"Presuda generalima osuda je i Tuđmana i Šuška"

Jadna srbadija. Svi su iz prozrijeli. ”Srbija, nesumnjivi agresor, trebalo bi da bude prisiljena UN rezolucijom da snosi čitav teret reparacija„. (Josif Brodski, ruski jevrejski pjesnik-disident, Nobelovac, u dnevniku Internešenel Herald Tribjun, 5. avgusta 1993) ”Srbi su dvodimenzionalan narod sasa težnjom ka prostakluku... Životinje koriste svoje resurse znatno sređnije nego ovi naopaki stvorovi, čija pripadnost ljudskoj rasi je u velikom zakašnjenju„. (Sir Piter Justinov, glumac, ambasador UNESCO, The European:, 10. jun 1993) ”Predlažem da se srpskoj djeci zabrani u školama učenje srpske nacionalne poezije„. (prof. dr Rolf-Diter Kluge, direktor slavističkog seminara Univerziteta Tibingen, na okruglom stolu Univerziteta u Tibingenu, 1997) ”Uostalom, bosanski Srbi su za nas uvjek bili i ostali samo banda razbojnika i ubica„. (Johan Fric, direktor bečkog dnevnika Di Prese, direktor Međunarodnog Instituta za štampu) ”Srbi su nemilosrdni ljudi, spremni zaklati nožem, što mogu zahvaliti svom slovenskom porjeklu„. (Fransoa Kremio, pripadnik francuskih snaga SFOR-a, 19.2.1994, Republika, maj 1995)

. . ...........Bivši ratni pomocnik ministra unutarnjih poslova Tomislav MERCEP.. osumnjicen je za ubojstvo ili nestanak 43 osobe sa zagrebackoga, kutinskoga i pakrackog podrucja od listopada do sredine prosinca 1991. godine, objavilo je Zagrebacko županijsko državno odvjetništvo, koje od sudada traži istragu i jednomjesecni pritvor za Mercepa .On je u uhicen u svom stanu u Zagrebu te je nakon ispitivanja u policiji i kod istražnog suca, gdje je odbacio sve optužbe, zadržan u dvodnevnom pritvoru. Zbog lošeg zdravstvenog stanja odveden je u zatvorsku bolnicu, a ne u zatvor u Remetincu. Tužiteljstvo Zagrebackog županijskog suda zatražilo je istragu protiv 58-godišnjeg Mercepa zbog ratnog zlocina protiv civilnog stanovništva te jednomjesecni pritvor zbog opasnosti od bijega, utjecaja na svjedoke i posebno teških okolnosti pocinjenja djela. Mercepa se tereti da je od 8. listopada do sredine prosinca 1991. kao savjetnik u MUP-u i zapovjednik pricuvne postrojbe MUP-a stacionirane u Pakrackoj poljani i dijelom u paviljonu 22 Zagrebackog velesajma, gdje se nalazilo skladište, osobno naredivao nezakonita uhicenja, mucenja i ubojstva civila. Sumnjici ga se i da je, znajuci da njemu podredeni nezakonito uhicuju, pljackaju, zlostavljaju, muce i ubijaju civile propustio sprijeciti i suzbiti te zlocine. Tužiteljstvo tvrdi da su s podrucja Zagreba te sa šireg podrucja Kutine i Pakraca ubijene ili nestale 43 osobe, a šest je osoba preživjelo mucenja i zlostavljanja. Tomislav Mercep, koji je prije tri godine pretrpio moždani udar, u ponedjeljak bi se pred istražnim sucem trebao ocitovati o istražnom zahtjevu tužiteljstva. . .

. . ...A GOTOVINA ZARADI 24 GODINE....ha ha ha ha . -------------------------------------------------------------- . 18.04.2011. u 21:31h ribnik7 je napisao/la: Jadna srbadija. Svi su iz prozrijeli. ”Srbija, nesumnjivi agresor . .

Komentar nepotreban hahahahaha 16.03.2011. u 08:53h kamocemo97 je napisao/la: *** deleted by admin *** 16.03.2011. u 10:25h kamocemo17 je napisao/la: *** deleted by admin *** 16.03.2011. u 10:56h kamocemo25 je napisao/la: *** deleted by admin *** 21.03.2011. u 14:21h kamocemo155 je napisao/la: *** deleted by admin *** 21.03.2011. u 15:11h kamocemo19 je napisao/la: *** deleted by admin *** 21.03.2011. u 15:28h kamocemo20 je napisao/la: *** deleted by admin *** 21.03.2011. u 16:43h kamocemo21 je napisao/la: *** deleted by admin *** 21.03.2011. u 16:51h kamocemo22 je napisao/la: *** deleted by admin *** 21.03.2011. u 19:50h kamocemo23 je napisao/la: *** deleted by admin *** 22.03.2011. u 17:32h kamocemo102 je napisao/la: *** deleted by admin *** 22.03.2011. u 17:44h kamocemo103 je napisao/la: *** deleted by admin *** 22.03.2011. u 18:17h kamocemo14 je napisao/la: *** deleted by admin *** 22.03.2011. u 18:17h kamocemo24 je napisao/la: *** deleted by admin *** 24.03.2011. u 08:23h kamocemo13 je napisao/la: *** deleted by admin *** 24.03.2011. u 14:10h kamocemo12 je napisao/la: *** deleted by admin *** 24.03.2011. u 16:10h kamocemo11 je napisao/la: *** deleted by admin *** 24.03.2011. u 17:29h kamocemo9 je napisao/la: *** deleted by admin *** 24.03.2011. u 18:12h kamocemo8 je napisao/la: *** deleted by admin *** 25.03.2011. u 14:08h kamocemo33 je napisao/la: *** deleted by admin *** 25.03.2011. u 16:10h kamocemo34 je napisao/la: *** deleted by admin *** 31.03.2011. u 10:59h kamocemo8 je napisao/la: *** deleted by admin *** 31.03.2011. u 10:22h kamocemo102 je napisao/la: *** deleted by admin *** 31.03.2011. u 12:16h kamocemo7 je napisao/la: *** deleted by admin *** 22.03.2011. u 19:00h kamocemo14 je napisao/la:

. . ....ZAGREB - Draga sutkinjo, vrlo rado bih se odazvao Vašem pozivu, ali to ne bi bilo primjereno - tako zapocinje pismo upuceno sutkinji Opcinskog kaznenog suda Nikola Lozancic (52), kojeg se tereti da je u zadnjih devet godinaa primio više od 600.000 kuna invalidske mirovine u Hrvatskoj, iako je u BiH zastupnik Parlamentarne skupštine. . Sutkinja je Lozancicu poslala poziv na kucnu adresu u Kaknju što je zastupnika gotovo uvrijedilo. - Sudovi drugih država poput vašeg mi se mogu obracati samo preko nadležnih tijela . Bosne i Hercegovine. Ovako je to neprimjereno. Obnašam dužnost dopredsjednika Zastupnickog doma Parlamentarne skupštine BiH i to me dodatno obvezuje - najzanimljiviji su dijelovi . Lozanciceva pisma. . Takodjer navodi da ovo nije njegova obrana od bilo kakvih optužbi, vec samo podsjecanje na elementarna pravila uvažavanja “suvereniteta izmedju dvije prijateljske države”. . - Na vaše pozive koje mi budete dostavljali obicnom poštom više necu odgovarati, a na ovaj sada necu se odazvati. I nemojte mi prijetiti prisilnim dovodjenjem. U ovom slucaju to je neprimjereno - objašnjava parlamentarac. . Lozancica se tereti da je od 2. veljace 2000. do 14. rujna 2009. primio više od 600.000 eura invalidske mirovine, iako je znao da na nju nema pravo. On je 3. svibnja 1999. godine kao . vojni osiguranik stekao pravo na invalidsku mirovinu od 5250 kuna mjesecno, ali kada je postao zastupnik u Parlamentarnoj skupštini BiH stekao je osiguranje kao zastupnik pa je . izgubio pravo na isplatu mirovine. Takodjer, tereti ga se da je znao da o toj promjeni mora obavijestiti nadležne institucije u Hrvatskoj. . Kao parlamentarac u BiH Lozancic prima mjesecnu placu od oko pet tisuca konvertibilnih maraka, što iznosi oko 20 tisuca kuna. Uz to, parlamentarci u susjednoj državi naplacuju . mjesecni paušal, rad u raznim komisijama, dnevnice i topli obrok. . Prema nedavnom pisanju medija, ovaj predratni policjac je ranjen te mu je amputirana potkoljenica. Navodno je ranjen kao pripadnik teritorijalne obrane Kakanj, što nikad nije službeno . demantirao, i to u sukobu s vojnicima HVO-a. . U rujnu prošle godine parlamentarci BiH odlucili su si povecati place za sto posto, a u objašnjenju je upravo Lozancic ustvrdio kako “zastupnike nitko ne pita imaju li novca za kravatu”. Ironican rjecni.k No, on ima drukcije mišljenje. Kaže da su on i drugi prihvacali mirovine kako bi preživjeli. Priznaje da nije imao ni dana radnog staža u Hrvatskoj. . - Nikog nismo varali. Mi