Dok je u društvu jednog hrvatskog iseljenika večerao i ispijao vino, iznenada su ga okružili specijalni agenti koju su mu odmah na ruke stavili lisice. Te srijede navečer, 7. prosinca 2005., na Kanarskim otocima uhićen je hrvatski general, Ante Gotovina. Čitav su događaj španjolski agenti snimali videokamerom, a psiholozi su, prema objavljenoj fotografiji trenutka uhićenja, zaključili da u pogledu hrvatskog generala nema naznake malodušnosti ni straha.
Informaciju o uhićenju Ante Gotovine objavila je osobno glavna haaška tužiteljica, Carla Del Ponte, za svog posjeta Beogradu. Ta je vijest brzinom munje obišla čitav svijet, a utjecala je čak i na stanje na burzama. I dok se hrvatski narod u nevjerici zgražao, političari su rekli 'To je dobra vijest', za Hrvatsku, ali i za čitav svijet. No, je li to uistinu bila dobra vijest? Naime, sedam godina nakon spektakularnog uhićenja Ante Gotovina je oslobođen svih optužbi i pušten na slobodu, iz čega bi se dalo iščitati da je 'dobra vijest za svijet', kao i za tadašnji hrvatski politički vrh, bila uhićenje nedužnog čovjeka. Danas, s odmakom od 19 godina, jasno je da za Gotovinu očito nije vrijedila ona 'Svatko je nedužan, dok se ne dokaže suprotno' – hrvatski je general bio kriv, dok nije dokazao suprotno!
No, vratimo se na današnji datum, 19 godina unatrag i na koloplet događaja o kojima su novinari Večernjeg lista tada iscrpno izvještavali – počevši od ratnog puta Ante Gotovine, preko kronologije podizanja haaške optužnice te bijega i skrivanja, pa do samog uhićenja hrvatskog generala, koji je u bijegu bio od lipnja 2001., kada je protiv njega potvrđena haaška optužnica, pa do 7. prosinca 2005. godine, kada je uhićen.
Tu je srijedu general Ante Gotovina večerao u restoranu hotela s četiri zvjezdice 'Bitacora', u popularnom ljetovalištu Playa de Las Americas. Među 20-ak gostiju te su večeri u restoranu bila i trojica specijalnih agenata koji su sjedili za susjednim stolom. Izvan restorana u pripravnosti je bilo još pet njihovih kolega. Svi su bili neupadljivi, odjeveni u civilnu odjeću. Točno u 21 sat i 10 minuta stigla im je zapovijed da krenu u akciju, nakon čega su se agenti doslovno sjurili na Gotovinu, zgrabili ga i podigli od stola te odvukli u susjednu, praznu restoransku prostoriju.
"Ugodni i dostojanstveni gospodin, kojeg sam viđao ovdje nekoliko puta proteklih dana, dočekao je agente vrlo mirno, bez riječi i bez pružanja otpora, tako da, na sreću, u brzoj policijskoj akciji nije bilo nikakvog nasilja", ispričao je tada šef hotelskog restorana, Arsenio Lasenacia, koji je svjedočio uhićenju hrvatskog generala. Večernjakovim je novinarima potvrdio da je Gotovina te večeri platio račun za jelo, ali zbog uhićenja nije stigao platiti bocu crnoga vina i vodu, te su naši reporteri tada odlučili podmiriti račun koji je iznosio 15,70 eura.
Uprava hotelskog lanca, nakon prvobitnog bojkotiranja, na kraju je ipak popustila te je omogućila našim novinarima obilazak mjesta uhićenja. Pokazali su za kojim je stolom u restoranu general sjedio, otključali su i vrata dvokrevetne sobe broj 108, u kojoj je Gotovina boravio nekoliko dana, prijavljen pod imenom Christian Horvat. Na to je ime glasila krivotvorena, hrvatska putovnica koju je Gotovina imao kod sebe u vrijeme kada je uhićen. Bila je prepuna žigova ulazaka i izlazaka iz zemalja koje je general posjećivao. Španjolski ministar unutarnjih poslova, Jose Antonio Alonso, kazao je da je prema dvije krivotvorene putovnice koje je Gotovina posjedovao, vidljivo da je bio u Argentini, Čileu, Rusiji, Kini, Češkoj te na Tahitiju, a posljednji žig u toj putovnici bio je s Mauricijusa, s datumom 25. studenoga 2005.
