Dok mediji uporno na laganoj vatrici vrte ministra financija Zdravka Marića, propitujući ga o broju i sadržaju sastanaka oko Agrokora, te što je i kada govorio, pokušavajući ga uhvatiti u neistini te u potencijalnom sukobu interesa, eklatantan sukob interesa počasnog predsjednika IDS-a Ivana Jakovčića se ne istražuje.
To što on sam nema volje o tomu govoriti, trebao bi biti razlog više za propitivanje. Jakovčić nije u stanju javnosti podastrijeti čak ni informaciju o tomu koliko je bio plaćen za vođenje poslovanja finskog Afaraka, u kojem je najutjecajniji dioničar Danko Končar, a čiji su ogromni poslovni planovi vezani za Istru.
Greška u izvješćima Afaraka
Mediji su izračunali da je Jakovčić od veljače 2013. dobio 2,3 milijuna kuna, što su iz Afaraka jučer neizravno demantirali. Ne navode točne iznose, ali pojasnili su kako je Jakovčić u Afaraku bio od 8. svibnja 2015., a ne od veljače 2013. kako se pogrešno navodi u Afarakovim financijskim izvješćima za 2016. i 2017. godinu. Uistinu, u izvješćima za 2013. i 2014. Jakovčića se ne spominje.
Prema izvješću o naknadama iz 2015., Jakovčiću je isplaćeno 39.000 eura, 2016. 68.000 eura i 2017. 65.000 eura. Za 2018. još se ne zna, ali kako je bio predsjednik uprave do 5. veljače 2018. te je u svibnju reimenovan za člana uprave, stoga mu je u ovoj godini isplaćeno, procjenjujemo, oko 34.000 eura, znači ukupno 206.000 eura ili 1,56 milijuna kuna. Činjenica je da Jakovčić nije jedini europarlamentarac koji je i član uprave, jer pravila u EU, za razliku od naših, to dopuštaju.
Međutim, nismo našli primjer da se neki od europarlamentaraca poput njega za mandata odlučio baviti i biznisom. Naravno, prvo je pitanje kako stigne kvalitetno raditi oba posla. Na to Jakovčić ima spreman odgovor da je on “broj jedan” u EU parlamentu po aktivnostima. No, s druge strane ta njegova hiperprodukcija, kojoj su analitičari u najvećem dijelu dali isključivo statističku vrijednost, možda je i bila dijelom motivirana pravdanjem unosnog poslovnog angažmana. Čak i ako je izuzetan po tomu što uspijeva istodobno plivati u poslovnim i političkim vodama, što mu je to trebalo!?
Kao hrvatskog političara ipak ga etički obvezuju pravila Zakona o sprječavanju sukoba interesa. Još bi se nekako moglo razumjeti da ga je europski mandat zatekao na poziciji u Afaraku, ali bilo je obrnuto. Unatoč tomu što to prolazi u EU, taj angažman nije bio nužan i iz hrvatske perspektive potpuno je neetičan. Ne može se europarlamentarac, pogotovo ne onaj koji čak i običnim građanima dijeli moralne lekcije i zagovara najviše vrijednosti u politici, izuzeti od tih pravila pod izgovorom da njemu to dopuštaju pravila u EU. Osobito ne ako on i IDS od građana namjeravaju tražiti novi mandat. Otkud pravo IDS-u kod drugih tražiti sukob interesa, a ne vide ga kod svog počasnog predsjednika!?
Čime je osvojio Končara?
Što je to Jakovčić zauzvrat dao Afaraku ili Končaru za tako visoku cijenu? Što on zna o specijalnim legurama, rudnicima kroma i teškoj industriji? Je li se i sam pitao u što se upušta i pokušava li Končar iskoristiti njegov politički integritet pa i funkciju za svoje poslovne interese. Pa makar i da bude smokvin list za poslovne poteze koji su uostalom nedavno izazvali bunt 11% dioničara Afaraka pa su tražili smjenu uprave, a i uvjetnu osudu finskog financijskog regulatora.
Dakako, građani se uz sve to imaju pravo pitati je li taj Jakovčićev angažman bio i posljedica nečega što se već dogodilo. I to što je Jakovčić naprasno dao ostavku, tri mjeseca nakon reizbora u upravu Afaraka, govori kako je unosan “dopunski posao” za njega postao “vrući krumpir”.
DORH i USKOK, di ste???