Četiri godine zatvora dosudio je Općinski sud u Novom Zagrebu u veljači prošle godine 76-godišnjoj Štefaniji Lindić zbog prometne nesreće u kojoj je poginuo šestogodišnji dječak. No nakon njezine žalbe Županijski sud u Slavonskom Brodu smanjio je kaznu na dvije i pol godine i 20.000 kuna sudskih troškova te izrekao zabranu upravljanja vozilom na pet godina od dana kada iziđe iz zatvora. U međuvremenu, umirovljenica je uputila pismo sucu koji je na kraju prve presude umirovljenicu okarakterizirao kao nekritičnu, nerealnu, sebičnu i neobjektivnu, što ju je jako zasmetalo.
Iako je imala priliku na raspravi iznijeti detaljnu obranu i okolnosti nesreće, Lindić u pismu krivnju svaljuje i na majku preminulog dječaka te na samu nestašnu dječicu, piše Jutarnji list.
"Žalosna sam i razočarana da se jedan sudac služi tako groznim i negativnim riječima prema osuđenom čovjeku. Nesreća se jednostavno dogodila. I na snimci se vidi da nisam samo ja kriva za nesreću. Na zebri nije bilo nikoga, a oni su dotrčali i tako smo zajedno stigli na isto mjesto. Dijete se istrgnulo bratu, brat mami i tako su došli pod moj auto. Jer da je ikoga bilo na zebri, ja bih refleksno kočila. (...) Od tog momenta više ne živim, već životarim. A vi me nazivate najpogrdnijim rječnikom. To ne pristaje jednom sucu. Navodno ste bili selski sudac i tako ste komunicirali s jadnim seljacima jer ste se osjećali superiornim. I taj vam je rječnik ostao u krvi", napisala je osuđena Lindić sucu Đurinecu nakon zaprimljene pisane presude.
Zasmetao ju je i dio da je plakanje i klečanje odglumila.
"Čovječe, pa vi nemate nimalo suosjećanja ni milosti. Zar vi ne znate da ako nema boli u srcu, nema ni suze u oku? Kako bih mogla onako plakati da se nisam tako osjećala, a vi kažete da je to bilo radi novinara. Ja sam duboko u vjeri. Ja se bojim Boga. I svaki dan plačem, a novinara nigdje. To što sam vozila auto nakon godine dana od prometne je zato što živimo na brijegu i do mene se ide šumom, a ja svaki dan u pola sedam želim ići na misu, pa sam se samo autom spuštala. (...) Život mi nije bio lak, a vi me smatrate najgorom osobom na svijetu. Osudili ste me na četiri godine. Za mene je to smrtna osuda. Žao mi je Vas da ste tako okrutni i kada ne biste trebali biti. Vjerojatno ste takav čovjek. Ne vjerujem da vas ne peče savjest i da mirno spavate. Ne vjerujem da se osjećate pravednim! Neka Vam Bog pomogne", zaključila je u pismu.
Baba koja se naživila i izvršila smrtnu kaznu nad djetetom traži suosjećanje?