Jedinica španjolske policije specijalizirana za traganje za odbjeglim osobama Gotovinu je, kako je rekao tadašnji ministar Alonso, slijedila od listopada, nakon što je Interpol objavio da se hrvatski general možda nalazi na Kanarskim otocima. Prema tadašnjim riječima Pavla Kalinića, generalu Gotovini na tragu je bio francuski lovac na bjegunce, koji se proslavio hvatanjem terorista Šakala. Nakon višednevne potrage na temelju međunarodnog uhidbenog naloga Gotovina je uhićen u hotelu 'Bitacora', u ljetovalištu Playa de Las Americas, na otoku Tenerife.
"Želim vam priopćiti dobru vijest koju sam dobila prije sat vremena. Ante Gotovina uhićen je prošle noći. Uhićen je na Kanarskim otocima i bit će uskoro prebačen u Haag. To je za nas jako dobra vijest i želim zahvaliti Hrvatskoj na suradnji, kao i španjolskim vlastima što su surađivale i pomagale nama i Hrvatskoj. Tragamo za Gotovinom od rujna, očekujem da uskoro budu privedeni i drugi bjegunci i da Karadžić i Mladić budu ubrzo izručeni Haškom sudu", rekla je, za svog posjeta Beogradu, vidno zadovoljna Carla Del Ponte. Upravo u noći između 3. i 4. listopada, uoči odluke Europske unije o otvaranju pregovora s Hrvatskom, Del Ponte je promijenila svoje mišljenje o hrvatskoj suradnji.
Glasnogovornica tadašnje glavne tužiteljice, Florence Hartmann, izjavila je da se Del Ponte čula s tadašnjim hrvatskim premijerom, Ivom Sanaderom, te mu je osobno zahvalila na pomoći koju su pri uhićenju Gotovine pružile hrvatske vlasti. Da su upravo hrvatske vlasti odigrale i ključnu ulogu u otkrivanju skrovišta Ante Gotovine, za Večernji list je tada potvrdio i glavni državni odvjetnik, Mladen Bajić, koji je koordinirao akciju hrvatskih obavještajaca u akciji hvatanja generala Gotovine.
Vijest o uhićenju Ante Gotovine izazvala je brojne, ali i duboko podijeljene reakcije političara. Anto Đapić rekao je da je to težak dan za Hrvatsku, a za tadašnjeg predsjednika SDP-a, Ivicu Račana, to je bio krupan korak ka potpunom rješavanju problema za Hrvatsku i za samoga generala Gotovinu. Tadašnji hrvatski predsjednik, Stipe Mesić, rekao je kako je uhićenje odbjeglog generala dokaz utemeljenosti tvrdnji da se Gotovina ne skriva u Hrvatskoj.
"Ovo je konačna potvrda vjerodostojnosti Hrvatske i svih institucija hrvatske državne vlasti", rekao je na sjednici Vlade ondašnji premijer, Ivo Sanader. Poručio je da vladavina prava nema alternative te podsjetio da je Hrvatska imala obavezu surađivati s Haagom na temelju Ustavnog zakona o suradnji s Haaškim sudom, koji je Sabor izglasao desetljeće ranije, kada je predsjednik države bio Franjo Tuđman.
Vijest o uhićenju generala Gotovine s odobravanjem je primljena i među diplomatima u Ujedinjenim narodima u New Yorku, a uhićenje je pozdravila i tadašnja američka državna tajnica Condoleezza Rice. Europski povjerenik za proširenje, Olli Rehn, poručio je kako to uhićenje otvara vrata priključenju Hrvatske Europskoj uniji. Da je uhićenje Gotovine 'dobra vijest za cijeli svijet' rekao je tada i glavni tajnik Sjevernoatlantskog saveza, Jaap de Hoop Scheffer. Američki kongresnik Elton Gallegly ocijenio je kako je uhićenjem Gotovine uklonjena glavna smetnja u nastojanjima Hrvatske da uđe u NATO te da su time Hrvatskoj otvorena vrata Sjevernoatlantskog saveza.
Uhićenje Ante Gotovine bilo je dobra vijest i za tržište kapitala, po mišljenju brokera koji su, čim je vijest doprla do javnosti, bili zasuti pozivima investitora. Na dan kada je Gotovina uhićen, u samo nekoliko sati do zatvaranja zagrebačke i varaždinske burze, živnule su dionice, među kojima su bile i one Ericsson Nikole Tesle, u koje su ulagali većinom strani, veliki fondovi te se sljedećih dana očekivao i rast ostalih dionica.
Uhićenje Gotovine izazvalo je pravu lavinu prosvjeda širom Hrvatske. Naročito je burno bilo u zadarskoj županiji gdje je u noći s četvrtka na petak zabilježeno više od 30 incidenata, a prizore iz mjesta uz Jadransku magistralu uspoređivali su tada s Bejrutom. No, unatoč svemu tome politički su analitičari tada tvrdili da uhićenje Ante Gotovine neće srušiti rejting tadašnjeg premijera Ive Sanadera, niti utjecati na popularnost i tada vladajućeg HDZ-a.
