Od četiri tisuće radova koji su stigli na natječaj "Najbolji hrvatski rukopis", koji su pokrenuli Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, Večernji list i list za djecu Radost, petero članova stručnog povjerenstva, akademik Josip Bratulić, Siniša Reberski s Grafičkog odjela Akademije likovnih umjetnosti, Ante Bežen s Učiteljskog fakulteta, Željko Jozić, ravnatelj Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje, i Melita Redžić Savičić, urednica Radosti, odabrali su 60 finalista, koji će se u šest kategorija natjecati za titulu najboljeg 23. svibnja u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu. Zbog velikog broja natječajnih radova pristiglih iz osnovnih škola diljem Hrvatske prosudbena komisija odlučila je uvesti dodatnu kategoriju za učenike 2. i 3. razreda osnovne škole kako bi svi finalisti natječaja imali
podjednake šanse za pobjedu. Tako će se u vještini krasopisa ogledat najbolji natjecatelji iz prvog razreda osnovne škole, potom oni iz drugog i trećeg razreda, te oni iz četvrtog razreda, zatim od petog do osmog, srednjoškolci, ali i deset najboljih odraslih krosopisaca.
Stigla i pisma zahvale
– Radujem se što su se prijavile brojne škole iz cijele Hrvatske. Pokazalo se da su učitelji i profesori potaknuli djecu da na satu ili kod kuće za zadaću prepišu tekst zadan na natječaju i na taj način pokažu koliku važnost pridaju rukopisu. Najviše radova poslali su osmoškolci, ali isto tako i odrasli ljudi, posebice generacije koje se s nostalgijom sjećaju krasopisa koji je prestao podučavati još 50-ih godina prošloga stoljeća – kazao nam je Željko Jozić, ravnatelj Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje. Sudeći po broju pristiglih radova, ali i po brojnim pismima i porukama koji su stigli zajedno s radovima, ljudi iz cijele Hrvatske bili su oduševljeni ovim jedinstvenim natječajem koji bi, kako kaže Jozić, ubuduće trebao postati tradicionalan.
– Jedna starija gospođa krasopisom nam je ispisala čestitku za natječaj koji smo pokrenuli, istaknuvši da je bitno što smo ljude potaknuli da budu svjesni važnosti krasopisa. Od jedne 91-godišnje bake dobili smo pismo napisano krasopisom u kojemu nije poslala tekst za natječaj, nego priču o tome kako provodi svoje staračke dane – dodaje Željko Jozić.
Na natječaj se javio i devedesetčetverogodišnji Ivan Štefančić, a među prispjelim radovima, posebice u kategoriji građana, mogu se vidjeti prava remek-djela krasopisa – poput zrcalnog pisma, pisanog u odrazu ogledala.
– Stiglo je i desetak radova iz Doma za starije i nemoćne Bjelovar. Nekoliko mi je učiteljica reklo da su ih djeca u razredu molila da ih prijave na natječaj – kaže Melita Redžić Savičić, urednica Radosti.
Profesor Ante Bežen, koji na Učiteljskom fakultetu predaje metodiku hrvatskog jezika, u sklopu koje se uči o lijepom pisanju, kaže kako će na natječaj prispjeli radovi poslužiti i u znanstvene svrhe.
Analiza rukopisa
– Ovi rukopisi jako nam dobro dolaze za analizu stanja rukopisa u hrvatskom društvu. S pomoću njih možemo vidjeti kakva je slika rukopisa u Hrvatskoj. Već imamo prve indikacije koje govore da je rukopis kod nas pod velikim utjecajem tehničkih slova – kaže profesor Bežen. Odzivom na natječaj iznenađen je i akademik Josip Bratulić, koji je predsjednik stručnog povjerenstva.
– Nisam se nadao ovakvom odzivu. Dobili smo gotovo četiri tisuće rukopisa, a to je jedan mali grad – dodaje akademik Bratulić.
Siniša Reberski s Grafičkog odjela Akademije likovnih umjetnosti, pregledavajući radove, uočio je nekoliko trendova koji se pojavljuju posebice kod školaraca.
– Potkraj osnovne škole jako puno ženskih rukopisa mijenja kut, nagne se 60 i više posto ulijevo. Vrlo se često gubi povezanost slova, a to je posebno izraženo u višim razredima. Seniori su me maksimalno iznenadili. Ima nekoliko remek-djela. To su ljudi rođeni 30-tih godinama prošlog stoljeća, prošli su školu krasopisa i nevjerojatno je da su tijekom svih tih godina uspjeli sačuvati vitalnost svog rukopisa – kaže Reberski.
>> Najljepši rukopis: imena finalista znat će se 30. travnja
I dalje je nejasno tko je promijenio slova. Zašto učenici prvog razreda uče drukčija slova od onih koja smo učili mi? Jesu li to pisana slova ili malo uvrnuta tiskana slova?