smo samo objekti neizmjerne ljubavi, brige i skrbi Hrvatske. Da sam prije posumnjao, ne bih se sad s Vama dopisivao. Ovako, što je tu je - ironican je . Lozancic. . Sutkinja je na pismo hladnokrvno ‘odgovorila’ sa zahtjevom Kaznenom vijecu radi odredivanja pritvora. Nikola Lozancic ima dvojno državljanstvo. ...ODGOVOR...!! Draga sutkinjo, vrlo rado bih se odazvao vašem pozivu, ali to ne bi bilo primjereno. Ja jesam državljanin Republike Hrvatske, ali sam puno prije toga i puno više državljanin BiH. Obnašam dužnost dopredsjednika Zastupnickog doma Parlamentarne skupštine BiH i to me dodatno obvezuje... . Sudovi drugih država poput vašeg mi se mogu obracati samo preko nadležnih tijela BiH. Ovako, na kucnu adresu je to neprimjereno. Ovo nije obrana od bilo kakvih optužbi. Ovo je . podsjecanje na elementarna pravila uvažavanja suvereniteta izmedu dviju prijateljskih država. Na vaše pozive koje mi budete dostavljali obicnom poštom necu više odgovarati, a na . ovaj sada se necu odazvati. I nemojte mi prijetiti prisilnim dovodenjem. U ovom slucaju je to neprimjereno... . Meni i drugim Hrvatima iz BiH u posljednjih 20 godina i pod nama nejasnim okolnostima šakom i kapom su dodjelivana razlicita prava. To je predstavljano kao izraz skrbi o Hrvatima . izvan Hrvatske. Davne su nam i prazne srpske kuce u Korenici, Gracacu, Udbini i mnogim drugim živopisnim krajevima tako da nismo morali razmišljati o odlasku u nedodije BiH... . Velika hvala svima za pruženu pomoc. Mi smo je prihvacali kako bismo preživjeli. Tako smo doživjeli i dane mirovine iako nikada nismo imali nijedan dan staža. Nismo nikoga varali. . Mi smo samo objekti neizmjerne ljubavi, brige i skrbi Republike Hrvatske. Da sam ranije posumnjao u sve to, ne bih se sada s vama dopisivao. Ovako - što je tu je. Ja sam tu gdje . jesam i što jesam. . Netko me se sjetio i odlucio me staviti na stup srama... Iskreni pozdravi, Niko Lozancic, 11. 11. 2009. . .

. ...UDBA ME PRATI.....ha ha ha ha ha ....ma ja cu tebi svejedno se p+srat po glavi....i to ti nije prijetnja nego dar.... i nahranit cu te dotepli cobane....i to sve u HRVATSKOJ...ha ha ha . . --------------------------------------------------------- . 18.04.2011.2011. u 21:33h ribnik7 je napisao/la: Komentar nepotreban hahahahaha 16.03.2011. u 08:53h kamocemo97 je napisao/la: *** deleted by admin *** 16.03.2011. u 10:25h kamocemo17 je napisao/la: *** deleted by admin *** 16.03.2011. u 10:56h kamocemo25 je napisao/la: *** deleted by admin *** 21.03.2011. u 14:21h kamocemo15 je napisao/la: *** deleted by admin *** 21.03.2011. u 15:11h kamocemo19 je napisao/la: *** deleted by admin *** 21.03.2011. u 15:28h kamocemo20 je napisao/la: *** deleted by admin *** 21.03.2011. u 16:43h kamocemo21 je napisao/la: *** deleted by admin *** 21.03.2011. u 16:51h kamocemo22 je napisao/la: *** deleted by admin *** 21.03.2011. u 19:50h kamocemo23 je napisao/la: *** deleted by admin *** 22.03.2011. u 17:32h kamocemo102 je napisao/la: *** deleted by admin *** 22.03.2011. u 17:44h kamocemo103 je napisao/la: *** deleted by admin *** 22.03.2011. u 18:17h kamocemo14 je napisao/la: *** deleted by admin *** 22.03.2011. u 18:17h kamocemo24 je napisao/la: *** deleted by admin *** 24.03.2011. u 08:23h kamocemo13 je napisao/la: *** deleted by admin *** 24.03.2011. u 14:10h kamocemo12 je napisao/la: *** deleted by admin *** 24.03.2011. u 16:10h kamocemo11 je napisao/la: *** deleted by admin *** 24.03.2011. u 17:29h kamocemo9 je napisao/la: *** deleted by admin *** 24.03.2011. u 18:12h kamocemo8 je napisao/la: *** deleted by admin *** 25.03.2011. u 14:08h kamocemo33 je napisao/la: *** deleted by admin *** 25.03.2011. u 16:10h kamocemo34 je napisao/la: *** deleted by admin *** 31.03.2011. u 10:59h kamocemo8 je napisao/la: *** deleted by admin *** 31.03.2011. u 10:22h kamocemo102 je napisao/la: *** deleted by admin *** 31.03.2011. u 12:16h kamocemo7 je napisao/la: *** deleted by admin *** 22.03.2011. u 19:00h kamocemo14 je napisao/la:

. . ..........................zvješce SIS-a potvrduje: . ................................................................................................... Mandalova jedinica smrti u Sisku bila je dio MUP-a ............strogo povjerljivog izvješca Sigurnosno informativne službe Ministarstva obrane Republike Hrvatske, od 31. ožujka 1993. godine, koje potvrduje kako je jedinica smrti pod nazivom .m . . .----------------------------------------------------------------------------------- „Handžar divizija“, ....................................... . . . .kojom je zapovjedao Ekrem Mandal iz Labina, a koja je pocinila ratne zlocine protiv civila na podrcju Siska 1991. i 1992. godine, sve do pocetka 1993. godine bila regularna jedinica pricuvnog sastava Policije, u sastavu policijskih jedinica pod kontrolom Ministarstva unutarnjih poslova. Izvješce SIS-a od 31.3.1993. godine još jedan dokaz zapovjedne odgovornosti politickih institucija i dužnosnika HDZ-ove ratne Vlade za zlocine u Sisku Drugim rijecima, dokument koji posjedujemo dokazuje kako se radilo o regularnoj policijskoj postrojbi, te je i ovaj dokument jedan od kljucnih tragova u dokazivanju zapovjedne odgovornosti politicke hijerarhije u Vladi Republike Hrvatske, Ministarstvu unutarnjih poslova i Ministarstvu obrane, za ratne zlocine nad civilima tijekom 1991. i 1992. godine. Iako su djelatnici SIS-a i Službenom bilješkom od 31. ožujka 1993. godine tražili daljnje postupanje MUP-a prema pripadnicima Mandalove jedinice smrti, MUP je i nakon toga nastavio prikrivati kriminalne aktivnosti i ratne zlocine za koje je odgovorna ova jedinica pricuvnog sastava specijalne policije. Strogo povjerljiva službena bilješka SIS-a broj 512-04-04-1/1-93-46 od 31.3.1993. godine Službena bilješka operativca broj 512-04-04-1/1-93-46 od 31.3.1993. godine, pod naslovom „Aktivnosti pripadnika Handžar divizije“, odnosi se, prije svega, na incident kojeg su, prema navodima autora službene bilješke, dana 24. ožujka 1993. godine u selu Mošcenica izazvali Ekrem Mandal i njegovi ljudi, ranije pripadnici njegove sisacke jedinice smrti. „... Zaprimio sam bilješke koje govore o dogadaju koji se je zbio na Bajram (24.3.1993.) u gostionici u Mošcenici. Grupa od 13 muslimana, neutvrdenog identiteta, tom prilikom je u pijanom stanju nastupala s pozicija muslimanskog ekstremizma, vrijedajuci Republiku Hrvatsku i Predsjednika, te govoreci kako su se u Bosni borili protiv Hrvata. Po tvrdnji ocevidaca spomenuti pripadaju tzv. „Handžar diviziji“ pod zapovjedništvom Mandal Ekrema. Provjerom u PU Sisak utvrdio sam da je navedena postrojba pricuvnog sastava Policije raspuštena pocetkom ove godine, te da se sada radi o grupi civila, vecinom stranih državljana koja je zadržala vojni ustroj te djeluje van kontrole“, stoji u izvješcu SIS-a od 31. ožujka 1993. godine. Zašto MUP i Policija nisu protiv Ekrema Mandala i pripadnika njegove jedinice smrti poduzeli zakonom predvidene mjere? Medutim, kako je moguce da su i MUP, Policija i Ministarstvo obrane, dopustili da mandalova jedinica i nakon njezinog formalnog raspuštanja, nastave s paravojnim djelovanjem, odnosno postavlja se logicnim pitanje, ako su Mandal i njegova jedinica smrti nakon pocetka 1993. godine djelovali „van kontrole“, kako se to navodi u citiranom izvješcu, zbog