Vukovarac Tomislav Purin više neće živjeti „život bez pokrića“. Život
prepun samoće, nemoći i poniženja, koji mu se toliko puta činio kao
teret i kao nešto s čime nema smisla dočekati novi dan. Srećom, bio je
u krivu.
Njegova tužna priča ispričana na stranicama Večernjeg lista, ne samo da
mu je pokazala kako nije sam, već mu je i otvorila i jedno novo
poglavlje života. Na račun ovog teškog invalida večernjakovci su
uplatili 11.000 kuna, što će mu omogućiti da ima za lijekove, kremu
protiv dekubitusa, kaladont i još pokoju nužnu sitnicu.
Melem za dušu
A u Domu za stare i nemoćne Maksimir, gdje Tomislav već godinama živi,
posjetila ga je i potpredsjednica Vlade Jadranka Kosor.
- Nadam se da je dobar! Da je to madrac kakav vam je trebao?! - bile su
njezine prve riječi pred uzbuđenim i potresenim Vukovarcem.
Da, specijalni madrac protiv dekubitusa koji je toliko bio potreban
Tomislavu, a koji mu je ministrica Kosor poklonila pri prvom susretu i
više je nego dobar. No, njihov razgovor Tomislavu je donio i puno više
– melem za napaćenu dušu već 29 godina okovanu invalidskim kolicima i
teškim životom. Ispričao je ponešto i svojoj gošći. Prisjetio se ratnog
Vukovara, kad je 1. listopada 1991. napustio svoj razoreni dom, bio u
skloništu i dva tjedna čekao da ga prime u ratnu bolnicu jer nije bilo
mjesta.
- Ne mogu zaboraviti trenutak kada je granata pala na kuću u kojoj sam
se nalazio, uz samu bolnicu. Pokojni dr. Njavro i dr. Bosanac
tada su mi spasili život prvi put. Zbog teških uvjeta u bolnici za
vrijeme rata pojavila se i infekcija nakon operacije u kojoj su mi
odstranjeni testisi. Tada su mi dr. Njavro i dr. Bosanac drugi put
spasili život na čemu sam im neizmjerno zahvalan.“ - reče
Tomislav.
- I život gospodina Tomislava pokazuje kako su se civili žrtvovali i na
svoj način branili Vukvoar. Jer, iako je bio teško bolestan i u
bolnici, on je svojom nazočnošću i svojom ljubavlju obranio svoj grad,
za što svi moramo biti trajno zahvalni - rekla je ministrica Kosor i
dodala:
Nije više sam
- Zahvaljujem Večernjaku koji su svojim tekstom „Život bez pokrića
najteži je život“ učinio to da smo sada s Tomislavom, koji nikada više
neće osjetiti onakav život. Pročitavši priču o Tomislavu, osjetila sam
se pozvanom da mu pomognem i kao čovjek i kao ministrica. Sumnjam da je
itko tko je pročitao tu priču ostao ravnodušan. Iako moje ministarstvo
nema mehanizme koji obuhvaćaju ljude izvan statusa branitelja, i iako
ne volim davati obećanja, moram reći da već imam neke ideje na koji
način trajno pomoći Tomislavu.
Tomislavovo uzbuđenje nije jenjavalo. Punih 18 godina nije doživio
sličnu pažnju. Kao mladić sa samo 25 godina jedan skok u more učinio ga
je invalidom.
Uslijedio je rat, progonstvo - u ratu je ostao bez oca, u progonstvu
bez majke. Smještaj u domu jedno mu je vrijeme plaćao Fond kralja
Zvonimira, no ukinut je. Mirovina mu nije dostatna za dom, razliku
plaća Centar socijalne skrbi, a on nije imao ni za kaladont. No, odsad
će imati. I nije više sam.
ODJECI Vukovarcu Tomislavu Purinu, nakon 18 godina patnje, Večernjak donio pažnju
