Rat u Siriji izazvao je kao posljedicu nametanje "mjera ograničenja", kako se službeno zovu sankcije Europske unije, režimu Bashara al-Assada. Bilo je to u veljači 2012., gotovo godinu i pol prije nego što je Hrvatska postala članica EU. Istodobno je te mjere uvela i Hrvatska, bez obzira na to što je u Siriji imala svoj ekonomski interes za koji je bilo štetno (privremeno) gašenje tamošnjih Ininih naftnih polja. Hrvatska je tada slijedila i u svoje zakone inkorporirala mjere EU, iako nije bila članica. No, kako se u pregovorima o članstvu i nalaže, zemlje kandidatkinje moraju uskladiti svoju vanjsku politiku s politikom EU. Primjer je to kako bi sve to trebalo funkcionirati u praksi. I sve su kandidatkinje prošle slično, osim Srbije. Ta se država nikako ne želi uskladiti s vanjskom politikom bloka kojemu, ako već pregovara, valjda želi pripadati. O tome su jučer razgovarali ministri vanjskih poslova zemalja EU, a hrvatski šef diplomacije Gordan Grlić Radman kazao je, ukratko, da je toga već dosta.
Hrvatska nema vanjsku politiku. Sluganska politika koja ne vodi racuna o svojoj drzavi zbog vlastitih probitaka.