Naslovnica Vijesti Zlata vrijedan

Tko želi raditi od jutra do mraka, može to kod kuće, među svojima

Ne vidimo se uz pšenicu i kukuruz, ali ni u voćnjaku
13. lipnja 2018. u 09:51 5 komentara 3516 prikaza
Foto: Ivica Galović/Pixsell
Pogledajte galeriju 1/4

Svaku je kunu koju je tijekom studija uspjela zaraditi štedjela da si u svojem selu kupi okućnicu. Kad se ukazala prilika, s dvije tisuće eura zakaparila je plac na kojemu je bila stara kuća. Još devet tisuća eura trebala je platiti u ratama. Kad se dug smanjio na dvije tisuće eura, više nije bila sama, a njezinu odabraniku dobrom se činila ideja da tu podignu dom.

OPG JOSIP SLAMA Zlata vrijedan Kamilica s njihovih polja putuje u Češku

Bilo je to prije desetak godina, staru su kuću srušili, pomalo gradili novu i sad su svi priključci spojeni, osim kanalizacije koju u cijelom kraju nema jedino njihovo selo, a obećanja da će je uskoro dobiti ostaju obećanja. U kuću se još nisu uselili, žive malo dalje, s njezinim roditeljima. Nisu kupili ni novi automobil, a onaj koji voze već je punoljetan.

Novac koji su imali za sve to odlučili su uložiti u proizvodnju – cvijeća. I tako su u Ramanovcima, selu u slavonskoj općini Kaptol, u pet plastenika koji se zimi griju izniknule prekrasne bijele kale, a na otvorenom su mirisni božuri.

Marko Kozjak, jedan od osnivača tvrtke VeeMee Jednim klikom od trgovine do vrta Želite znati što jedete? Skenirajte kod i otkrijte s kojeg OPG-a stiže

Maja i Marijan Burić, roditelji petogodišnje Mile, prodaju svoje cvijeće na tržnicama, kite svatove, crkve, restorane, samostane, ljudi ga kupuju za prvu pričest, krizmu, za svoje domove, posljednja počivališta... Kala cvate deset mjeseci, udarna je sezona od ožujka do lipnja, neki dan samo u jednoj berbi ubrali su više od tisuću cvjetova. Kad je sezona, cvjetove prodaju po pet do sedam kuna, ovisno o veličini. Inače jedna kala stoji 10 kuna.

– Hrvatska uvozi više od 90 posto rezanog cvijeća, a potencijal nam je nevjerojatan. Uvijek sam voljela cvijeće, maštala sam da ću živjeti u svojoj kući, ići na posao u struci i imati puno cvijeća. Ali otkako sam prije deset godina završila studij, nemam stalni posao, nego radim po nekoliko mjeseci na zamjenama – govori 34-godišnja Maja, učiteljica razredne nastave i hrvatskoga jezika.

 

Zlata vrijedan Hrvatske marelice s pogledom na Dunav

 

Suprug Marijan studirao je menadžment, na poslu je vrlo brzo napredovao do voditelja Super Konzuma u Požegi, zbog posla selio se i u Rijeku i u Šibenik, ali vraćao se kući. Maja nije mogla ni zamisliti da bude drukčije. Kada je Marijan postao regionalnim voditeljem Konzuma, dogodio se Agrokor. Na njegovu su području trgovine zatvarane, broj regionalnih voditelja smanjen je i on se vratio na svoje staro radno mjesto u Požegu. Budućnost im je, svjesni su Burići, neizvjesna ako nemaju nešto svoje.

– Ljudi su se čudili što nismo posijali pšenicu i kukuruz. U toj se vrsti poljoprivrede ne vidimo, pa ni traktor ne znam voziti, a ne snalazim se ni u voćnjaku – smije se Marijan, koji se u Majino selo doselio iz Gregurevića, sela nadomak Slavonskom Brodu.

zlata vrijedan Na jednom grmu uberu 140 jagoda

Jedinac je, odrastao u obitelji poljoprivrednika. Roditelji su se bavili tovom bikova i proizvodnjom povrća koje su prodavali na tržnici u Brodu. U mladenačkoj dobi nije mu bilo zanimljivo tako provoditi dane, ali pomagao je. Burićevi i dalje prodaju na brodskoj tržnici, samo Marijanov otac Ivan sada na stoliću ispred sebe ima snahino i sinovo cvijeće.

