Što se dogodilo u Vrhovinama kad je ubijen
devetnaestogodišnji Josip Čorak? Kako je završio
26-godišnji zagrebački poduzetnik, kojega su dvojica
mušakaraca navodno otela iz automobila radi iznude? Kako je
uz pomoć alternativca Željka Valenčića, nakon nekoliko tjedana, nađen
sedamnaestogodišnji Ivica Bogati? Gdje je i kako nestalo
gotovo osam stotina ljudi za kojima i policija i njihove obitelji
još tragaju?
Policijski inspektori broje otvorene slučajeve, obitelji pak očajavaju,
ali se ne prepuštaju sudbini te mnogi traže pomoć
vidovnjaka, vračeva, gatara... Internetske stranice prepune su ponuda
samozvanih vidovnjaka, gurua, istjerivača vragova, majstora svega i
svačega, skidača uroka i iscjelitelja, no tek se nekolicina može
pohvaliti sposobnostima kojih nemaju obični smrtnici, kojima se koriste
kako bi pomogli ljudima u nevolji.
Nisam proročica
Jedna od njih je i Branka Romer, koja je svoju životnu svrhu
našla u pomaganju ljudima.
Iako je mnogi nazivaju vidovnjakinjom, Branka uz smiješak
odmahuje glavom.
Nisam vidovnjakinja niti sam vještica, a ni
proročica kazala je Branka.
Branka je među prvima u nas dobila status verificiranoga alternativca.
Za sebe kaže da je, osim što je žena s čak petnaest zvanja,
pionirka alternativne scene. Svoju je djelatnost, ma koliko to neobično
zvučalo, uspjela registrirati.
Moja je misija pomagati ma koliko me to stoji i
narušava mi zdravlje. Pomagala sam ljudima iz svih
društvenih slojeva, javnim ljudima, ljudima u nevolji, u
sudstvu, političarima, domaćim i stranima, a najviše
policiji iako oni to ne smiju priznati. I danas pomažem, ali samo onima
koji dođu u dobroj vjeri kazuje ta neobična no jednostavna
žena. Imena svojih klijenata nije željela otkriti, a ni njihove
slučajeve.
Svoj je dar Branka Romer prepoznala kao petogodišnja
djevojčica, doživjevši čak dvaput kliničku smrt. No, do 37.
godine, iako svjesna svega, nije znala kako se darom koristiti.
Ponekad se bojim svojih misli, misli o sebi i svojim
bližnjima. Tih se misli ne mogu riješiti povjerila
se Branka.
Na drugom kraju zemlje, u miru svojih vinograda, u Orebiću na
Pelješcu živi Ivo Trobok. Veći dio svoga životnog vijeka
barba Ivo proveo je nesebično pomažući ljudima u svom kraju svojim
iznimnim moćima, ali i svima onima koji su k njemu dolazili po pomoć.
Bijela golubica u snu
Sedamdesetpetogodišnji vinogradar, koji ne voli da ga se
naziva vidovnjakom jer takvi su, kaže, često
šarlatani cijeli je svoj život pratio navike ljudi
koji su ga posjećivali i tražili pomoć.
Moje je životno poslanje pomagati ljudima. Toga sam postao
svjestan sa 19 godina kada mi se kao mladiću u snu ukazala bijela
golubica. Ostale su mi ove moje neobične sposobnosti da
putujem kroz vrijeme i prostor slikom. Tako sam oduvijek pomagao
ljudima nalazeći izgubljenje ljude, stoku pa i stvari
ispričao je barba Ivo.
Ivo i ne zna koliko je puta ljudima pomogao u svakodnevnom životu naći
zagubljene dokumente, ključeve...
Evo, nedavno, nema mjesec dana, pomogao sam jednom Australcu,
prije godinu onome sirotom vozaču autobusa Šeparoviću. Njemu
je za velike vrućine pozlilo pa se srušio. Cijelo ga je selo
tražilo, a iz Splita je došao pun kombi pasa tragača. I
ništa. Ja sam im nacrtao kartu gdje se Šeparović
nalazi i po njoj su ga našli te odveli helikopterom u Split.
Eno ga, i dan danas je živ prisjetio se Ivo.
Pomoć Ive Troboka pamtit će mnoge obitelji, a među njima i ona ubijene
Ane Zelen s otoka Šipana. Ana je, podsjetimo, nestala jednog
prohladnog poslijepodneva prije deset godina. Malobrojni otočani i
policajci iz Dubrovnika danima su bez uspjeha pretraživali otok, s
kojega djevojka nije imala kamo otići.
Nakon neuspješne potrage, potražili su pomoć barba Ive, koji
je rekao da se djevojčica nalazi podno jedne gromače na otoku,
opisavši stazu koja je do nje vodila. Obitelj Zelen odista
je našla Anino mrtvo tijelo na mjestu koje je vidovnjak
opisao. Ustanovljeno je da ju je umorio susjed, koji je također
sudjelovao u potrazi.
Često vidim tko je učinio zlo, ali ako me ne pitaju, ne
govorim o tome. Ne želim to i ne mogu. Ako već ne mogu pomoći čovjeku,
ne želim mu niti odmoći jasan je Trobok.
Policija: Ne zanemarujemo nikakve informacije
– Ne koristimo se uslugama vidovnjaka pri rasvjetljivanju slučajeva kojima se bavi policija. Mi se u MUP-u pouzdajemo u egzaktne metode i znanost. No, kad našim inspektorima rodbina stradalih ili nestalih osoba da nekakvu vijest ili podatak koji su u svojim privatnim istragama dobili od vidovnjaka, mi je provjeravamo. Ne zanemarujemo njihove informacije i sugestije, no od toga, međutim, nema velike ni konkretne koristi. Njihove su informacije uglavnom vrlo općenite i teško ih je provjeriti, a ponekad još više otežaju istragu – rekao je zamjenik glasnogovornika MUP-a Igor Štefanac.