cega niti MUP, ni Policija nisu poduzeli zakonom predvidene mjere protiv Mandala i ostalih, pogotovo nakon što je Sigurnosno informativna služba izricito predložila da daljnju obradu nad Ekremom Mandalom i njegovim ljudima preuzme MUP, odnosno Policija. „Pošto se radi o civilnim osobama, predlažem da daljnju obradu spomenutog dogadaja preuzmu kolege iz MUP-a“, zakljucuje u svojem izvješcu od 31. ožujka 1993. godine operativac SIS-a Ministarstva obrane. Iz dokumenta je, takoder, razvidno kako je ovom izvješcu prethodilo i službeno izvješce o Mandalovoj jedinici smrti od 26. ožujka 1993. godine, ali za sada nije poznata sudbina tog, kao i drugih operativnih, obavještajnih, strogo povjerljivih izvješca koja se odnose na dvije policijske jedinice smrti u Sisku; „Handžar diviziju“ Ekrema Mandala i „Vukove“ Žarka Peše. Strogo povjerljivo izvješce broj 512-04-04-1/1-93-46 od 31.3.1993. godine dokaz je zapovjedne odgovornosti MUP-a za zlocine Mandalove „Handžar divizije“ Medutim, cak i ovako šturi dokument strogo povjerljivog izvješca SIS-a Ministarstva obrane 512-04-04-1/1-93-46 od 31.3.1993. godine dokaz je zapovjedne odgovornosti MUP-a za zlocine Mandalove „Handžar divizije“, odnosno dokaz je kako hijerarhija zapovjedne i politicke odgovornosti za ratne zlocine u Sisku 1991. i 1992. godine vodi izravno prema vrhu HDZ-ove ratne Vlade. Drugo, iz dokumenta je potpuno razvidno kako je jedinica bez ikakve sumnje bila pod izravnom zapovjednom odgovornosti i nadležnosti Policijske uprave u Sisku, sve do pocetka 1993. godine, iako je dio jedinice vec u drugoj polovici 1992. godine izmješten na borbene zadatke na teritorij susjedne BiH, na temelju tajnog Sporazuma Povjereništva Oružanih snaga BiH sa Ministarstvom obrane Hrvatske, sklopljenog oko 6. kolovoza 1992. godine u Zagrebu. Dokaz zapovjedne odgovornosti Ðure Brodarca i Vlade Milankovica za ratne zlocine u Sisku Tocnije, ovaj strogo povjerljivi dokument SIS-a još je jedan dokaz izravne zapovjedne odgovornosti Ðure Brodarca, ratnog nacelnika Policijske uprave Sisak, i njegovog zamjenika Vlade Milankovica, za ratne zlocine koje je na podrucju njihove odgovornosti pocinila policijska jedinica smrti pod zapovjedanjem Ekrema Mandala. Iako se radi o izvješcu vojne kontraobavještajne službe Ministarstva obrane Republike Hrvatske, od svega nekoliko recenica, ovaj strogo povjerljivi dokument mogao bi predstavljati jedan od kljucnih dokaza ratne hijerarhije odgovornosti za ratne zlocine u Sisku 1991. i 1992. godine, na temelju kojih se može utvrditi kaznena odgovornost zapovjedno odgovornih osoba, kao što su Brodarac i Milankovic. Brodarac i Milankovic dio su policijskog sistema koji prikriva ratne zlocine u Sisku uz prešutnu suglasnost Županijskog državnog odvjetništva Osim toga, upravo je Milankovic kao Brodarcev zamjenik bio nadreden jedinicama specijalne policije, odnosno zloglasnim jedinicama smrti „Vukovima“ i „Handžar diviziji“, što je izvan svake sumnje jasan trag njegove osobne i zapovjedne odgovornosti za kriminalne aktivnosti i ratne zlocine, koje su pocinile jedinice pod njegovim zapovjedanjem. Dokument od 31. ožujka 1993. godine, uz sve navedeno, predstavlja još jedan u nizu dokaza kako su u MUP-u i Policiji bili upozoreni na aktivnosti Mandalove jedinice, ali niti u jednom trenutku nisu poduzeli zakonom predvidene mjere kako bi odgovorne za kriminal i ratne zlocine pod svojim zapovjedanjem kazneno procesuirali i sankcionirali. Upravo suprotno, i Ðuro Brodarac i Vlado Milankovic, bili su dio policijskog sistema koji je tijekom 1990.-ih prikrivao ratne zlocine u Sisku, a što policija, u vecoj ili manjoj mjeri vrlo aktivno cini do danas, uz prešutnu suglasnost Županijskog državnog odvjetništva u Sisku. . .

. .

. . .Kaznenom prijavom od 27. travnja 2007. godine, zahtijeva se brže postupanje nadležnih pravosudnih tijela po pitanju procesuiranja navodnih ratnih zlocina pocinjenih na podrucju Siska, godine 1991. i 1992. Prema tom dokumentu razvidno je kako se ovog trenutka u Županijskom državnom odvjetništvu Sisak, na inicijativu i po kaznenoj prijavi Zajednice Srba u Hrvatskoj, vodi istražni postupak protiv Franje Gregurica, Zdravka Tomca, Milna Ramljaka, Mate Granica, Ivana Vekica, Ivana Jarnjaka, Josipa Manolica, Smiljana Reljica, Josipa Perkovica, Ivana Bobetka, Ðure Brodarca, Vladimira Milankovica i drugih, „zbog kaznenog djela protiv covjecnosti i medunarodnog prava ratnim zlocinom protiv civilnog stanovništva“. Obveze prijavljenih „Osobe od broja jedan do deset su organizirale, nadzirale, te provodile izvršnu vlast u Republici Hrvatskoj, takoder na podrucju Grada Siska. Posebno su morali organizirati funkcioniranje vlasti u zaštiti Ustavom zajamcenih prava, posebno prava na život, pava na sudsku drugu zaštitu, prava na jednakost bez obzira na vjersku i nacionalnu pripadnost i drugih prava“, navodi se u kaznenoj prijavi koju je 27.4.2007. preuzelo Županijsko državno odvjetništvo u Sisku. Optužba protiv politickog vrha na celu sa Greguricem U nastavku prijave opisuju se detaljno navodni ratni zlocini za koje se optužuje politicki vrh na celu sa bivšim premijerom Franjom Greguricem, te niže i više rangirani dužnosnici HDZ-a i lokalnih vlasti u Sisku pocetkom devedesetih godina dvadesetoga stoljeca. „U gradu Sisku je uz znanje i ucešce imenovanih osoba organizian tijekom 1991. i 1992. godine masakr gradana Siska srpske nacionalnosti. Gradani su odvodeni, zlostavljani i muceni na lokacijama: „Barutana“, „ORA“ i „Jodno“ (nekadašnje ljecilište). Osobe koje su sudjelovale u odvodenju, mucenju i ubijanju civila su pripadnici vojske i policije cija imena navodimo u privitk prijave zajedno sa imenima ubijenih civila“, opisuje se u kaznenoj prijavi za ratni zlocin protiv Gregurica i drugih. Udruženi zlocinacki poduhvat Potpuno je jasno kako se kaznena prijava temelji na praksi tzv. „zapovjedne odgovornosti“ i izravne, osobne odgovornosti pojedinaca koje se de facto optužuje za udruženi zlocinacki poduhvat na podrucju Grada Siska tijekom prvih godina Domovinskoga rata u Hrvatskoj. „Odgovornost osoba od broja jedan do broja deset je ocigledna. Svaka od imenovanih osoba je obnašala kljucne dužnosti u Vladi Republike Hrvatske i izvršnoj vlasti Republike Hrvatske. Po Ustavu i zakonima imenovani su dužni provoditi Ustav Republike Hrvatske i štititi prava i interese gradana. Navedene osobe organizirale su Krizni štab, koji je trebao nadzirati provodenje i zaštitu Ustavom zajamcenih pava, posebno prava na život. Medutim, izvršna vlast i Vlada RH, te Krizni štab u Sisku, uspostavljaju teror i politicku klimu koja za posljedicu ima ubojstva i odvodenje gradana Siska srpske narodnosti“, opisuje kaznena prijava. Optužnicom za „Slucaj Sisak“ prvi puta ce se u Hrvatskoj preuzeti haaška praksa optuživanja za udruživanje zbog pocinjenja ratnih zlocina, odnosno za zavjeru i stvaranje navodne zlocinacke organizacije koja je imala za glavni cilj provoditi navodni „udruženi zlocinacki poduhvat“. Takvom novom praksom, Državno odvjetništvo bi uskoro moglo preuzeti i neke nove slucajeve od Haaškog tužiteljstv. Drugim rijecima, upravo bi Državno odvjetništvo RH moglo preuzeti kazneni progon clanova hrvatske Vlade 1995. godine, koje se u optužnici protiv generala Gotovine, Cermaka i Markaca tereti za „udruženi zlocnacki poduhvat“. „Slucaj Sisak“ zapravo je samo generalna proba Haaškoga tužiteljstva za moguce ustupanje nekih drugih, za sada tajnih, optužnica hrvatskom pravosudu. 