Ratifikacija Istanbulske konvencije je u Hrvatskoj zapela, ali ne zbog prijepora oko (ne)prihvatljivosti nasilja nad ženama, nego zbog definicije roda u Konvenciji.
I stav Hrvatske biskupske konferencije ukazuje na to da je u pozadini bojazan od nametanja tzv. rodne ideologije. Koliko je ta bojazan (ne)utemeljena? Vide li različiti stručnjaci išta sporno u članku 3., koji glasi: “Rod označava društveno oblikovane uloge, ponašanja, aktivnosti i osobine koje određeno društvo smatra prikladnima za žene i muškarce”? Govori li ta definicija roda samo o izjednačavanju položaja žena i muškaraca?
– Nema ništa sporno u tom članku koji opisuje značenje riječi rod, donekle različito od značenja riječi spol. Spol se odnosi na biološka obilježja s kojima je netko rođen, a rod je psihološka i socijalna kategorija koja uključuje individualni doživljaj pripadanja određenom spolu. Pojam roda obuhvaća rodne uloge i rodni identitet, koji u pravilu prati spolne karakteristike. Tijekom trudnoće mozak fetusa se oblikuje pod utjecajem hormona u muški ili ženski, a u vrlo rijetkim slučajevima u nešto između. Koliko god se trudili, ne možete naučiti djevojčicu koja sebe i doživljava kao djevojčicu da se osjeća kao dječak. Možete je naučiti kako se ponašati, što odjenuti, za što se boriti. To je rodna uloga, koja je promjenljiva od kulture do kulture – kaže Nataša Jokić-Begić, klinička psihologinja.
Kod eurozastupnice Ivane Maletić prevladali su argumenti protiv Istanbulske konvencije, a bila je, kaže, suzdržana pri glasanju u EP-u upravo zbog osjetljivosti na nasilje nad ženama i djecom.
– Argumenti protiv Konvencije vezani su uz nemogućnost da pronađem odgovore na ova pitanja: Kako je moguće da Vijeće Europe donese Konvenciju i ne preuzme međunarodno priznatu definiciju iz Rimskog statuta da je rod identičan spolu i može biti muški ili ženski, što je uobičajeno u takvim dokumentima? Zašto se u univerzalnoj definiciji polazi od pojedinačnih slučajeva jer samo za transrodne osobe možemo reći da biraju rod prema osjećaju prikladnosti? Kako je moguće, ako je sve jasno i nema nedoumica oko rodne ideologije, da je od 49 država Vijeća Europe, samo 24 ratificiralo Istanbulsku konvenciju, a od toga 14 članica EU od 2011.? A njezin sadržaj je izuzetno važan jer ništa nije važnije za društvo od sprečavanja nasilja u obiteljima i nad ženama, slabijima i osjetljivima, a to se, naravno, odnosi i na transrodne osobe – kaže Maletić.
Nevjerojatno je, dodaje, s kolikim se primitivizmom susrela u Hrvatskoj jer je bila suzdržana.
– Etiketirali su me kao nazadnu i glupu ženu koja je za nasilje nad ženama!? Neki su pisali da sam jadna kad mogu biti suzdržana na važnom pitanju, iznoseći čak biblijski argument da sam niti vruća niti hladna, niti smrdim nit’ mirišem, baš za uništiti i odbaciti. Toliko smo isključivo i nasilno društvo, nespremno na dijalog – kaže Maletić, inače majka triju kćeri. Koja bi to obrazovana žena i majka triju kćeri bila za nasilje nad ženama!? Svojedobno je zbog zdravstvenog odgoja, samo s druge strane ideološkog pola, neargumentirano napadan i profesor Aleksandar Štulhofer.
– Spominjanje roda u Istanbulskoj konvenciji nema nikakve veze s “fluidnim spolom”, “slobodnim izborom spola”, odnosno s tzv. rodnom ideologijom. Pojmom rod nastoji se naglasiti da društva različito tretiraju muškarce i žene. U Švicarskoj su žene dobile pravo glasa tek početkom 70-ih. U Saudijskoj Arabiji ženama je tek 2017. dopušteno da upravljaju autom. U Afganistanu će silovana žena biti kažnjena za preljub ne uspije li naći četvoricu muškaraca koji će posvjedočiti da je bila riječ o silovanju. U Hrvatskoj su žene dobile pravo upisa na fakultet tek nakon 1. svjetskog rata. Rod je način na koji određeno društvo vidi ženski i muški spol te kakve im dužnosti propisuje. Američka psihološka udruga daje jasne upute autorima znanstvenih radova kako koristiti termine spol i rod: spol se koristi kada se u radu raspravljaju isključivo biološki aspekti, a rod kada je riječ o društvenim ili pak kombinaciji bioloških i društvenih aspekata bivanja muškarcem ili ženom – kaže Štulhofer. U Istanbulskoj konvenciji spominju se i “nestereotipne rodne uloge”.
