Biste li na kvizu znali odgovoriti na pitanje što je hlapec? A riječ je o uporabnom predmetu koji se više ne koristi, barem ne u tom obliku. Jedan primjerak može se razgledati u Muzeju Međimurja, a to je pomagalo za skidanje čizama, sastavljeno od drvenoga stalka, dijela za koji bi se učvrstila čizma i drvene ploče u koju se stavljala noga.
Rekonstrukcija Staroga grada
Hlapec, kao i brojni drugi predmeti, dio su postava Muzeja Međimurja koji se od uspavane ljepotice, pod vodstvom ravnateljice Maje Hrustek Sobočan i podršku Međimurske županije, polako pretvara u ustanovu koja pršti aktivnostima i projektima. U tijeku je projekt rekonstrukcije utvrde Starog grada Čakovca, vrijedan 40 milijuna kuna, koji se sufinancira iz EU fonda za regionalni razvoj s 85%. Jedan od posljednjih očuvanih “wasserburgova” u ovom dijelu Europe dobiva novo ruho, uz suvremeniju prezentaciju bogate materijalne i nematerijalne kulturne baštine Međimurja. Uz muzeja nematerijalne baštine riznice Međimurja s devet muzejskih jedinica s modernim digitalnim prikazima, uredit će se i suvenirnica, muzejski kafić s vidikovcem i edukativni sadržaji. Muzej Međimurja Čakovec od jeseni kreće i s marketinškim projektom “Šest najljepših muzejskih priča iz Međimurja”. Posjetitelji će moći izabrati jednu, nekoliko ili sve priče tijekom posjeta.
– Sljedeći korak toga marketinškog projekta bit će powerpoint prezentacija koja će svaku priču obogatiti dodatnim zanimljivim sadržajima poput fotografija, skica, ilustracija, grafikona i video zapisa, čime će ih učiniti privlačnijima za posjetitelje – kažu u Muzeju. Naravno, prva priča je obiteljska tragedija Petra i Katarine Zrinski 1671., koja govori o usponu i padu najzaslužnije i najpoznatije hrvatske plemićke obitelji koja je gotovo 150 godina stolovala u Čakovcu. Priča počinje prvim spomenom knezova Bribirskih (Šubića), nastavlja se sa Zrinskima, a završava njihovom propašću u drugoj polovici 17. stoljeća. Naglasak će biti na tragičnoj sudbini obitelji Katarine i Petra Zrinskog. Sljedeća je priča o askosu, “međimurskoj Vučedolskoj golubici”, obrednom vrču starom više od 2500 godina, pronađenom kod Goričana. Smatra se jednim od najljepših arheoloških nalaza u Hrvatskoj. Djelatnici Muzeja izabrali su i teme o međimurskom selu prije modernizacije, građanskom društvu početkom 20. stoljeća, kad su poduzetnici, tvorničari i obrtnici podigli društveni život na europsku razinu. Nadalje, posjetiteljima će se ponuditi i priča po sjedinjenju Međimurja s maticom zemljom 1919., a šesta priča je kratki prikaz povijesti Starog grada. No, ima u Muzeju još puno toga vrijednoga za pogledati. Jedan od najvrednijih izložaka je srebrni vrč pronađen na groblju u Donjem Vidovcu, star oko 1600 godina.
Riječ je o kasnoantičkom rimskom vrču visoke umjetničke kvalitete, koji je, kako je istaknula viša kustosica Branka Marciuš, prema obliku i načinu izrade vrlo sličan primjercima vrčeva bajoslovno vrijednog Seusova blaga, najljepšega rimskog skupnog nalaza, čijih je četrnaest primjeraka srebrnoga posuđa procijenjeno na čak 100 milijuna funti.
Posuđe za najimućnije
– Slične su primjerke srebrnoga stolnog posuđa koristili imućni pripadnici civilne i vojne elite Rimskoga Carstva za svečanih gozbi. Uz uporabnu i ukrasnu funkciju, takvi su predmeti ujedno isticali socijalni položaj i bogatstvo domaćina – objasnila je. Među izlošcima je i srebrni pečatni prsten s tragovima pozlate otkriven 2007. pri probnim arheološkim iskopavanjima nalazišta Gradišće sjeverno od Nedelišća. Izložena je i srebrna žlica iz 16. stoljeća ili razdoblja ranoga novog vijeka, koja na poleđini ima urezan je grb plemićke obitelji Zrinski. Jedan od projekata u koji je Muzej Međimurja uključen je i “Living castles”. Naručena je izrada replika povijesnih kostima Nikole VII. Zrinskog Čakovečkog i njegove supruge grofice Sofije Löbl, a radi ih majstor krojač Ivan Debeljak iz krojačnice HNK-a Varaždin.