611 ubijenih civila? „Teror je imao takav intenzitet da je broj ubijenih u 1991. i 1992. po podatcima Zajednice Srba u Hrvatskoj premašio brojku od 600“, navodi se u kaznenoj prijavi, kojom je Gregurica i ostale tereti za ubojstvo ukupno 611 civila srpske narodnosti. U samoj kaznenoj prijavi navode se i moguci svjedoci ovih navodnih zlocina: „Pošto se u privitku kaznene prijave nalazi veliki broj imena žrtava predmetnog kaznenog djela, medu kojima je više preživjelih, voljni smo njihove iskaze i njihovo ucešce u kaznenom postupku uciniti mgucim i u tom se smislu stavljamo na raspolaganje Državnom odvjetništvu“, navode u Zajednici Srba u Hrvatskoj. Županijski državni odvjetnik u Sisku prikriva zlocine? Medutim, u požurnici za postupanje po ovoj kaznenoj prijavi predsjednik Zajednice Srba u Hrvatskoj ozbiljno optužuje i županijskog državnog odvjetnika u Sisku za navodno prikrivanje prijavljenih kaznenih djela i zaštitu navodnih pocinitelja. „Posebno napominjemo da Županijski državni odvjetnik u Sisku Stipe Vrdoljak obmanjuje javnost i medunarodne institucije i nevladine udruge o broju ubijenih žrtava. Govori da je ubijeno 25 Srba pa se tako predstavio kao prikrivac teških zlocina“, navodi se u prijavi koju je ovih dana prema informacijama iz Državnog odvjetništva preuzeo jedan od zamjenika Mladena Bajica. Što se krije iza „Slucaja Sisak“? „Slucaj Siak“ otvoriti ce novu stranicu u procesuiranju navodnih ratnih zlocina na podrucju Hrvatske tijekom Domovinskoga rata. Naime, procesuiranje Gregurica i stalih optuženika samo je pravosudna vježba za kasnije preuzimanje ostalih haaških predmeta i optužnica koje od javnosti još uvijek skriva Ured glavne haaške tužiteljice na MKSJ-u. Osim toga, u predizbornoj godini Vlada JOCE u „Slucaju Sisak“ naci ce se, vjerojatno, pred svojim najvecim iskušenjem do sada. S jedne strane teško da bi JOCA pristala na procesuiranje, primjerice, Franje Gregurica. Medutim, kako stvari stoje to je jedna od obveza koje je preuzeo tražeci potporu mednarodne zajednice za drugi mandat . .

29.01.2011. u 17:34h Houston** je napisao/la: Judini sinovi rade po planu, Hrvatima treba ogaditi sve Hrvatske svetinje E moj Narode, ne vjeruj onima koji ti kazu da su Hrvatski Domoljubi. U njihovom globalnom Svijetu za Domoljube nema mjesta, zato cuvajj svoju Svetu Hrvatsku Domovinu i svoje Heroje Hrvatske Branitelje Sve sto vrijedi u Hrvatskom narodu treba popljuvat na sve nacine i ne birajuci sredstva. S tim su ciljem, a uz pomoc domacih jugonostalgicara, usli u Hrvatsku. Projekt u kojem sudjeluju Engleska, Francuska, Kanadska, Holandska, Ruska, Grcka i srpska diplomacija, te tajne sluzbe, bivsa UDBA, kroz medije, financirane i od Georgea Sorosa, pocimaju svoju kampanju pranja mozga Hrvatskim ljudima. Dok su se Hrvatski Branitelji borili pod kisom granata, oni su vec radili na njemu. Milijunas Soros, u Hrvatskoj nalazi puno pristasa, jer kod nas ima dosta onih koji bi i rodjenu mater prodali za novac. Zalazuci se za Otvoreno drustvo, on debelim sredstvima financira sve one udruge koje se zalazu na dokazivanju da smo svi isto krivi za rat. Na redu je plan “Podijeliti krivnju za rat na sve zaracene strane“, s time da Hrvati ipak ispadnu najveci krivci. Osnivaju se stotine tzv. nevladinih udruga koje suradjuju s Veritasom Save Strbca i Haagom. Sve Hrvatske svetinje, kao sto su Domovinski rat, Crkva, Predsjednik Tudjman, svi Generali koji su nesto znacili u nasem Domovinskom obrambenom ratu, svi Domoljubi i Dragovoljci, izlozeni su kritici, napadima, klevetama. Ukida se pocasna garda i namjerno zapusta Oltar Domovine. Covjek ne bi povjerovao koliko u Hrvata ima sljedbenika plana unistiti Hrvatske svetinje, baci Hrvate na koljena. Glavno leglo tih Judinih sinova su tzv. „Hrvatska TV“ i sve utjecajnije novine u Hrvatskoj, gdje se vrte jedni te isti ljudi kao primjerice Matija Babic (Index), Davor Gjenero, Denis Kuljis, Denis Latin, Puhovski, Anto Nobilo, Ivan Zvonimir Cicak, Ivo Goldstein, Jasna Babic, Krunoslav Olujic, Miljenko Jergovic, Semina Loncar, Slavko Goldstein, Suzana Jasic (Gong), Tvrtko Jakovina povjesnicar, Vesna Terselic, Zoran Pusic, Drago Pilsel, Davor Butkovic i mnogi drugi mrzitelji svega Hrvatskog. Uz ovakove medije i njihovo serviranje poluistina i lazi ne cudi sto narod bira za Predsjednika krivokletnika. Jer kod nas je narod kratkog pamcenja, pun jala i frustracija. Nije ni cudo da smo stoljecima bili uvijek necija kolonija i velike guske u maglama povijesnih kretanja. Za ministra obrane imenuju zenu koja je do jucer pjevala „zivjela srboslavija“. Najzasluzniji Hrvatski Generali i zapovijednici otjerani su u mirovinu. Skoro sve vojarne se raspustaju, predaju gradovima na raspolaganje. Ukidaju se gardijske brigade, ukida se obavezno sluzenje vojnog roka. Nije vise moderno biti Hrvatski vojnik i sluziti u Hvatskoj vojsci i Domovini. Hrvatska vojska, koja je do jucer bila simbol snage, otpora, ponosa i hrabrosti, razoruzana je i smanjena na 20.000 profesionalaca bojovnika, znaci prakticki ukinuta!! Kao, nas bude branio NATO, kojem salju Hrvatske vojnike da diljem Svijeta budu topovsko meso interesima velikih sila danasnjice. Mocnici Svijeta uz pomoc tajnih Masonskih loza, kupuju politicare za ostvarenje svojih interesa monopola na trzistu, umnozavanje kapitala i osobnog bogatstva i globalne vlasti. Svaki puta kada neki bolesnik zloupotrebi oruzje i nekoga ubije, mediji naprave senzaciju od toga. Onda se provodi sustavno razoruzanje Hrvatskog Naroda kroz akcije \"vrati oruzje\", jer ono je opasno. Pa zna se da oruzje treba cuvati na posebnom, sigurnom mjestu i bez streljiva, ali kako inace razoruzati narod! Desetljecima smo bili bez oruzja. 1945. g. polozili smo oruzje na Bleiburskom polju, vjerujuci Englezima da nas nece predati komunistima na pokolj. Oni su nas prevarili i izrucili! U Jugoslaviji su Hrvati vojni rok morali sluziti u drugim Republikama, tek nekih 10-20 % smjeli su ostati u Hrvatskoj. Zasto? Pa zato sto Hrvati nisu smjeli imati svoju vojsku u vojarnama u Hrvatskoj. Mogli bi se osiliti, izaci na ulice i traziti samostalnost i slobodu. Kad smo se konacno naoruzali i obranili, sad nam ukidaju obavezno sluzenje vojnog roka i provode akcije \'vrati oruzje\'. Mi Hrvati moramo izaci iz tame zaborava, frustracija, ljubomore, jala i poceti misliti svojom glavom. Sjetimo se gdje smo bili, koliko nas je stajala sloboda! Zar budemo dozvolili da nam sude zbog toga? Zar budemo dozvolili da nam ponovno drugi pise povijest na osnovu krivotvorevina onih koji nas zele opet vidjeti na koljenima! Nedajmo si usaditi kompleks krivnje, ne dopustimo da nas izludjju do te mjere da postanemo malodusni i pasivni. Silom nas zele uvjeriti da nemamo drugog izbora, nego tancati kako veliki sviraju, jer kao mali narod nemamo drugog izbora. Nije istina! Bili smo jednako mali i prije 20 godina kada su nas napali, ni tada nismo imali podrsku velikog svijeta (osim Vatikana). Jos se nadam da bude Hrvatski Narod shvatito tezinu trenutka u kojem se nalazi \"Lijepa Nasa\" i da bude samosvjesno rekao “dosta je vasih lazi u medijima i politici“. U Saboru sjedi 