Gospodarstvo je na rubu recesije, rekordna inflacija na godišnjoj razini u listopadu 2022. iznosila je 13,2 posto, hrane i bezalkoholnih pića gotovo 20 posto, a pitanje je kad će usporiti. Tim više što prema prognozama DZS-a cijene proizvoda i inputa u poljoprivredi nastavljaju negativni niz, a do kraja godine predviđaju povišenje za 19,4, odnosno 48,4 posto u odnosu na 2021. godinu – žitarica 52,2%, krumpira 39,9%, povrća 18,9%, svinja 28,4%, goveda 18,3%, mlijeka 20%, konzumnih jaja 43%, gnojiva 153,6%, energije i maziva 78,9%, stočne hrane 30,1%... Ima li svjetla na kraju tunela barem u 2023. godini, pitaju se mnogi. No čini se da su izazovi u poljoprivredno-prehrambenoj industriji kao i pesimizam iz dana u dan sve veći.
– Čeka nas burno razdoblje s jako puno nepoznanica. Tržište je vrlo volatilno i sigurno je da će inputi u mesnoj i mliječnoj industriji biti znatno veći nego do sada. Zbog svega toga, proizvodnja je u prvih 10 mjeseci 2022. godine u Hrvatskoj pala 7-8 posto, najviše goveđeg i svinjskog mesa, a kad je riječ o uvozu koji i dalje raste, samo u prvih sedam mjeseci uvezli smo 15 – 20 posto više mesa, a mlijeka i mliječnih proizvoda 8 – 9 posto nego u istom razdoblju 2021. Tek je uvoz sira pao za 10-ak posto, ali samo zato što je i u Europi poskupio u prosjeku 48 posto, no i dalje ga više uvezemo nego proizvedemo – priča direktor Croatiastočara Branko Bobetić.
Baš sve, od cijena stočne hrane do energenata, u čemu veliku ulogu imaju i špekulacije, govori da se one nikad neće vratiti na staro, a dok ozbiljne europske zemlje rade i studije kako bi se olakšalo sektoru i građanima, Vlada i resorni ministri u nas ne čine dovoljno, uvjeren je naš sugovornik.
– U prilog tome govori i sve više zatvorenih farmi jer stočari i proizvođači mlijeka zahvaljujući lokalnim šerifima ostaju i bez zemlje. Imamo primjer Branka Karamarkovića iz općine Čađevica koji je krajem 2022. u klaonicu uputio oko 120 krava i 50 junica te zatvorio farmu, nakon što mu je općina uzela desetke hektara državne zemlje u zakupu, nužne za proizvodnju stočne hrane. I sad Vlada, ministri... misle da ćemo u Hrvatskoj jesti jeftinu hranu. Malo sutra. I u Europi pada proizvodnja i rastu cijene. U Hrvatskoj nemamo ni dovoljno radne snage, demografski smo devastirani, a za one koji dolaze iz drugih zemalja Hrvatska je samo odskočna daska da idu dalje, u zemlje gdje je hrana skuplja, a prerađivači i proizvođači više plaćaju – tvrdi Bobetić.
Specijalistica za sektor poljoprivrede i prehrambene industrije Zvjezdana Blažić kaže da su uvjeti proizvodnje u tom sektoru bili kompleksni i prije globalnih poremećaja. Globalni lanci nabave nisu se stabilizirali još od pojave COVID-19, dok je rat u Ukrajini doveo do znatnog produbljivanja krize uslijed rasta cijena energenata i poljoprivrednih inputa – posebice umjetnih gnojiva čije su cijene vrlo visoke, a i sirovine za prehrambenu industriju rastu po povijesno visokim stopama. Također, cijene poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda globalno, u EU, a osobito na nacionalnoj razini bilježe daljnje visoke stope rasta.
– U takvim geopolitičkim i tržišnim uvjetima proizvodnja hrane u Hrvatskoj izložena je i vrlo visokim rizicima koji su dodatno potencirani evidentnim klimatskim poremećajima i izraženim vremenskim ekstremima – kazuje ona. U takvom, vrlo nestabilnom i neizvjesnom okruženju ušli smo u godinu u kojoj proizvođače čeka i prilagodba novim pravilima koje donosi novo programsko razdoblje u primjeni Zajedničke poljoprivredne politike (ZPP) EU.
