Ove godine u Varaždinskoj županiji sijat će se puno više kukuruza nego prijašnjih godina, izjavio je, najavivši proljetnu sjetvu, Stjepan Bistrović, stočar i predsjednik županijskog Saveza poljoprivrednih udruga.
Stočni fond desetkovan
Računica je jasna, kukuruz se trenutačno plaća suhim zlatom, a tvornice stočne hrane plaćaju u ekspresnim rokovima. Mnogi će stoga zasijati kukuruz, koji ionako prevladava na varaždinskim poljima pa bi mu na kraju sezone cijena zbog velike ponude opet mogla pasti. Bistrović kaže da je trenutačno cijena oko 1,40 kuna po kilogramu, no na tržištu se prodaje i po dvije kune.
- Pšenice i ječma bit će nešto manje. Ljudi nisu oduševljeni, nema državne strategije. Pšenicu su im jeftino otkupljivali, loše su prošli, a brašno je sada skupo! - kaže Bistrović te dodaje da je stočarstvo palo na margine. U županiji je danas jedva 5000 krava, a i u povrtlarstvu je ostalo malo ljudi. Dragutin Vincek, županijski pročelnik za poljoprivredu, otkriva uzroke (i posljedice) lošeg planiranja.
- Zapuštaju se površine, sve se manje sije kukuruz za silažu jer se smanjuje stočni fond. Poticaji se umanjuju i ne uplaćuju. Tržište je prepušteno stihiji, lihvarski su odnosi prema malim obiteljskim poljoprivrednim gospodarstvima. Nešto možemo promijeniti tek ako država počne na granicama snažnije analizirati ono što uvozimo – kaže Vincek. U Europi, kaže, nedostaje kukuruza. Kod nas ga još nije ponestalo jer ga proizvođači čuvaju. Savjetničke službe i županija ne znaju što će se točno sijati. Prognoze se mogu raditi tek na temelju lanjskih podataka Agencije za plaćanja u poljoprivredi, koja dodjeljuje poticaje po površinama koje su upisane u sustav ARKOD. Pojedinosti o ovogodišnjim poticajima znat će se tek za mjesec-dva.
Ratari kalkuliraju
Od Agencije smo dobili podatke da se lani u županiji, prema katastarskim podacima, koristilo 22.979 hektara, potpora je zatražena za 18.755 hektara, a odobrena za 16.558 hektara. Najviše je dano za žitarice, čak za 12.561 hektar, za povrće, primjerice, tek za 1300 hektara te za krmno bilje zasijano na 1097 hektara.
- Stvar je u tome da kukuruz za silažu, gdje se za stoku sasiječe sve sa stabljikom, svrstavaju pod krmno bilje. Iz toga se vidi "snaga" našeg stočarstva. Ostali kukuruz, u zrnu, za tvornice stočne hrane, svrstan je pod žitarice, gdje prevladava – kaže Bistrović.
Za ratare, bez stoke, ali s poticajima, kaže da nemaju planove, već siju po procjeni situacije i kalkuliraju te čuvaju zrno dok ne poskupi.
- Mi stočari moramo sastaviti godišnji plan proizvodnje, koliko žitarica, zrna, silaže za stoku... Proračunavamo – kaže.