90 % gusaka koje maglu obozavaju. Sramotno je da u Saboru sjede i takvi koji su zakletvu polozili, ne Hrvatskoj, nego republici srpskoj, i jos su k tome koalicijski partneri HDZ-u i obnasaju odgovorne duznosti. U Predsjednickom uredu sjede jugonostalgicari i bivsi UDBA-si. Zalosno je da u skolama Hrvatska djeca, osim par natuknica o Dmovinskom ratu, ne uce nista drugo. Zalosno je cuti da srednjoskolci nemaju pojma tko su Bruno Busic, Janko Bobetko, Josip Jovic, Blago Zadro, Damir Tomjenovic Gavran, Damir Krsticevic, Marko Babic, Miro Baresic, Daida i mnogi drugi zasluzni Hrvati. Sramota je to! Skoro sve medije u Hrvatskoj kontroliraju Judini sinovi, Sorosevi placenici uz veliku pomoc tzv. Hrvatske Televizije koja ne samo sto prikazuje krivotvorevine o nasem Domovinskom ratu, nego jos i financira njihovo snimanje. Financiraju to novcima naroda, zasljepljenog i izmanipuliranog naroda! Sreca je to sto se na internetu mozete nac Nase i prohrvatske web stranice, na kojima se cuje istina i obnavlja nada za spas Hrvatske. Evo nekih: www/ amac.hrvati-amac.com, domovinskirat.com, dragovoljac.com, emilcic.hrvati-amac.com, glas-koncila.hr, hakave.org, herojivukovara.hr, hkz-kkv.ch, hous.hrvati-amac.com, hrvatskipolitickiuznici.hr, miroslav-tudjman.com, necenzurirano.com, slobodanpraljak.com, thompson.hr, zakladazaistinu.hr ... E moj narode, ne vjeruj onima koji ti kazu da je Hrvatski domoljub. U njihovom globalnom Svijetu za domoljube nema mjesta, zato cuvaj svoju Svetu Domovinu Hrvatsku i Nase Heroje Branitelje

Daleko od očiju javnosti vođen je proces na Međunarodnom sudu za bivšu Jugoslaviju u Haagu protiv Hrvata iz Bosne i Hercegovine (Jadranka Prlića, Brune Stojića, Slobodana Praljka, Milivoja Petkovića, Valentina Ćorića i Berislava Pušića). U Hrvatskoj je doduše u vrijeme pripremanja optužnica vođena medijska haranga, kojoj cilj nije bio potkrijepiti dokazima možebitnu krivnju osumnjičenika, nego ponajprije u domaćoj javnosti stvoriti klišej krivca, odnosno žrtvenoga janjeta za sve što se događalo tijekom devedesetih godina u, i oko Hrvatske. Nu u pozadini te prividne krivnje u histeriji protiv Hrvata iz Bosne i Hercegovine, apostrofirajući ih pod skupnim nazivom Hercegovci, skrivala se svojevrsna poratna osveta poraženih jugokomunističkih snaga, svima onima koji su na pepelu jugoslavenske države stvarala hrvatsku državnu neovisnost. Kampanja se kasnije, nakon odlaska optuženika u Haag, po potrebi s različitim intenzitetom pojačavala, a kontinuitet s neskrivenom mržnjom žario je iz većine medija sve dok optužba nije završila s iznošenjem svojih argumenata i iskazima svojih svjedoka. Kad je pak obrana, a poglavito temeljito i sustavno prezentiranje generala Slobodana Praljka, počela pobijati navode iz optužnica, u hrvatskim se medijima sve rjeđe moglo pročitati ili čuti izvješće iz haaških sudnica. Svjesna političkoga karaktera optužnica protiv hercegbosanskih Hrvata, međunarodna javnost haške događaje o sudbini šesterice optuženih rijetko je čak i agencijski bilježila. Optuženi Hrvati iz Bosne i Hercegovine od svih su optuženika imali najnezavidniji položaj. Naime, o svojim haaškim zatvorenicima matične su zemlje ili nacionalni entitetu brinuli na različite načine - pravno, logistički, financijski, i na druge načine. Dakle, samo u prikupljanj u materijalnih činjenica potrebnih za obranu od nebuloznihi i politički montiranih optužaba bila je potrebna silna energija, trud, vrijeme i novac kojim bi se raskrinkali višegodišnji klišeji, što su pojednostavljivali složenost sukoba u Bosni i Hercegovini te na taj način opravdavali stanje stvoreno postdaytonskim preustrojem muslimansko-hrvatske Federacije , ali i cijele Bosne i Hercegovine, koju su na kraju, uz potporu međunarodne zajednice međusobno podijelili Srbi i Muslimana. Tu podjelu i aktualno stanje na terenu trebale su ozakoniti optužnice protiv Hrvata i njihova pravoriječna potvrda na Haaškom sudu. Osim optužnica Haaški se sud služio, bar kad su u pitanju herceg-bosanski Hrvati i različitim mjerama zastraživanja i stvaranja neurotičnih stanja kod optuženika i njihovih obitelji. Jednom od bivših optuženika i njegovoj supruzi hladnu su priopćili kako, premda zdrav, boluje od leukemije. Haaš ka pak sudska pravila nisu u međuvremenu postala samo dijelovi nacionalnoga hrvatskog pravosuđa, nego ona otvaraju mogućnost i samozvanim \"lovcima na ljudske glave\" da poput Vesne Teršelič i REKOM-a, kako pišu neki mediji, ustanovljuju čak i privatne sudove!? Optužnica proti šestorki je pak tako široko formulirana kao da se u najmanju ruku odnosi na svojedobni Napoleonov pohod na Rusiju ili pak odgovornost za izazivanje Prvoga i Drugog svjetskog rata. Tako su šestorica Hrvata optuženi za udruženi zločinački pothvat u kojem su uz mnoge dužnosnike Republike Hrvatske sudjelovali, ni manje ni više, nego predsjednik Republike Hrvatske Franjo Tuđman i ministar obrane Gojko Šušak. Optužnica je na svoj način, dakako iz tradicije britanskoga kolonijalnog sudstva dobila svoj rasni karakter, a kao strukturni predložak za pisanje optužnica tužiteljima je očito pomogla praksa nekadašnjega jugoslavenskog kom unističkog tužiteljstva. Uostalom i ispisana je jednom vrstom unitarističkoga hibridnog jezika, kojeg su u razdoblju komunističke diktature centralističke vlasti nazivale srpskohrvatskim. Nedavno je pak tajni svjedok Haaškoga suda Stjepan Mesić izjavio beogradskim medijima kako bi hrvatski predsjedniki „Tuđman da je ostao živ, svakako trebao završiti u Haagu\", jer Mesić smatra kako „nije mogao Milošević sam sa sobom dijeliti Bosnu i Hercegovinu\". Ono čime se još idanas razmeće svjedok Mesić, davno je prestalo biti vjerodostojnim, naravno, osim u strategiji očuvanja i obnove zajedničke jugoslavenske države. To je svojim svjedočenjem i izjavama potvrdio bivši načelnik KOS-a JNA, general Aleksandar Vasiljević, koji tvrdi, kako je 1991. s Mesićem imao dvadesetak sastanaka na kojima je razmjenjivao informacije i podatke. „Mnogo smo upravo od Mesića doznali o ustrojavanju pa ravojnih jedinica u Hrvatskoj, naoružavanju HDZ-ovaca. Mesić nam je poslužio kao hdzovski insajeder i informator... U jednom našem razgovoru Mesić je rekao kako bi tolerisao hapšenje svih funkcionara MUP-a i obrane iz Hrvatske osim Špegelja i Boljkovca. Inzistirao je na njihovoj zaštiti. Složili smo se oko toga. Razmena informacija i podataka s Mesićem ipak je bila mnogo važnija i nismo hteli da ugrozimo te kanale. Mesić je dao u tajnosti zeleno svetlo za akciju „Štit\" i hapšenja.