Veleposlanik Poljske u Zagrebu Andrzej Jasionowski komentirao je stajalište Poljske o izmjeni Zakona o upravnom postupku koji je prošloga tjedna jednoglasno prihvaćen u poljskome Sejmu.
Njegovo priopćenje prenosimo u cijelosti:
- Vezano uz kritične glasove koji se pojavljuju, među ostalim od strane Izraela i Sjedinjenih Američkih Država, obavještavamo da nedavno prihvaćen zakon u Poljskoj ni na kakav način ne ograničava pravo na utemeljeno traženje odštete za izgubljenu imovinu, neovisno o državljanstvu ili podrijetlu oštećenika. Izmjena Zakona o upravnom postupku prije svega staje na kraj kriminalnim praksama, čiji je cilj iznuđivanje nekretnina pomoću preispitivanja upravnih odluka donesenih prije nekoliko desetaka godina. Nažalost, u Poljskoj je proteklih godina često dolazilo do takvih zloupotreba, što je nazvano „divlja reprivatizacija“. Nečasni odvjetnički uredi, služeći se nerijetko krivotvorenim dokumentima iz predratnog razdoblja, stjecali su vlasništvo nad vrijednim nekretninama u središtu Varšave (u manjoj mjeri i u drugim poljskim gradovima), bezobzirno ostavljajući njihove dotadašnje stanare bez krova nad glavom. Nerijetko je to vodilo do tragedija.
Izmjena Zakona o upravnom postupku, koju je prihvatio Sejm Republike Poljske, proizlazi iz obveze izmijene zakonodavstva sukladno presudi Ustavnog suda od 12. svibnja 2015. godine. Ustavni sud tada je presudio da je u suprotnosti s načelom demokratske pravne države situacija u kojoj bez bilo kakvog vremenskog ograničenja postoji mogućnost utvrđivanja ništavnosti upravne odluke, koja je donesena uz očito kršenje prava. Prihvaćen zakon uvodi vremensko ograničenje od 30 godina u kojem se može utvrditi ništavnost upravne odluke ako je donesena uz očito kršenje prava.
Što to znači u praksi? Poslužimo se primjerom varšavske zgrade o kojoj je prije nekoliko dana pisao veleposlanik Republike Poljske u Izraelu Marek Magierowski. U vrijeme kada je Poljska bila pod okupacijom nacističke Njemačke, 1945. godine, zgrada je spaljena i napuštena. Prije izbijanja Drugog svjetskog rata u njoj je živjelo šest obitelji, od kojih jedna židovska. Tijekom rata dio stanovnika je ubijen, dio je poslan u koncentracijske logore, a preostali su pobjegli u strahu od progona. Odmah nakon rata zgradu su nacionalizirali komunisti, nakon čega se u nju uselilo pet obitelji. Novi stanovnici izgubili su svoje dotadašnje domove u istočnoj Poljskoj, koja se nakon rata našla unutar granica Sovjetskog Saveza. Za svoj gubitak te obitelji nisu dobile nikakvu odštetu. Prolazila su desetljeća, a te su obitelji nastojale voditi normalan život u nesigurnim vremenima komunističke diktature.
Nakon propasti komunizma 1990. godine, lokalne vlasti tim su obiteljima predložile sljedeće rješenje: možete otkupiti stanove i oni će postati vaše vlasništvo. Svi su iskoristili tu mogućnost, nastavljajući dotadašnji život u svojim stanovima, u kojima su njihove obitelji živjele generacijama. Godine 2005. dočekalo ih je, pak, neugodno iznenađenje. Javljaju se odvjetnički uredi koji zastupaju predratne vlasnike, traže napuštanje stanova i njihov povrat nekadašnjim vlasnicima. To se događa kod sve većeg broja zgrada. Neki od tih zahtjeva su jasni i transparentni. Nažalost, mnogi od njih bude sumnju. Nedostaju dokumenti, dokazi o vlasništvu, a neki su dokumenti krivotvoreni. To predstavlja dobru podlogu za očite prevare i obično iznuđivanje nekretnina. Započinje tzv. divlja reprivatizacija. Nakon 45 godina komunističke vlasti i gotovo 30 godina demokracije, osobe koje nisu imale ništa zajedničko s ratom i Holokaustom nalaze se pred deložacijom iz stanova koje su legalno stekli i u koje su investirali. Stotine obitelji žive u nesigurnosti i strahu, jer im u svakom trenutku netko može doći i narediti da napuste dom.
Godine 2015. Ustavni sud je objavio presudu koja je zaustavila takve prakse. Tu je presudu u lipnju ove godine poljski Sejm pretočio je u izmjenu zakona donesenu velikom većinom glasova. Niti jedan od 460 zastupnika Sejma nije glasovao protiv izmjene. Na temelju izmijene zakona, utvrđivanje ništavnosti upravne odluke, ako je donesena uz očito kršenje prava, moguće je u razdoblju od 30 godina. U temeljima izmijene tog zakona leži potreba osiguravanja povjerenja građana u državu i realizacije načela pravne sigurnosti. Mogućnost preispitivanja odluka javnih vlasti ne može biti vremenski neograničena. Takva situacija dovodi do stvaranja nesigurnosti u vezi s postojećim pravnim odnosima i izaziva osjećaj privremenosti odluka. Uvođenje vremenskih ograničenja za preispitivanje upravnih odluka vodit će i do eliminacije zloupotreba i nepravilnosti, koje su se u velikoj mjeri događale u procesima reprivatizacije. Izmijenjene odredbe uključivat će jedino upravne postupke, među kojima su reprivatizacijski. One neće imati utjecaj na građanskopravne postupke, čiji je cilj dobivanje odštete za bespravno oduzetu imovinu. Novi propisi ni na kakav način ne ograničavaju mogućnost pokretanja građanskopravnih tužbi s ciljem dobivanja odštete, neovisno o državljanstvu ili podrijetlu oštećenika.
Zbog gore navedenih činjenica Poljska s velikom zabrinutošću prati izjave izraelske strane u vezi s izmjenom Zakona o upravnom postupku. Te izjave ukazuju na nepoznavanje temeljnih činjenica i poljskog prava. Podsjećamo da Poljska nema nikakvu odgovornost za Holokaust – zločin koji su počinili njemački okupatori, među ostalim na poljskim državljanima židovske narodnosti. Žrtve njemačkih zločina bili su milijuni državljana međuratne Republike Poljske. Posljednja izmjena Zakona o upravnom postupku ni na kakav se način ne odnosi na žrtve Holokausta, niti na njihovu imovinu.
VIDEO Bačić nakon pretrage kuće odlazi s istražiteljima
