlada hrvatska obitelj koja je radila u Americi, a sada rade za internetsku tvrtku iz Njemačke. Javni je bilježnik otišao u mirovinu, pa razgovaramo s obitelji jedne bilježnice da se dosele k nama. Osim radnog mjesta, stambenog pitanja, ljudima je bitna i kvaliteta života. Lani nam je iz St. Peterburga došla naša Višanka koja je tamo studirala, a sad vodi balet za djecu na Visu – govori Radica.
Spretni su i u povlačenju novca iz EU fondova, rade na 44 projekta jer, kaže, ako imate spremne projekte, 99% je šansa da ćete ih i realizirati. No, nitko se na natječaje u Visu ne može prijaviti ako ima bilo kakav dug gradu.
Kada čovik radi svoj posao, mi obični građani, nikada nismo čuli za gosp. I u Radi u. Za one koji sve rade, osim svog posla, znaju i ptice na grani.