\" Sad kad se priprema optužnica protiv generala Aleksandra Vasiljevića, šefa KOS-a i Miroslava Živanovića, njegova podređena oficira i zapovjednika najvećih srpskih logora - Begejci i Stajićevo - mogla bi biti rasvijetljena i uloga Stjepana Mesića, kao vrhovnoga zapovjednika JNA, u opsadi, razaranju i okupaciji hrvatskoga grada Vukovara. Vasiljevićevo pak svjedočenje na neizravan način potvrđuju i iskazi Josipa Boljkovca, koji u svojoj nedavno objavljenoj knjizi, tvrdi kako su rat u istočnoj Slavoniji, odnosno na području Vukovara izazvali Gojko Šušak i Vice Vukojević napadom na Borovo selo, a za rat na području Osijeka, haaški je svjedok Mesić izjavljivao da su ga izazvali navodno ekstremni Hrvati, koji su ubili \"mirotvorca\" Reichela Kira. Pitanje rasvjetljavanja tajne Mesićeve misije u ranim devedesetim godinama doći će prije ili kasnije na dnevni red u Hrvatskoj, nu pitanje njegove odgovornosti za podjelu BiH na muslimanski i srpski dio te politička uloga u masovnu iseljavanju Hrvata iz BiH tijekom njegova predsjednikovanja u Hrvatskoj, kao i uloga u pisanju optužnica protiv navedenih Hrvata iz BiH u Haagu, mogla bi još dugo ostati zamagljenom. Zbog takva stajališta, vjerojatno je i Haaško tužiteljstvo šutke prešlo preko masovnih muslimanskih zločina nad hrvatskim narodom u BiH, koji su trebali upotpuniti strategiju nestanka Hrvata iz BiH. Optužbe pak protiv hrvatskih političara za navodno premješatanja i preseljenja pučanstva -Hrvata ili pak nehrvata, nedavno je u jednom razgovoru pobio jedan bivši haaški optuženik, koji tvrdi kako mu je zapovjednik britanskog bataljuna UN-a, pukovnik Williams, nudio da se Hrvati isele, a on bi (Britanac) osiguravao evakuaciju. Odveo sam ga u restoran hotela Vitez i pokazao mu izložbu udruge likovnih umjetnika Lašvanske doline, podsjetio je taj optuženik napomenuvši kako je Williams ostao šokiran. \"Ja vas uvjeravam da se trebate iseliti, a vi mi pokazujete svoju kulturu i stvaralaštvo\", rekao mu je Britanac. Podsjeća također kako su Britanci predlagali da se iseli cijela Lašvanska dolina jer je \"Unprofor procjenjivao da ne ćemo izdržati više od 15 dana. Bili smo okruženi višestruko nadmoćnijim snagama Armije BiH, u omjeru 1 prema 10, kaže bivši haaški optuženik do dajući kako su na sreću, narod i branitelji bili protiv preseljenja što ga je nudi Britanac. Uostalom, američki vojni povjesničar Charles Shrader je u ozbiljnoj studiji utvrdio kako su radi osvajanja teritorija i prodora dolinom neretve na Jadran muslimani izveli agresiju na Hrvate u središnjoj Bosni. Mi naravno više ne možemo utjecati na sudbinu hercegbosanskih optuženika, nu za razliku od prije koju godinu, danas pak s punim pravom možemo odbaciti svaku točku optužnice Haaškoga tužiteljstva proti generalu Praljku i njegovoj skupini. Politički oblikovana za poslijedaytonsko međunarodno priznjanje srpsko-muslimanske podjele BiH, trebala je kažnjavanjem hrvatskih političkih i vojnih predstavnika potaknuti uništenje jedine izvorne etničke bosanskohercegovačke zajednice, odnosno hrvatskoga naroda, koji je, unatoč razornoj poratnoj strategiji čišćenja, uspio preživjeti, a voljom sadašnjih politič kih predstavnika, radi jednakopravnosti sa Srbima i muslimanima i nastaviti borbu za vlastiti entitet. Potrebu stvaranja hrvatskoga entiteta više ne skrivaju ni uglediji međunarodni čimbenici, koji na primjer kao nekadašnji američki veleposlanik u Hrvatsko,j William Montgomery, tvrde kako su hercegbosanski Hrvati jedini narod u povijesti koji je dobio rat, a nakon toga se odrekao prava na svoj entitet. Njemacki političar Christian Schwartz Schilling također smatra kako Hrvati trebaju dobiti svoju teritorijalnu autonomiju, a zagrebački židovski intelektualac Žarko Puhovski, inače jedan od ranijih suradnika Haaškoga suda, sada smatra da su zahtjevi hercegbosanskih Hrvata za vlastitim entitetom potpuno legitimni. Za rasvjetljavanje uloge pojedinih visokih hrvatskih dužnosnika tijekom raspada bivše Jugoslavije i stvaranja te obrane hrvatske države vjerojatno će doći i to vrijeme. Nu kako s izdajnicima, a da se i ne govori o v eleizdajnicima, postupaju ozbiljne zemlje, najbolje pokazuje aktualni slučaj oko afere Wikileaks, koja podsjeća na Mesićeva dilanja transkripata iz Predsjedničkoga ureda. Američka političarka Sarah Palin na primjer ocjenjuje kako su onome tko je objavio tajne okrvavljene ruke te poziva američku vojsku i sigurnosne službe da se u potragu za objaviteljem dokumenta -Assangeom - uključe kao i u lov na čelnike al-Qa\'ide i talibana. Bivši savjetnik kanadskog premijera, Tom Flangan misli kako bi Assangea trebalo, ni manje ni više nego, ubiti. \"Oni koji su iz naše administracije prodavali ove podatke počinili su veliku izdaju i svaka kazna za njih osim smrtne bila bi preblaga\", ističu pak drugi ameruički političari. U međuvremenu Interpol je izdao tjeralicu za Assangeom, premda, slučajno ili ne britanska policija zna za njegovu lokaciju. Može li Hrvatska otvoriti pitanje vlastitih izdajnika, koji svojim djelom nisu doveli samo u pitanje život i imovinu mnogih ljudi, nego su za desetak godina doveli u pitanje i sam opstanak neovisne hrvatske države? Što se pak tiče hercegbosanskih Hrvata, mi dok smo živi nikad se ne ćemo odreći svoga prava suverenoga naroda pa tako i prava na vlastitu federalnu jedinicu. Nikad nismo prestali biti samostojan i samosvjetsan entitet pa se toga ne ćemo odreći ni danas ni sutra! Unatoč versajima i blajburzima stvarali smo neovisne hrvatske države pa nas ne će nikakav Haag zaustaviti da kao i druga dva naroda u BiH stvorimo svoju teritorijalnu jedinicu - prije ili kasnije! HaKaVe

INTERVIEW Dr. John R. Schindler američki profesor Dr. John R. Schindler, američki profesor, koji je kao vrhunski ekspert za (kontra)špijunažu godinama boravio u ex-jugoslovenskim zemljama, narednog mjeseca će u SAD-u objaviti intrigantnu knjigu koja se u cijelosti bavi funkcioniranjem nekadašnjeje jugoslovenske Uprave državne bezbjednosti (UDB), njenim tajnim likvidacijama širom svijeta, tehnikama i metodama koje je koristila. Profesor Schindler, čija je prethodna knjiga “Nesveti teror“ (prošle godine prevedena u Srbiji) izazvala ogromnu pažnju, ekskluzivno za “SB“ otkriva zbog čega je godine truda uložio u istraživanje Udbinih likvidacija UDBA je do raspada SFRJ ubila oko 80 emigranata, 60 Hrvata, a ostalo su bili Srbi i Albanci!!! Dr. John R. Schindler, profesor na američkom Pomorskom ratnom koleđu (U.S. Naval War College), početkom marta u SAD-u objavit će knjigu Agenti provokatori: terorizam, špijunaža i tajni rat za Jugoslaviju 1945-1990 (“Agents Provocateurs: Terrorism, Espionage, and the Secret Struggle for Yugoslavia, 1945-1990“) u kojoj obrađuje operacije i aktivnosti bivše Uprave državne bezbjednosti (UDB) izvan granica bivše Jugoslavije. Schindleru su dobro poznate operacije tajnih službi jer je skoro deset godina radio za jednu takvu američku službu - Agenciju za nacionalnu sigurnost (U.S. National Security Agency) kao ekspert za kontrašpijunažu i kontraterorizam. Dobar dio svoje “špijunske” karijere proveo je na prostorima bivše Jugoslavije gdje je došao u kontakt sa “bivšim” pripadnicima UDB-e. ZAPAD JE BIO BLAGONAKLON PREMA JUGOSLAVIJI Kako ste došli na ideju da napišete knjigu o tajnim službama bivše Jugoslavije, operacijama i likvidacijama za koje vjerujete da je odgovorna Uprava državne bezbjednosti? Tokom 90-ih godina prošlog stolje}a, kada sam bio uključen u lov na ratne zločince u BiH i na prostorima bivše Jugoslavije, zaintrigirala me činjenica da su mnogi od najtraženijih osoba bili povezani sa tajnom službom bivše Jugoslavije. željko Ražnatović Arkan možda je najpoznatiji i najsvježiji primjer ovakvog tipa. On je imao opsežan historijat sa službama države sigurnosti, odnosno UDB-om, tokom komunizma. PROFESIONALNE UBICE: Mnogi, poput Arkana, učestvovali su u “specijalnim akcijama“ usmjerenim protiv radikalnih emigranata van prostora bivše Jugoslavije za režim Josipa Broza Tita Mnogi, poput Arkana, učestvovali su u “specijalnim akcijama“ usmjerenim