– Ministarstvo poljoprivrede je krajem listopada 2022. godine dobilo suglasnost EK za Strateški plan ZPP-a za RH za programsko razdoblje od 2023. do 2027. Riječ je o važnoj financijskoj omotnici od 3,8 milijardi eura – ističe Blažić. A ona podrazumijeva i neke nove uvjete za dobivanje potpora (izravnih plaćanja) te korištenje sredstava ruralnog razvoja. Važna je zelena komponenta ovog plana te uvođenje strožih pravila i tehničkih ograničenja koje poljoprivrednici moraju primjenjivati da bi uopće imali pravo na izravna plaćanja. U punu primjenu ide i Zakon o poljoprivrednom zemljištu koji je donesen 2018., a 2022. i njegove izmjene i dopune te provedbeni pravilnici, te se može očekivati masovnije raspisivanje natječaja za zakup državne zemlje.
– Novim Strateškim planom i Zakonom o poljoprivrednom zemljištu Vlada RH i Ministarstvo poljoprivrede iskazali su namjeru jačeg poticanja malih i srednjih poljoprivrednika te će izravna plaćanja rasti za gospodarstva do 50 ha, dok će se i u intervencijama ruralnog razvoja veća prednost dati malim i srednjim gospodarstvima – kaže Blažić. Zbog mogućnosti da JLS-i ograniče maksimalnu površinu poljoprivrednog zemljišta koju će dati u zakup pojedinoj fizičkoj ili pravnoj osobi, veliki robni proizvođači, koji su izrazito važni za proizvodnju hrane u Hrvatskoj, sve su nesigurniji jer im, pokazalo se već u nizu slučajeva, prijeti gubitak dijela državnog zemljišta koje su koristili do sada. Izvjesno je da će im biti smanjena i izravna plaćanja te bi sve bi to moglo imati mnogo negativnih posljedica za proizvodnju hrane, smatra Blažić.
Veliki poljoprivredni subjekti, naime, raspolažu s oko 10 posto ukupnog državnog zemljišta. No doprinose s gotovo 50 posto udjela u ukupnoj poljoprivrednoj proizvodnji te zapošljavaju oko 5000 radnika u poljoprivredi. Velikim investicijskim ulaganjima i razvojem dostigli su visoku razinu produktivnosti do razine boljih EU proizvođača te najvećim dijelom sudjeluju u međunarodnoj razmjeni i glavni su nositelji hrvatskog izvoza hrane. Svi njihovi prihodi uredno su iskazani, tvrdi naša sugovornica. I plaćanjem poreza mnogo doprinose i državnom proračunu, za razliku od malih poljoprivrednih proizvođača koji gotovo uopće ne podliježu plaćanju poreza.
– Kada se tome pridoda i neizvjesnost oko vlasničke strukture te s tim povezanim rizicima koji stoje pred najvećim prehrambenim sustavom Fortenovom, izuzetno je teško gledati s optimizmom na 2023. godinu kad je riječ o proizvodnji hrane u Hrvatskoj. Zato među nekim velikim poljoprivrednim proizvođačima prevladava stav da će ove odluke i negativni trendovi dodatno utjecati na pad proizvodnje i moguće urušavanje pojedinih proizvodnih sektora, a dolazi u pitanje i strateški cilj povećanja domaće proizvodnje hrane – napominje Blažić.
Predsjednik HUP-ove Udruge prehrambene industrije i poljoprivrede Stanko Barbarić podsjeća na to da primarna hrvatska poljoprivreda u sve ekstremnijim klimatskim godinama tehnološki, ali i infrastrukturno znatno zaostaje za proizvodnjom u razvijenim zemljama EU.
