Rezultati analiza s više nalazišta pokazali su izrazito velik udio mesa u prehrani pa je zaključeno da je životinjsko meso bilo ključan i univerzalan izvor neandertalske prehrane. Nema sumnje da su neandertalci bili vješti lovci i da su konzumirali veće količine mesa.
Međutim, otvorila su se mnoga druga pitanja o značenju lokalnih i regionalnih varijacija u strategijama preživljavanja. Primjerice, može li se i u kojoj mjeri povezati razvoj litičke tehnologije s promjenama u strategijama lova? Zašto su na nekim nalazištima neandertalci lovili gotovo isključivo jednu vrstu? Jesu li neandertalci aktivno lovili megafaunu (npr. nosoroge)? Koja je bila uloga hrane morskog podrijetla? I tako dalje.
Znali su kuhati biljke
Činjenica da se neandertalce povezivalo s hladnim okolišem (što nije potpuno ispravno jer su živjeli u različitim klimatskim zonama, a tijekom njihove evolucije klima se drastično mijenjala) i sama arheološka građa (poput životinjskih kostiju s tragovima lomljenja i rezanja) stvorile su sliku o neandertalcima kao isključivim mesojedima.
Tome su u prilog išli i rezultati analiza stabilnih izotopa koji su ih određivali gotovo isključivo kao mesojede. No napretkom analitičkih metoda danas raspolažemo i detaljnijim pokazateljima prehrane. Primjerice, analize zubnog kamenca i mikrofraktura te tragovi na zubima neandertalskih ostataka s različitih nalazišta iz različitih geografskih regija pokazuju da su za prehranu upotrebljavali i biljke.
Premda one nisu predstavljale glavni oblik prehrane, rezultati analiza pokazali su korištenje mahunarki, sjemenki različitih trava, palmina voća, lopoča, gomolja i gljiva, a dio analiza pokazuje i termičku obradu biljaka (kuhanje).
Premda na temelju arheoloških nalaza možemo pouzdano reći da su neandertalci na određenim mjestima povremeno konzumirali morsku hranu, ona nije imala važnu ulogu u prehrani neandertalske populacije, što ih razlikuje od ranih modernih ljudi čija je prehrana raznolikija i uključuje češću konzumaciju hrane iz morskih i slatkovodnih resursa, pišu prof. dr. sc. Ivor Karavanić, doc. dr. sc. Siniša Radović, prof. dr. sc. Ivor Janković i prof. dr. sc. Fred H. Smith u novom magazinu u izdanju Večernjeg lista posvećenom neandertalcima koji će u nedjelju biti na kioscima u paketu s nedjeljnim Večernjim listom za 17 kuna.
Neandertalci su ovladali vještinom organiziranoga lova, što podrazumijeva stupanj inteligencije i društvenih odnosa koje im dio znanstvenika nije bio voljan priznati. Prisutnost kostiju koje su gorjele i ognjišta na pojedinim nalazištima pokazuje da je meso prije konzumiranja ponekad bilo termički obrađeno. Pripremali su hranu pečenjem, što je uz podjelu plijena i konzumiranje hrane u sklopu zajednice moglo poticati međusobnu komunikaciju, zadovoljstvo, zajedništvo i osjećaj grupne pripadnosti pa time imati snažno društveno obilježje, pišu autori u poglavlju o lovu i društvenim odnosima.
Neandertalci su za izradu kamenog oruđa upotrebljavali kvalitetne sirovine, odnosno birali su kamenje velike tvrdoće i školjkasta loma (primjerice kremene materijale). Često upotrebljavana stijena u srednjem paleolitiku jest rožnjak koji se sastoji od vrlo sitnih kristala kremena, objašnjava prof. dr. sc. Ivor Karavanić u poglavlju o izradi oruđa te nastavlja:
Neandertalska koplja bila su dosta velika i gruba pa često nisu bila spretna za bacanje. Pretpostavlja se da su obično upotrebljavana za ubadanje, što znači da je bilo potrebno opasno se približiti plijenu da bi ga se usmrtilo, a to je katkad bilo vrlo rizično. Naime, ozljede neandertalaca, prema studiji Thomasa D. Bergera i Erika Trinkausa, slične ozljedama jahača rodea, mogle su nastati tijekom lova. Neandertalci nisu još vladali tehnikom izbacivanja projektila s pomoću palice s kukom, kojom se koplje lagano potiskuje pri izbacivanju, što će kasnije postojati kod modernih ljudi.
Osim tema o fizičkim osobinama neandertalaca, oruđu, simbolici i religiji te klimi, u magazinu ćete čitati i o najvažnijim hrvatskim nalazištima. Dva su koja po svojoj važnosti u svjetskim okvirima iskaču. Riječ je, naravno, o lokalitetu Hušnjakovo u Krapini te špilji Vindiji. U Hušnjakovu je Dragutin Gorjanović-Kramberger 1899. započeo istraživanje koje je rezultiralo najvećim nalazom neandertalskih koštanih ostataka na svijetu.
Prvi izolirani genom
Tamošnja zbirka sadrži 884 kostiju kojima se pribraja i najveća zbirka od 281 zuba. U njoj se nalazi tristotinjak različitih lubanjskih i čeljusnih dijelova te 396 kostiju ostalog dijela tijela. Osim poznatih lubanja (Krapina 1, 2, 3, 4, 5), kosti lubanje predstavljene su čeonim, tjemenim i zatiljnim te bogatom zbirkom slušnih kostiju, piše dipl. ing. geol. Jurica Sabol, ravnatelj Muzeja Hrvatskog zagorja. U blizini nalazišta 2010. otvoren je Muzej krapinskih neandertalaca, jedan od dva takva na svijetu.
U Vindiji su također pronađeni koštani ostaci iz kojih je 2010. prvi put uspješno izoliran čitav genom neandertalca. Rezultati su pokazali da suvremeni stanovnici Euroazije imaju od 1 do 4 posto genskog nasljeđa neandertalaca.
Muzej u Krapini je prekrasan i jedan od najboljih u kojima sam bio! Pravo je čudo kakvo svjetsko bogatstvo je dao taj mali brijeg!