protiv radikalnih emigranata van prostora bivše Jugoslavije za režim Josipa Broza Tita. Kao kontraobavještajni oficir, u početku, bio sam zbunjen činjenicom da su mnoge ubojice i razbojnici koji su povezani sa organizovanim kriminalom - mafijom, istovremeno bili i visokorangirani saradnici UDB-e. Svi oni su imali VIP status - veze i protekcije. Ali, vrlo brzo sam shvatio da su ti ljudi bili dijelom međunarodnih operacija, dijelom dekadama dugog rata kojeg je vodila Titova tajna služba protiv “neprijateljske emigracije“. Nemoguće je razumjeti u potpunosti zbivanja u bivšoj Jugoslaviji poslije 1991. godine, ubistva, korupciju, masovne zločine, atentate, bez razumijevanja kako se UDBA tajno borila protiv terorizma. Mi, posmatrači sa strane, mislimo o događajima kakav je bilo ubistvo Zorana Đinđića iz 2003., kao “normalnim“ likvidacijama. Ali, kada je premijer Đinđić likvidiran usred bijela dana od ubojice koji je istovremeno službenik državne bezbjednosti i boss organizovanog kriminala i koji je odgovoran za ubistva u više zemalja, to nije “normalna” likvidacija. To je naslijeđe UDB-e, ono što ja zovem “Titovim duhovima“. ZBUNJIVANJE ZAPADA: U svim slučajevima likvidacija UDBA ih je pokušavala prikazati kao “rezultat prepirki između emigranata“. To je priča koju bi zapadne policijske agencije i obavještajni krugovi koji nisu razumjeli jugoslavensku emigraciju često prihvatali kao tačnu Kada i kako ste prvi put saznali za aktivnosti i likvidacije UDB-e, i koji je to bio slučaj koji je privukao Vašu pozornost? Kao i svako ko se zbliži sa veteranima UDB-e. Kao što je ruski premijer Vladimir Putin jednom rekao: “Ne postoje bivši obavještajci.” Ja sam čuo priče u kafanama, poslije dosta ispijenih pića. Priče o operacijama protiv terorista u Stuttgartu, ili Sydneyu. Priče o nadgledanju, nadziranju koje je vodilo ubistvima koja su se dešavala na čitavom Zapadu, posebice tokom kasnog perioda Hladnog rata. Uzbudljive, ali krvave priče, nisu ličile ni na šta od onoga što sam ranije čuo i znao. U početku nisam vjerovao, ali bio sam radoznao i tako sam počeo istraživati, nezvanično, kako to špijuni vole reči, pravio sam “hobi dosje”. Bio sam zapanjen kada sam otkrio da je večina onoga što su mi udbaši ispričali zapravo istina. Prvi slučaj u koji sam duboku ušao bilo je ubistvo hrvatskog disidenta Brune Bušiča u Parizu koje se desilo u oktobru 1978. godine. Bilo je to čisto izvedeno UDB-ino ubistvo. Iako je Bušič bio veoma simpatičan hrvatskim nacionalistima, on nije bio “terorista“, ali svejedno je ubijen - metkom u glavu iz neposredne blizine kao i večina žrtava koje UDB-a naziva “crnim programom“. Slučaj Bušiča takođe ilustruje primjenu duplih standarda na Zapadu kad su u pitanju zločini UDB-e. Naime, samo mjesec dana prije ubistva Bušiča, bugarskog disidenta Georgi Markova ubila je bugarska tajna služba u Londonu. Taj svjetski poznat “slučaj kišobran“ izazvao je bijes Zapada. Istraga je još uvijek otvorena, britanska policija nastoji rasvijetliti slučaj i hapsi ljude i danas, 32 godine nakon ubistva. Ali, nikoga na Zapadu nije mnogo zanimalo kada je Bušič brutalno likvidiran dvije sedmice kasnije u Parizu. Slučaj je zaboravljen. Tito je bio koristan Zapadu, tako da su zločini UDB-e uglavnom ignorisani, čak i kada su jugoslavenski agenti brutalno vršili likvidacije vani. Tokom trajanja Hladnog rata UDB-a je ubila više ljudi na Zapadu nego čitav sovjetski blok, ali to je izazvalo veoma malu, ili nikakvu pažnju. Kako tada, tako i danas. STANDARDNI PRINCIP: METAK U ČELO Koliko vremena ste proveli u istraživanju i prikupljanju materijala za Vašu novu knjigu o UDB-i? Proveo sam godine baveči se ovom problematikom, ali uglavnom kao hobijem. Uzimao sam bilješke, razgovarao sa ljudima u regionu, iskopavao stare novinske članke objavljene na mnogim jezicima. To je bio postepen proces, kako bi se došlo do činjenica, ali neke stvari nikada neče biti u potpunosti rasvijetljene jer je UDB-a bila veoma tajanstvena, a mnogi od onih koji su znali detalje su umrli, uglavnom nasilno. Teško da je slučajnost da su mnogi UDB-ini oficiri i agenti, od kojih je večina bila koje sam proveo u američkoj obavještajnoj umiješana u “crne akcije”, danas mrtvi, a službi. Ipak, te materijale nisam koristio u rijetko su umirali u postelji. svojoj novoj knjizi jer su oni zabranjeni istraživačima. Važno je napisati istinu, Da li ste imali pristup arhivama odbaciti mitove, biti precizan i tačan i ako američkih tajnih službi (CIA, NSA, FBI...) se nešto nije moglo provjeriti, ja to nisam ni kad je riječ o aktivnostima UDB-e i likvi- koristio. Siguran sam da će godinama kasni- dacijama, te da li ste možda imali pristup je, kada američka obavještajna zajednica takvim arhivama u drugim zemljama? dopusti uvid u dokumenta o UDB-i, biti Imao sam prilike vidjeti neke američke interesantnih priča koje če potkrijepiti moju tajne dokumente i dosjee tokom vremena knjigu. Večina UDB-ine dokumentacije koja se tiče “specijalnog programa“ uništena je početkom 1990-ih kada se Jugoslavija počela raspadati. Ipak, nešto od tih materijala ugledalo je svjetlo dana u Beogradu, Sarajevu i Zagrebu, i ja sam to iskoristio. S druge strane, u mnogim slučajevima UDB-a je vodila računa da ne ostavlja mnogo pisanih tragova, što je dobro za špijune, ali loše za historičare. Da li ste tokom istraživanja pronašli neku zajedničku karakteristiku u UDB-inim likvidacijama? Večina UDB-inih likvidacija vani slijedila je standardan model. Jugoslavenski agent proturio bi dezinformaciju u emigracionim krugovima na Zapadu kako bi stvorio konfuziju i međusobne borbe unutar grupa. Ubojica bi poduzeo nadgledanje žrtve nakon čega bi likvidirao metu najčešče metkom u glavu sa bliske udaljenosti. Ubistva UDB-e bila su često veoma brutalna, mnogo okrutnija nego što je bilo “potrebno“ za ubistvo. U nekim slučajevima žrtve su ubijane noževima, a ubadane su desetak puta. U svim slučajevima likvidacija UDBA ih je pokušavala prikazati kao “rezultat prepirki između emigranata“. To je priča koju bi zapadne policijske agencije i obavještajni krugovi koji nisu razumjeli jugoslavensku emigraciju često prihvatali kao tačnu. Koliko ste ubistava naveli u svojoj knjizi i da li Vam je poznato koliko je osoba UDB-a likvidirala izvan granica bivše Jugoslavije? Teško je reči sa apsolutnom sigurnošču, ali između sredine 60-ih do 90-ih. UDB-a je pokušala izvršiti preko stotinu ubistava i otmica na Zapadu, uglavnom na području tadašnje Zapadne Njemačke, ali i u zemljama Centralne i Istočne Evrope, Britanije, SAD-a, Kanade, Australije, čak i Južne Afrike. Gdje god su se nalazili jugoslovenski emigranti, UDB-a ih je slijedila. UDB-a je širom svijeta likvidirala više od 60 Hrvata, kao i određeni broj Srba i Albanaca. U svakom slučaju, najmanje 80 potvrđenih UDB-inih likvidacija desilo se tokom posljednjih godina Hladnog rata u zapadnim zemljama prijateljski nastrojenim prema Jugoslaviji. Također, bilo je oko 12 ubistava u SAD-u. UDBA JE MRTVA, ŽIVJELA UDBA! Da li Vam je poznato ko je bio odgovoran za operacije UDB-e izvan bivše Jugoslavije i ko je naređivao likvidacije? U nekim slučajevima, sa priličnom sigurnošču možemo utvrditi ko je odobrio likvidaciju i ko je proveo jer su preživjeli počeli da pričaju o tim slučajevima nakon 1991. godine. U