Prije nekoliko dana nepoznati je počinitelj u katedrali u austrijskom gradu Linzu odrezao glavu skulpturi Bogorodice koja ju je prikazivala baš u toj ulozi: bogorodice. Skulptura je djelo Esther Strauß, austrijske umjetnice koja slika, piše, radi performanse i, kao što se vidi iz ovog primjera, bavi se i kiparstvom. Često se bavi temom memorije, pa je tako godinu dana koristila ime Marie Blum, djevojčice koja je ubijena u Auschwitzu tri dana nakon rođenja, ili si je nakon bakina sprovoda dala napraviti frizuru kakvu je imala njezina baka i obojiti je u sijedo, pa je provela jednu noć i jedan dan u njezinu praznom stanu. U tom se kontekstu može shvatiti i prikaz porođaja u kojem vidimo trenutak kada glava malog Isusa počinje izlaziti iz majčina tijela – sjećanje na trenutak rađanja čovjeka koji je Bog, ali i sjećanje na sve trenutke porođaja.
"Bez rasprave nema napretka". Slažem se. Ali prvo moramo razjasniti što je to "napredak". Nekome je taj "napredak "zapravo nazadak ili skretanje s pravog puta.