Sin dalmatinskog ribara, Ante Gotovina, rođen je 12. listopada 1955. godine, na otoku Pašmanu. Željan avantura, kao tinejdžer pobjegao je iz rodnoga mjesta te se, još maloljetan, prijavio u francusku Legiju stranaca u kojoj je proveo nekoliko godina te je sudjelovao u vojnim operacijama u Africi i Aziji. Nakon izlaska iz Legije djelovao je kao vojni instruktor i agent za vezu u zemljama latinske Amerike. U Argentini je stupio u kontakt s hrvatskim iseljenicima, a kada je doznao za proglašenje hrvatske samostalnosti, odlučio se vratiti u Hrvatsku te se u lipnju 1991. godine priključio Zboru narodne garde. Sudjelovao je u dramatičnim borbama u zapadnoj Slavoniji, u Novskoj i Novoj Gradiški. Od veljače, do travnja 1992. godine bio je zamjenik zapovjednika specijalne postrojbe glavnog stožera Hrvatske vojske, a od travnja do listopada 1992. bio je raspoređen u Hrvatsko vijeće obrane. Nakon ranjavanja i oporavka od 1992. do 1996. obnašao je dužnost zapovjednika operativne zone Split HV-a. Brzo je vojno napredovao te je u činu general-bojnika, uz Janka Bobetka i Antu Rosu, bio jedan od glavnih zapovjednika u operaciji Maslenica. Kao general-pukovnik organizira i vodi više ključnih vojnih operacija, kojima su stvoreni preduvjeti za uspješno izvršenje operacije Oluja. Gotovina je bio i glavni zapovjednik združenih snaga HV-a i HVO-a u operaciji Maestral, kada je potpuno razbijena vojska bosanskih Srba, a hrvatske su snage došle na samo 23 kilometra od Banjaluke. Potpuni slom Republike Srpske spriječila je tada američka diplomacija. Nakon završetka rata obnašao je dužnost glavnog inspektora HV-a. Bio je vrlo blizak s pokojnim ministrom obrane Gojkom Šuškom, koji je bio i kum na vjenčanju s njegovom tajnicom, Dunjom Zlojić.
Brzi vojnički uspon i blistavu vojnu karijeru Ante Gotovine naglo je prekinuo tadašnji predsjednik države i vrhovni zapovjednik Oružanih snaga Republike Hrvatske, Stipe Mesić. Naime, on je u jesen 2000. godine umirovio sedam generala HV-a, koji su stavili svoje potpise na otvoreno pismo 12 generala, od kojih su petorica već bila umirovljena. U pismu su upozorili na kriminalizaciju Domovinskog rata i sramotan odnos prema hrvatskim braniteljima. Gotovina je nakon toga jako rijetko davao izjave za medije, a iz Hrvatske je nestao početkom lipnja 2001. godine, nakon što je Međunarodni sud za ratne zločine na području bivše Jugoslavije u Haagu podigao protiv njega optužnicu za planiranje etničkoga čišćenja i ratne zločine, koju je Gotovina odbio primiti. Prva optužnica otpečaćena je 26. lipnja 2001. godine, a izmijenjena optužnica objavljena je 8. ožujka 2004. godine.
Suđenje Anti Gotovini, te generalima Mladenu Markaču i Ivanu Čermaku, počelo je 11. ožujka 2008. godine. Pravomoćnom presudom oslobođen je svih optužbi. "Izričem oslobađajuću presudu i nalažem da se Ante Gotovina i Mladen Markač odmah puste na slobodu", rekao je 2012. godine sudac Theodor Meron. U zračnoj luci i na Trgu bana Josipa Jelačića Gotovini i Mladenu Markaču priređen je veličanstven doček na kom se okupilo više od 100 tisuća ljudi.
"Sretni smo što smo s vama večeras svi zajedno. Ovo je naša zajednička pobjeda. Bila je ratna Oluja, a ovo je pravna Oluja. Stavili smo 'točku na i' Domovinskom ratu. Rat pripada povijesti, okrenimo se budućnosti, svi zajedno, ovo je naša pobjeda“, poručio je tada general Ante Gotovina, koji je nakon povratka kući, poslije punih 12 godina, 22. studenog 2012. dao veliki intervju za Večernji list koji možete pročitati OVDJE.
Dan kad su Gotovina i Markač oslobođeni mi je među najdražim danima u životu. ... Činjenica da je Carla del Ponte njegovo uhićenje objavila u Beogradu, bila je dokaz visoke politizacije suda. ....Hoće li itko ovako uhititi Putina ili Netanyahua, što mislite 😤