– Namjera Istanbulske konvencije bez sumnje je pozitivna – sprečavanje i borba protiv nasilja nad ženama. Ipak, činjenica je da je prvi put u neku međunarodnu konvenciju unesena definicija roda, te nakon ratifikacije postaje dijelom pravnog poretka na području primjene Konvencije. Koji će biti doseg te definicije ne možemo znati. I prije je bilo primjera da su države ratificirale neku međunarodnu konvenciju i ne znajući koje obveze preuzimaju. Konvenciju UN-a o pravima osoba s invalidnošću mnoge su države ratificirale i ne sluteći da su preuzele obvezu ukidanja klasičnog instituta skrbništva za osobe ograničene ili lišene poslovne sposobnosti, što je teška zadaća za većinu pravnih sustava. Kako će Odbor ustanovljen Istanbulskom konvencijom ili Europski sud za ljudska prava, tumačiti pojam „nestereotipne rodne uloge“ i obvezu države da podučava o njima u redovitim obrazovnim programima, možemo nagađati. Postoji shvaćanje o potrebi „evolutivnog tumačenja“ međunarodnih ugovora, a to znači u skladu s razvojem društvenih shvaćanja – kaže prof. obiteljskog prava Aleksandra Korać-Graovac.
Ljudima koji se suočavaju s transpolnošću, što je vrlo rijetko stanje, nije lako i okolina im može olakšati ili otežati život, pogotovo djeci, kaže Jokić-Begić.
– Roditelji ne bi trebali zabranjivati djetetu da se osjeća različito ili ga posramljivati. Istraživanja pokazuju da većina djece “preraste” taj osjećaj nesklada i do puberteta se rodni identitet uskladi sa spolom. Zašto se to kod neke djece ne dogodi, nije posve razjašnjeno. Rodni je identitet najvećim dijelom biološki uvjetovan. Znamo što smo i prije nego što nam kažu jesmo li djevojčica ili dječak. Društvo oblikuje rodne uloge, određuje što je prikladno ponašanje za koji rod. Bojazan da će rodna ravnopravnost poništiti postojanje muškaraca i žena je pomalo smiješna i odmaže zlostavljanim ženama i maloj skupini ljudi kojima spol i rod nisu usklađeni – kaže Jokić-Begić.
U Konvenciji se spominju i “nestereotipne rodne uloge u sportskim okruženjima”. Što to znači, tumači Korać-Graovac: – Prva mi je asocijacija na nestereotipne rodne uloge u sportskim okruženjima neravnopravnost žena, jer bi u sportu uvođenje mogućnosti natjecanja između muškaraca i žena dovelo do podređenosti žena. Nejasno je kakve veze ima taj zahtjev s predmetom uređenja Konvencije o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama?
Autorici ovog članka, Dijani Jurašić treba vjerovat na riječ. Podsjetimo se samo njenih ranijih tekstova: "Hrvatska treba planski useliti oko 50.000 ljudi", "Ovaj divlji kapitalizam ne cijeni ni rad, ni znanost, ni humanost", "Tko je razmišljao o djeci ateista koja idu na vjeronauk? Mit da su svi vjernici dobri, a svi ateisti loši...", "Zašto još nemamo imigrantsku politiku? Koji nam radnici trebaju?", "Crkva i država nemaju se što petljati ljudima u “krevet”, "Ni Bogu ne bi palo na pamet biti savjest žena kao Batarelo", "Gay brak samo je pitanje vremena i u Hrvatskoj"....itd... Evidentno je kako se radi o vrlo objektivnoj novinarki, nikako ljevičarskoj aktivistici s agendom koja obmanjuje čitatelje. Ako ona kaže da rodna ideologija ne poništava postojanje muškaraca i žena onda to jednostavno moramo prihvatit.