Otvaranje pitanja rada nedjeljom tvrđi je orah nego što je to mislila HDZ-ova Vlada na čelu s premijerom Andrejem Plenkovićem. Veći dio prošle godine ministar gospodarstva Darko Horvat pokušavao je doći do konsenzusa među socijalnim partnerima, a za travanj najavljuje i službeni početak javne rasprave o prijedlogu koji se brusi unutar zainteresiranih strana.
Kako sada stvari stoje, Hrvatska ipak ne bi išla na potpunu zabranu rada trgovina nedjeljom, na kojoj inzistira vodstvo sindikata trgovine, uz jasnu podršku vrha Crkve, nego bi se vlasnicima trgovačkih lanaca omogućilo da odrede 12, 14 ili 15 nedjelja u godini koje bi bile radne. U turističkim sredinama radne bi zacijelo bilje ljetne nedjelje, dok bi se na kontinentu koncentrirali oko kraja godine i eventualno razdoblja velikih sezonskih rasprodaja. Kako bilo, nedjelja će biti i vruća politička tema u izbornoj godini oko koje su se zasad izjasnile samo neke stranke.
Manjinski partneri HDZ-a, Hrvatska narodna stranka i Liberalna stranka protive se zabranama, SDP tek namjerava iznijeti svoj stav, a ostale stranke svrstavaju se na ovu ili onu stranu ovisno o svjetonazoru i procjenama koliko bi im to donijelo potencijalnih glasova. U trgovini je zaposleno više od 200 tisuća ljudi, od kojih njih oko 135 tisuća radi u trgovini na malo. Nedjelja većinom pogađa žene jer one dominiraju u toj djelatnosti.
>>Cijeli tekst pročitajte u sutrašnjem izdanju Večernjeg lista ili u našem e-izdanju!
Ne propustite i druge teme:
>>Uveden nadzor za sve putnike iz sjeverne Italije
>>Tri nova pametna lijeka za rak pluća mogla bi godišnje spasiti 60 tisuća života
>>Tomislav Dasović proglašen najboljim sportskim novinarom
>>Spaljivanje Krnje u Imotskom - Vlada i Milanović osudili, Željka Markić tvrdi: To je sloboda govora
Slušam i gledam nadležnog ministra i novog savjetnika predsjednika države. Imam dojam da nisu u životu radili nigdje u konkretnom poslu, recimo niti vodili kiosk za novine. A sada iz zbirki pčet knjiga šibaju samo parole i mudre misli. Rad nedjeljom u državi koja glavni prihod ima od turizma a noije razvijen odnos niti prema radu niti prema poslodavcima nije jednostavno regulirati. Prvo, o tome ne mogu donositi odluke ljudi koji nikada u praksi nisu radili. Da su bili tri mjeseca na kiosku za novine znali bi da kupci odmah odu na drugi kiosk ako je ovaj zatvoren. Ti si platio sve troškove, uključivši i nedjelju, a izgubio si dio prihoda, neki i trajno. Danas su troškovi za smeće, struju, vodu, plin uglavnom fiksni i to što ti nisi radio nedjeljom samo te tjera da u ponedjeljak jače griješ a svi uređaji i tako ostaju uključeni. Ima veliki broj ljudi koji preko tjedna rade i nedjelja im je dan kada mogu nešto kupiti. Sve se može, i misa i plac i pekara i dućan. Suludo je nametati prisile dok društvo nije dovoljno ekonomski razvijeno. Ovako troškovi su fiksni i moraju se platiti, to ostaje i ne može se smanjiti. Prihod od skoro jedne sedmine tjedno propada a dio i trajno jer kupci idu onima koji rade. A zabrana ili računanje kad ćeš raditi a kad ne je samo suluda ideja nesposobnih stručnjaka koji u životu nisu ništa radili konkretno. Nema to veze s političkim opredjeljenjem već samo s načinom kako su postali "stručnjaci" i dužnosnici bez poznavanja područja osim s televizije.