Predsjednika Franju Tuđmana pratio je u stopu, sedam godina bio je poput njegove sjene, ali činio je to nenametljivo i diskretno, baš onako kako se to očekuje od jednog pobočnika, od časnika čiji je posao da pomaže državnicima u njihovim službenim poslovima.
Taj samozatajni časnik bio je umirovljeni general-bojnik Krešimir Kašpar (1952.), Zagrepčanin s diplomom profesora komparativne književnosti i engleskog jezika, nekadašnji novinar i voditelj izdavačke djelatnosti u Školi za strane jezike Varšavska koji je u rat otišao kao dragovoljac, a u mirovinu kao najdugovječniji pročelnik Vojnog kabineta trojice predsjednika – Franje Tuđmana, Stjepana Mesića i Ive Josipovića.
Bio sam pobočnik prvog predsjednika
