Večernji List - najnovije vijesti iz Hrvatske, svijeta, sporta, showbiza i lifestyle
Naslovnica Vijesti Kućni ljubimci

Ruksak u Davorovim rukama Manni je znak da kreću u akciju

S godinu i tri mjeseca na Braču je pronašla svog prvog izgubljenog čovjeka, nije tada još ni licenciju imala. Kad ne radi, Manna uživa kao voljeni kućni ljubimac i najbolji prijatelj Roberta i Arie, sina i kćeri Davora Cvitanića, pripadnika 
HGSS-ove stanice Split
13. siječnja 2021. u 11:00 1 komentara 3685 prikaza
Foto: Privatni album
Pogledajte galeriju 1/12

Kad je prije gotovo sedam godina stigla na Brač, u obitelj Davora Cvitanića, Manna je imala samo tri mjeseca. Udomljena preko Udruge za zaštitu i dobrobit životinja Indigo, štene iz legla MI6, kako su ga nazvale volonterke, bila je “plod zabranjene ljubavi” – mama joj je bulterijerka, a tata belgijski ovčar. I baš zbog te kombinacije vlasnici Mannine mame potražili su pomoć Indigovaca kako bi štencima pronašli domove u kojima će biti i sretni i zadovoljni.

– Supruga Danijela prva je vidjela Mannu, dugo smo htjeli bulterijera, a ovo nam je bila dobitna kombinacija – kaže nam Davor. Kujica je došla kao kućni ljubimac, no Davor se od prvog dana pobrinuo da Manna bude savršen kućni ljubimac. Vrlo brzo otkrio je sve njezine nagone i želju za radom. Kako je bio pripadnik Hrvatske gorske službe spašavanja i na tečajevima učio i o potražnim psima, u Manni je prepoznao upravo potražnog psa.

– S godinu i tri mjeseca na Braču je pronašla svog prvog izgubljenog čovjeka, nije tada još ni licenciju imala – prisjeća se. Na ispite su izišli čim su to pravila dopustila, prvo ispit poslušnosti, a zatim traženje. Manna je položila sve, obučena je za traženje živih i mrtvih, u šumama i ruševinama. Do sada su bili u bezbroj akcija spašavanja, obišli cijelu Hrvatsku, ali i neke od susjednih zemalja. Ističe jednu od potraga u Crnoj Gori, kad su tražili nestalog mladića. Nisu ga pronašli, a nakon tri mjeseca javljeno im je da je u jednom samostanu u koji se sakrio. Kad Manna u obilasku terena ne zalaje, to znači da sigurno mogu krenuti dalje. Nikada se u Hrvatskoj, kaže nam Davor, nije dogodilo da se nakon što je pas obišao teren na njemu ipak pronađe čovjek. Pokazala je to Manna i u nedavnoj akciji u Petrinji i Majskim Poljanama u kojoj su sudjelovali. Poziv za akciju dostigao ih je na Braču, a kao bi čim prije stigli na put su krenuli helikopterom. Ispod ruševina na kojima psi nisu zalajali nije bilo ljudi.

Prisjeća se Davor Cvitanić i samih početaka, kad je Manna imala potrebu tražiti ljude baš u svakom izlasku iz kuće, tjerao ju je nagon i velika želja za radom.

– Znali smo se šetati, trčati, a ona juriš u maslinik pored puta i laje. Pronašla je čovjeka i čekala svoju nagradu. Nekima se njezin lavež baš i nije svidio. No brzo je i to naučila. Sada reagira kad uzimam majicu, njezinu oprsnicu ili kad u mojim rukama vidi svoj ruksak, zna da idemo raditi – govori nam ovaj HGSS-ovac iz stanice Split, inače klesar, a u slobodno vrijeme zaljubljenik u speleologiju kojoj posvećuje svaki svoj slobodan trenutak.

 | Autor : Privatni album Foto: Privatni album

Iako je iza nje zavidna karijera potražnog psa, Manna je u slobodno vrijeme kućni ljubimac uz kojeg odrastaju Davorova djeca. Robert je imao šest i pol godina kad je Manna udomljena, a četverogodišnja Aria rodila se nakon njezina dolaska. Druženje i igru svoje djece i kujice Manne riječima ne može opisati, to treba doživjeti, kaže Davor. Osim djece, Manna voli i druge životinje. Odrastala je uz ovce, ne zanimaju je mačke, a ni divlje životinje. Zanima je samo čovjek pa jedva čeka novu akciju. Nije se dugo odmarala ni nakon potrage u potresom zahvaćenim mjestima, bila je već u novoj akciji. A kad nema potraga, čekaju ih treninzi na kojima otkrivaju kako biti bolji. Barem u ovim spasilačkim zadacima, jer kako biti voljeni kućni ljubimac, Manna je odavno savladala.

 

Preodgojili 700 pasa Brinu se za problematične pse, Magični završio u američkoj vladinoj agenciji

Potraga nije natjecanje

Potražni timovi Hrvatske gorske službe spašavanja završavali su svoj trening u Karlovcu kad se na Baniji zatreslo tlo. Odmah su se uputili prema Petrinji, a među njima bio je i Neven Putar, voditelj K9 potražnih timova HGSS-a.

– Na putu sam slao hitne pozive da svi krenu prema Petrinji – kaže nam N. Putar, koji je i koordinirao cijelu akciju. Odmah je ustanovljen stožer HGSS-a, a što sve treba znao je pročelnik HGSS-a stanice Novska Tomislav Bogojević. U akciji je sudjelovalo 14 HGSS-ovih potražnih timova.

– Stiže nam posljednjih dana puno molbi za pristupanje HGSS-u, posebno onih koji nešto rade sa svoji psima. No, treba znati da ovo nije natjecanje, nemamo mi najboljeg psa po tome koliko je ljudi pronašao. Kod nas je najvažnija pouzdanost, da vodič prema reakciji svog psa može sigurno reći - ovdje nema nikoga – priča nam Neven Putar, inače dopročelnik HGSS-a. I prisjeća se kako je sve počelo, kad su na Mosoru tražili pripadnika Međunarodnih vojnih snaga iz Velike Britanije.

– Ništa nismo znali, a kao zahvalu za pronalazak otišli smo na obuku u V. Britaniju. Dali su nam i dva psa, jer mi ih nismo imali. I onda je krenula priča, prvo stanice Karlovac i Split, a zatim sve ostale – prisjeća se. Danas oni obučavaju druge i vode potrage u cijeloj Hrvatskoj. A iskustva im ne manjka.

Mary Donor Pavlović i Milan Pavlović
LJUBAVI BEZ GRANICA
Kako je Milan riskirao život i doveo Mary iz Sierra Leonea u Ljubuški
PRIPREMA VOZILA
Doznajte kako kvalitetno pripremiti vozilo za zimsku vožnju i osvojite vrijedne nagrade