Nekad smo imali viktorijansko jezero puno krokodila, a sad lokvu u kojoj su svi ti krokodili i dalje ostali – kaže Stipan Bilić, donedavni HUP-ov čovjek za prehrambenu industriju i poljoprivredu, slikovito opisujući proračunska davanja seljacima koja su očito presušila, a seljaka je na državnim jaslama, za što nema nikakve objektivne ekonomske, već samo političke računice, i dalje previše – čak 85 tisuća.
Nakon sedmodnevnih barikada više od 2000 traktora na prometnicama, kupljen je, naime, socijalni mir i novo političko članstvo pojedinih stranaka te privremeno zakrpana poneka rupa u seljačkom proračunu. I dok i seljaci i država još vrućih glava trljaju ruke, najveći je gubitnik hrvatska poljoprivreda, koju i dalje kroji uvoz umjesto izvoza, a država će se, očito, još koju godinu do ulaska u EU igrati pijanog milijunaša koji je od 2000. u poticaje ulupao više od 20 milijardi kuna, a nismo nimalo konkurentniji.
– Zadovoljni smo jer smo dobili maksimum od onoga što država u ovom trenutku može dati. Dobili smo čak 90 posto onoga što smo tražili – kaže Stjepan Filić, dopredsjednik HSS-a Vukovarsko-srijemske županije. Kod Jarmine na prometnici Vinkovci-Osijek jučer ujutro bilo je još nekoliko desetaka traktora, ali već upaljenih i spremnih za odlazak.
Isplatilo se smrzavanje
– Da nije bilo naguravanja s policijom, ne vjerujem da bismo išta dobili. Čobankoviću i ostalima tek je tako postalo jasno da mislimo ozbiljno. Žalosno je da u Hrvatskoj seljaci ne mogu dobiti više od dva posto proračuna, a u EU izdvajaju četiri posto – kaže Antun Blažević, ratar iz Cerne, dok je Adam Adam iz Šiškovaca uvjeren kako se seljacima isplatio svaki dan prosvjeda proveden na zimi, kiši, vjetru i blatu.
Činjenica je, međutim, da su na pojedinim punktovima samozvani i legalni seljački vođe više izgledali kao da su ispali iz mjesne birtije, kako kaže Bilić. Poznatijih poput Antuna Lasla, Željka Mavrovića... nije bilo. Antun Laslo, čelnik ZUSSB-a, to objašnjava time što su u prosvjede išli samo oni koji nisu ozbiljni poljoprivredni proizvođači i prije bi im trebala socijalna pomoć nego poticaji za konkurentnost. Mato Mlinarić, nesuđeni predsjednikov savjetnik, na prosvjedima tako maše lancima da vežu lopove, a Tome Pokrovca, jednog od najagresivnijih u prosvjedima, uopće nema u upisniku poljoprivrednih gospodarstava. Na njegovu se suprugu vode tek četiri krave i 10 hektara zemlje.
– Je li to poljoprivredni proizvođač kojemu trebaju poticaji? Bez milijuna ili dva bruto ostvarenog prihoda po farmi nijedan seljak ne bi smio dobivati poticaje – tvrdi Laslo, ističući kako se u Austriji svaka proizvodnja do 20 krava smatra dopunskom proizvodnjom te će i RH morati prihvatiti takva pravila želi li ostati u Europi.
– Kamo sreće da nikada i nije bilo poticaja ili da se dijele po proizvedenom kilogramu. Tada bi se vidjelo tko je kakav poljoprivrednik, a ovako, država ih je razmazila pa neki seljaci žive samo od poticaja – tvrdi Laslo.
Tražili uglavnom novac
To se najbolje vidi po tome što se u pregovorima s ministrom uglavnom tražio novac, kojeg očito nema, kaže, kao da seljacima ne treba ni gnojivo ni oprost zakupa državnog zemljišta na godinu dana, što je bilo u prvom Čobankovićevu scenariju, koji je dio udruga prihvatio, a dio dočekao na nož.
– Čobanković je na kraju ispao heroj i spasio je Vladu od daljnjega posezanja u proračun – kaže Laslo i dodaje kako bi seljaci izvukli više novca iz odgode plaćanja kupljenog poljoprivrednog zemljišta ili odgode zakupa, no to najbolje govori koliko im je važan keš za puko preživljavanje jer većina zemlje ionako nema.
savrsena fotografija