– Radna snaga postaje sve veći problem, poglavito uz naše radno zakonodavstvo koje je i u tom segmentu dosta kruto i administrativno te financijski zahtjevno u usporedbi s razvijenim zemljama, prije svega onima u EU – objašnjava te domeće kako su rast cijena i inflacija veoma veliki izazovi, kako za primarnu poljoprivrednu proizvodnju tako i za prehrambenu industriju. Uz dvoznamenkaste ili čak troznamenkaste postotke rasta pojedinih inputa često je nemoguće dovoljno povisiti cijene proizvoda kako bi se trošak kompenzirao. Cijene energije koje su se otele kontroli u posljednjih više od godinu dana Vlada je kratkoročno ograničila, ali upitno je kako će se poslovati u nadolazećem razdoblju.
– Oba sektora su podinvestirana i tehnološki inferiorna u većini slučajeva. Nalazimo se na začelju EU u mnogim segmentima kao što su natapanje poljoprivrednih površina, prinosi, učinkovitost, dohodovnost te automatizacija procesa i upotreba robotike. Uza sve to, visoka stopa inflacije u eurozoni i najavljena recesija zasigurno će biti najveći izazov u godini pred nama – rekao je Barbarić.
Agrarni stručnjak Ivo Grgić sa zagrebačkog Ekonomskog fakulteta kaže da je ovo vrijeme špekulanata i proroka jer se svaki neuspjeh može opravdati barem ratom u Ukrajini. Činjenica je, međutim, da se u nas poljoprivrednom proizvodnjom bavi oko 170 tisuća proizvođača različitih proizvodnih potencijala – i s različitom razinom ovisnosti o poljoprivrednom dohotku.
– Mjere poljoprivredne politike koje su većinom horizontalne ne daju očekivane rezultate, i to ne od danas, nego godinama. Stoga se građani Hrvatske opravdano pitaju zbog čega tolike potpore ne rezultiraju rastom proizvodnje, a zločesti primjećuju da se porast bilježi jedino kad je riječ o KW terencima na gospodarstvima – kaže između ostaloga Grgić, ističući da je 2022. općenito bila puna izazova. Više se kukalo i krpalo, a manje stvarala podloga za novu proizvodnu godinu. Rezultat?
– Poljoprivredni proizvođači nadaju se da će i u 2023. državna riznica biti izdašna i kada treba i kada ne treba, a država se nada da će klimatski uvjeti biti toliko dobri da pogoduju iznadprosječnoj proizvodnji pa time i zadržavanju dohotka proizvođača barem na razini iz 2022. godine. Potrošači se pak nadaju da će preživjeti ili zbog porasta plaća, kolike god one bile, ili da su cijene u trgovini dosegnule svoj maksimum koncem 2022. godine – ističe Grgić.
Uvjeren je da u 2023. neće biti većih promjena u biljnoj, ali ni stočarskoj proizvodnji, s obzirom na to da će se problemi stočara u obliku smanjene proizvodnje mesa i mlijeka prenijeti i u godinu pred nama.
– Zbog važnosti stočarstva, kako za poljoprivredu tako i za prehrambenu industriju, i dalje će rasti pritisak proizvođača na nositelje poljoprivredne politike. Kratkoročna rješenja nisu jamstvo stabilnosti proizvodnje te su nužni veći zaokreti u strateškom promišljanju, ali i veća suradnja proizvođača kako s Ministarstvom poljoprivrede tako i s proizvođačima žitarica te na koncu i veća međusobna suradnja – smatra on te dodaje: – U svakom slučaju, i ovoga će puta hrvatska poljoprivredna budućnost i prehrambena sigurnost više ovisiti o Božjoj providnosti nego o smislenom boljem gospodarenju resursima i javnim politikama. I ponovno se pitamo je li raspoloživa potpora blagodat ili prokletstvo jer javnog novca ima, ali se očito ne troši na pravi način.
Da će proizvodnja padati, smatra i Mato Brlošić, ratar i član upravnog odbora Hrvatske poljoprivredne komore. U jesensku se sjetvu 2022. ušlo s visokim troškovima. Proizvodnja pšenice, od sjetve do žetve, stajat će 14 – 15 tisuća kuna po hektaru, dvostruko više nego prethodna, a prema sadašnjim prognozama koje govore o padu cijene finalnog proizvoda u ljeto 2023. godine, odnosno o 2 kn/kg za pšenicu treće klase, održivost ratarske proizvodnje pod sve je većim upitnikom. I uz proizvodnju od 7,5 t/ha, što mogu ostvariti samo rijetki, bit će se na nuli, tvrdi Brlošić.