– Moja mama Zdenka ide na tržnicu u Novu Gradišku, za Požegu smo pronašli jednu ženu. Naravno, i mi smo tu. Marijan subotom ustaje u 4, u Brodu je s cvijećem u 5, u Požegi u 6, a u Gradiški u 7. Nakon što sve razveze, ide na posao.

Kale beremo kad je temperatura u plasteniku ispod 20, pa to zna potrajati duboko u noć. Božuri se beru prije nego što procvjetaju, kad su još u kuglici – govori Maja. Posao s cvijećem počeli su prije tri godine, s prijateljima na čijoj su zemlji napravili pokusni plastenik. Dogovorili su se oko ulaganja, a onda je uslijedio šok. Prijatelji su im kazali da odlaze u Njemačku. Nije bilo druge nego u selu kupiti staro gospodarstvo, pripremiti tlo, podići plastenike, zasaditi božure, urediti sustav navodnjavanja...

trešnje Zagrebačke trešnje Veće su i slađe od uvoznih, ali i dvostruko skuplje

– Znali smo da ćemo imati božure, ali ne i što još. Maja je u tražilicu upisala “bijelo cvijeće” i tako smo došli do kala, naučili smo da je podrijetlom iz močvarnih krajeva Južne Afrike. U Nizozemskoj smo naručili cvijeće, oko božura nam je pomogao uzgajivač Željko Ledinski, s kalama smo se snalazili sami – kaže Marijan.

Ovim mladim poljoprivrednicima odobrena je potpora u iznosu 111.600 kuna, za razvoj malih gospodarstava. Namjeravaju kupiti peć na pelete, kojom će zimi zagrijavati staklenike, kombi-hladnjaču za transport cvijeća, podići profesionalni staklenik. I širiti se. Božurima i kalama dodat će malo dalija, gladiola, ljiljana, hortenzija, astilba, gipsofilija... cvjetova koje zasad uzgajaju pokusno. Njihova i budućnost njihove kćeri tada će postati izvjesne. I bit će oni i dalje na selu. 

Zlata vrijedan Nema sriće ako lozi ne kažeš dobar dan Zlata vrijedan Od zaborava spasili lokalne sorte heljde

VIP izdvaja za Vas

  • Konstantinos:

    Tko zeli raditi taj ce uspjeti bez obzira radi li se o Hrvatskoj, Austriji ili Njemackoj. Samo bukaci, neradnici i oni koji misle kako im je drzava kriva sto se ne "brine" vise o njima kao da zivimo u komunizmu. ... prikaži još! Pobahatilo se puno njih! A vidimo da dobrih i pozitivnih primjera ima!

  • Tomisl:

    Koliko vidim u komentarima kao uvijek SVI protiv SVIH i SVEGA. Nigdje se uz malo truda i rada ne zivi tako dobro kao u nasoj lijepoj Domovini, a oni koje hoce otic , po volji im. Koga nema , i ... prikaži još! bez njega se moze i mora .Zivila Hrvatska !!!

  • kapunjohan:

    Rad bi trebao biti osnova za solidan život a mahinacije i prevare za ,,bogatstvo,,. Prvo što treba, platiti čovijeka za njegov rad, približno kao u Austriji, Francuskoj ili Njemačkoj. Nema niti jedn og razloga, da se zarađuje mnogo manje, niti ... prikaži još! za nered koji danas vlada na tržištu rada, pa zaposleni nikad nezna, kako će proći. Isto tako, bremena vezana na plače treba približiti bremenima u Zapadnoj Evropi, pa ako je nešto više objasniti na račun čega je to. Obćine , država i privatnici trebaju izgraditi stanove za dugoročni najam i jasnim i kratkim zakonima zaštititi najemnike, protiv izrab ljivanja. Poduzetniki se moraju bolje organizirati, da se poveća produktivnost rada, pa ako treba na račun više kvalitete ponešto i poskupiti. Nedopustivo je, da se vlasnici u kratkom vremenu enormno bogate na račun niskih plaća radnika. Zamislite bogatog građevinara pa i ugostitelja , radnik zida kuću za nekog ,,tajkuna,, vrednu više mio. evra i dobiva 3000 kunana me. a nadzire ga gazda, sa jahtom , skupim terencom itd. jednako konobar poslužuje ,,jahtaše,, i služi bogatom gazdi ,sezonski i za ,,siću,,. Tako ne ide dalje, ljudi odlaze a mi tražimo novu siorotinju po BH i okolici.