Svega nekoliko programa, mali crno bijeli televizor čiji je ekran bio manji od današnjih monitora za računala oko kojeg bi se u večernjim satima stisnula cijela obitelj, tako smo gledali televiziju u osamdesetima. „Odmaknite se od televizora“, često su roditelji upozoravali djecu koja bi se u pokušaju da bolje vide što se prikazuje na malim ekranima gotovo zalijepili noseve na TV prijamnike. S velikim smo veseljem dočekali vijest da su prvi susjedi od ušteđevine kupili televizor u boji. Gledanje televizije u večernjim satima se preselilo u njihovu dnevnu sobu, pa se tako predvečer oko novog televizora znalo okupiti i pola susjedstva. Raspored programa bio je osmišljen po načelu za svakoga ponešto, pa su tako mlađi napeto iščekivali crtić prije Dnevnika.
Profesor Baltazar, He-Man i Gospodari Svemira, Štrumfovi, Toro i Pončo... Samo su neki od crtanih filmova u kojima su, istini za volju, jednako uživali i roditelji i djeca. Nakon uvijek prekratkog crtića, odrasli su skoncentrirano pratili Dnevnik koji je osamdesetih godina s emitiranjem počinjao u 19.30 sati i trajao pola sata, te koji je tada, uz dnevne novine i radio, bio osnovni izvor informiranja. Uživo se svake srijede pratio i prijenos izvlačenja kuglica za igru LOTO 7 koji se igrao na području cijele bivše Jugoslavije. Prije široke popularizacije internetskih tehnologija, sve do kraja osamdesetih ljudi su listiće morali uplatiti četiri dana prije izvlačenja kako bi njihov listić bio važeći. Samo ispunjavanje listića bio je ritual u kojem je sudjelovala cijela obitelj, pa je sretne brojeve Izvlačenje popularne Sedmice prenosilo se iz studija RTV Beograd, a popularna voditeljica Suzana Mančić imala je status zvijezde.
Nakon osamostaljenja, organizaciju igre LOTO 7 na teritoriju Hrvatske preuzima Hrvatska Lutrija, a igra koja je već tada imala status najpopularnije igre dobiva novo ime Loto 7/39 i novu voditeljicu, mladu Doris Vrandečić koja je godinama izvlačila kuglice i donosila sreću igračima. "Ljudi su se znali hvatati za gumb kada bi me ugledali. Valjda su vjerovali da im donosim sreću, izjavila je Doris u intervjuu prisjećajući se tih dana poznata loto djevojka, koja je udajom promijenila prezime u Vučković i nastavila raditi na Hrvatskoj radioteleviziji, a nekoliko godina bila je voditeljica spikerske službe HRT-a. Možda upravo zbog broja sedam, igra je postala i ostala najpopularnija loto igra. Broj sedam mnogi tumače kao broj koji donosi sreću, a važnost broja sedam provlači se kroz povijest civilizacije i religije i uvijek je imao posebnu snagu i važnost. Prošle je godine popularni Loto 7/39 ponovno promijenio ime u Loto 7, jer se promjenom u pravilima u bubnju umjesto 39 kuglica po novome vrti 35 kuglica, čime je osjetno povećana mogućnost za osvajanje jackpota.
Nezaboravni jedinstveni glas Arsena Dedića i stihovi “Ali nekih stvari ima, što ne govore se svima, što se samo nekom šapnu, ti ih znaš!” bio je uvod u superpopularnu kulinarsku emisiju Male tajne velikih majstora kuhinje, čiji je glavni protagonist bio kuhar Stevo Karapandža, tada glavni kuhar u zagrebačkom hotelu Intercontinental. Riječ je o jednom od najdugovječnijih emisija koja se vrtjela na HRT-u, koja je pratilo i mlado i staro, a posebnom ju je činio i legendarni voditelj Oliver Mlakar, čiji je bio zadatak kušati jelo koje je chef Karapandža pripremio.
Među mlađim naraštajima jako je popularna bila TV emisija Muzički tobogan. Dječji nedjeljni show u trajanju od sat vremena zabavno edukativnog karaktera TV Novi Sad vodio je Minja Subota, a objedinjavao je glazbu, ples te natjecanja u brzom skladanju, improvizaciji i glazbenom znanju. Nakon uvodne špice s pjesmom „Muzika je put do sreće, polje, šuma, rijeka, lug...“ u svakoj epizodi natjecale su se tri osnovne škole, a pobjedničke škole natjecali su se sve do finalne emisije sezone u kojoj bismo saznali koja je škola pobijedila. Ljudi koji su osamdesetih išli u osnovnu školu vjerojatno se sjećaju i emisije Poštanski sandučić i poznate rečenice “41.000 pozdrava od Ejti, Pere i poštara Duje, što vas voli i štuje, cmok Zagreb.” Poštar Duje kojeg je glumio Sreten Mokrović donosio je pisma i crteže mladih gledatelja, koje su čitali Ejti odnosno glumica Slavica Knežević i Pero kojeg je glumio pokojni glumac Đorđe Rapajić-Džo.
Emisija koja budi nostalgiju te definitivno spada u TOP najpopularnijih TV ostvarenja na našim prostorima i koja se zajednički pratila bila je Kviskoteka Laze Goluže koju je vodio Oliver Mlakar. Kviskoteka je uz ekrane prikovala sve generacije u obitelji, uz nju smo 15 godina brusili poznavanje opće kulture i natjecali s pravim natjecateljima na televiziji, ali i s prijateljima i članovima obitelji s kojima smo je zajednički gledali. Neosporno, iako je bilo manje sadržaja, gledanje televizije u osamdesetima je imalo snažnu društvenu komponentu koja je u večernjim satima povezivala obitelj i prijatelje. Pa tako, iako nam je danas na raspolaganju puno više različitog sadržaja, mnogi osjećaju nostalgiju za onime što je nekad bilo gledanje televizije – druženje i zajedništvo.
Sadržaj nastao u suradnji s Hrvatskom Lutrijom