– S druge strane, u novom programskom razdoblju ZPP-a od 2023. godine dvostruko rastu obveze prema ekologiji, ukida se puno zaštitnih sredstava što dodatno poskupljuje proizvodnju i stvara nove izazove pred poljoprivrednike koji se nisu snašli ni u uvjetima rata u Ukrajini... Uništili smo vlastiti stočni fond i u nas žitarice više nema tko pojesti. Postali smo ovisnici o izvozu u Italiju, Austriju, Sloveniju, a kad krene žito iz Ukrajine, kao što je već i krenulo, izgubit ćemo i te kupce – rekao je Brlošić.
Neke od naših najvećih perjanica u poljoprivredno-prehrambenom sektoru ipak ne spavaju. Imaju mnogo planova za 2023., ali uključuju puno više opreza.
– U 2023., pa tako i u kontekstu proizvodnje hrane, očekuje se dodatni rast troškova sirovina, ambalaže i repromaterijala. U primarnoj poljoprivrednoj proizvodnji prisutan je i nedostatak određenih kategorija mineralnih gnojiva, elemenata za njihovu proizvodnju, kao i nedostatak sjemena nekih kultura. No Podravka je tijekom 2022. ulagala maksimalni napor u podizanje učinkovitosti poslovanja i optimizaciju troškova kako bi se, u što većoj mjeri, unutarnjim rezervama ublažio rast cijena ulaznih sirovina, a s istim fokusom kompanija će se voditi i 2023. godine – kažu iz koprivničke tvrtke, ističući da sve to nije zaustavilo snažan investicijski ciklus Grupe Podravka.
Samo u prvih devet mjeseci 2022. uloženo je gotovo 300 milijuna kuna, a snažan fokus stavljen je i na vlastitu proizvodnju povrća, pogotovo onog deficitarnog poput paprike, rajčice i krastavaca, s ciljem povećanja samodostatnosti.
– Nastavak ulaganja planiran je i za 2023., kada se očekuju novi izazovi za cjelokupno poslovanje, ali i spremnost na suočavanje sa svim preprekama, čemu će neupitno pomoći i ulazak Hrvatske u eurozonu i schengenski prostor, što će povećati konkurentnost proizvoda i usluga, rast vanjskotrgovinske razmjene te poticanje investicija – poručili su.
I tvrtka Belje plus, u sastavu Fortenova grupe, u 2023. bit će fokusirana na stratešku odrednicu proizvodnje domaće hrane sa sljedivošću od polja do stola.
– Tijekom sjetve 2022. zasijali smo sve planirane površine iako je došlo do enormnog povećanja troškova repromaterijala pa su ovo najviši troškovi koje smo ikada imali za sjeme, gorivo, zaštitu i gnojivo. Na svim našim farmama popunjeni su kapaciteti, a taj trend očekujemo i u 2023., što je osobito važno jer smo najveći proizvođač tovljenika u Hrvatskoj i jedan od najvažnijih proizvođača junadi s vlastitih farmi i u suradnji s našim kooperantima. Pripremili smo dovoljne količine hrane s vlastitih oranica za 4000 mliječnih krava koje imamo na farmama Belja pa očekujemo da ćemo proizvodnju mlijeka održati na razini iz 2022. godine. Jedan od najvećih izazova zasigurno će nam biti osiguravanje dovoljnog broja radnika za radove u poljoprivredi tijekom sezone. No u ovom je trenutku teško predvidjeti kretanja cijena energenata, goriva, sirovina i ambalaže u 2023. godini – ističu.
Dodaju da u ovoj godini očekuju znatne pozitivne pomake u ratarskoj proizvodnji. Stiže im nova suvremena poljoprivredna mehanizacija koju su lani naručili.
– Uz nove traktore, kombajne i priključnu mehanizaciju očekujemo uštede i veću učinkovitost u proizvodnji pšenice, kukuruza, ječma, šećerne repe i ostalih ratarskih kultura koje proizvodimo na 20.000 hektara oranica – zaključili su iz Belja.