nekoliko slučajeva, sačuvana je dokumentacija. Danas je prilično jasan generalni obrazac. Političko rukovodstvo, obično na republičkom nivou, zatražilo bi “specijalnu akciju” protiv problematičnih emigranata, neki od njih bili su istinski teroristi, a neki nisu. Na osnovu toga UDB- a bi izvršila likvidaciju, ponekad u saradnji i uz pomoč savezne UDB-e iz Beograda. Drugim riječima, večinu ubistava Hrvata izvela je hrvatska UDB-a i agenti koji su bili blisko povezani sa kriminalnim krugovima i koje nije bilo lako dovesti u vezu sa jugoslavenskim vlastima. U nekoliko slučajeva u kojima su ubojice uhapšene bilo je skoro nemoguče utvrditi njihove bilo kakve veze sa UDB-om. Kako biste danas ukratko opisali ovu tajnu službu nakon Vašeg istraživanja? Nakon raspada Jugoslavije UDB-a je nestala, ali zapravo nije. Niti jedna bivša jugoslavenska republika nije se doista odredila spram nedjela koje je počinila UDB-a kako vani, tako i kod kuče, a niti jedna od novonastalih tajnih službi nije očistila svoje redove od UDB-inih operativaca koji su imali krvave ruke. Da navedem samo jedan primjer, njemačke vlasti su 2005. godine podigle optužnicu Josipa Perkoviča zbog njegove uloge u ubistvu Đurekoviča. Međutim, Perkovič je bio Tuđmanova desna ruka za pitanja sigurnosti početkom 90-ih, a njegov sin Saša bio je savjetnik za sigurnost predsjednika Stjepana Mesiča. Širom bivše Jugoslavije udbaši su jednostavno počinjali služiti novonastalim državama i režimima, bez postavljanja suvišnih pitanja. Jasno je da nikom nije u interesu da se zločini UDB-e zaista do kraja istraže i riješe. Godinama su hrvatske vlasti poludiskretno pokušavale procesuirati Vinka Sindičiča, jednog od najplodnijih UDB-inih ubojica, vjerovatno odgovornog za tuce ubistava na Zapadu. On je osuđen u Britaniji za pokušaj ubistva emigranta Nikole Stedula u Škotskoj i proveo je deceniju u zatvoru, a danas živi normalno u Hrvatskoj. U Srbiji, situacija je čak i gora. UDB-ina infrastruktura bila je vitalan lanac začinjen kriminalom, koji je samo djelimično demontiran. Miloševič je imao sreče da u svojim projektima koristi UDB-ine likvidatore; svega nekoliko ljudi u Srbiji želi znati istinu o UDB-i i njenim zločinima.

. ...ribnik7 ... . .......SA ILI BEZ TEBE.....HRVATSKA ULAZI U EU......ti se vracas u BOSNU...pajdo....to ti je sudbina...koprcaj se jos malo, uzivaj u Hrvatskoj...sve ima svoj kraj...tako i parazitiranje na proracunu.....adio...!! .

Nakon Tuđmana hrvatskom politikom upravljaju inozemne obavještajne službe. Po smrti predsjednika Tuđmana sve moguće strane službe otpočele su operacije kojima je cilj bio dovesti na bitna mjesta ljude sklone \'suradnji\'. Na čelu svih njih bile su SAD i Velika Britanija.. Ovaj dvojac ili ako ih obično zovu \'dva brata\' ozbiljno su prionuli poslu ... U to vrijeme američki veleposlanik u Hrvatskoj bio je William Montgomery. Sjedinjenim Američkim Državama zadaća izabiranja među hrvatskim političarima, u potrazi za najboljim kandidatom tj onim koji im ne će praviti poteškoće prevelikom samostalnošću, nije bio osobit problem. Montgomery je početkom 2000 imao susrete s osam ljudi iz samog vrha HDZ-a (Valentić, Granić, Hebrang, Sanader te još četvoricom) i postavio im sasvim jasna pitanja: Jeste li spremni udaljiti se od hrvatske dijaspore? Jeste li spremni napustiti Hrvate u Bosni? Jeste li spremni koalirati sa strankom hrvatskih Srba? Na ova pitanja gotovo svi su ispitanici odgovarali niječno. Nikica Valentić je, sjeća se jedan suvremenik, rekao veleposlaniku Montgomeryju \'da mu ne pada na pamet visjeti naglavačke sa svjetiljke na Jelačićevom trgu\' što je ovaj doživio kao dobru šalu. Od svih \'anketiranih\' političara samo se jedan jedini složio sa svim pitanjima-sugestijama................ Sanader. Nakon ovoga, potpora američke politike i službi Ivi Sanaderu do samih stranačkih izbora postala je neupitna i svakodnevna. Poplava SMS poruka pred same izbore je prema riječima upućenih također koordinirana američkim sredstvima komunikacija. U predvečerje izbora Sanader je s Božom Biškupićem bio u posjetu tzv ne-vladinoj organizaciji International Republican Institute (za kojeg čak i na Wikipediji piše da ga financira američka vlada!) kada je dobio konačni \'briefing\' glede neposredne budućnosti. U mandatu ove institucije je \'interpretacija slobode u svijetu\' a što se pod time misli možda najbolje govore hrvatska stvarnost u kojoj ovaj isti Biškupić, ali sada s položaja ministra, novcem hrvatskih poreznih obveznika tiska velikosrpsku promidžbu. Kad se dođe do ovakvih informacija postaje jasno gotovo sve što se u Hrvatskoj dogodilo u proteklom desetljeću. Cjelokupna politika HDZ-a tj. Ive Sanadera svodi se na klijentelizam najvišeg ranga: radi što se od tebe očekuje i dobit ćeš sve što želiš. Što se od njega očekivalo Sanader je odlično pokazao. Uključivanje Srba u hrvatsku politiku bez obzira na što je tko od njih radio 1990-1995 i najnovije; stvaranje vijeća srpskih općina u Slavoniji, sve je to izravna posljedica Sanaderova dogovora s Montgomerryjem i američke potpore bez obzira na sve. To onda objašnjava i Sanaderovu beskrajnu nadutost i sigurnost jer je znao da dok Washington bude zadovoljan, sva njegova taština imat će prostora za bujanje. Na kraju, nemajući mjere zaglavio je ne snalazeći se više u tome kojeg služiti cara. Je li u pitanju Hypo banka i ogroman tajni račun na koji su naišle obavještajne služne Njemačke (za kojeg se pokazalo da je Sanaderov) u istragama puteva novca kojim se financiraju teroristi ili je pak Njemačkoj dojadilo raditi s čovjekom koji se nije mogao odlučiti sjedi li mu gazda u Berlinu ili u Washingtonu tek poznato je: Sanader je nestao po nalogu Angele Merkel. Nema dakle dvojbe u jednome: svi tajanstveni obrati HDZ-ove politike posljedica su Sanaderova častohleplja i apsolutnog nedostatka bilo kakvih moralnih vrijednosti koji su došli do izražaja kroz provođenje stranih interesa. Sanader je zapravo bio američki čovjek poput srednjeameričkih generala, guatemalskih pukovnika i slične faune koja je i danas neizbježni dio američke vanjske politike i diplomacije. Hrvati u BiH i Hrvati u svijetu svi su oni pali kao žrtve američkih interesa na Balkanu. Sjećamo li se svi večeri nakon izbora kad se 2003 HDZ varaćao na vlast i kad smo naivno očekivali kako postoji barem mala mogućnost za savez između HDZ-a i HSP-a? Kakve li neopisive naivnosti... Oni koji misle kako je cijelo prvo desetljeće XXI stoljeća prošlo u ozračju posve nehrvatske politike koju je provodila vlada, i više su nego u pravu. Manjak vjerodostojnosti i potpuni manjak logike u provođenju politika, čiji su okvir navedena Montgomerryjeva pitanja, nadoknađivao se viškom prijeteće drskosti Ive Sanadera. I još kratka obavijest o Stipi Mesiću: Šest mjeseci pred predsjedničke izbore u Zagrebu se usidrila američka ne vladina organizacija National Endowment for Democracy (kontrolirana i financirana po Sorošu). Šest mjeseci radilo se na manipulaciji izborima i to na sličan način kao i u slučaju izbora predsjednika HDZ-a. Jedina razlika bila je u pitanju koje se postavljalo mogućim \'američkim\' kandidatima a koje je glasilo: \"Jeste li se spremni javno odreći politike Franje Tuđmana\"? U ovom je obliku postavljeno Mati Graniću koji je odgovorio niječno. Nakon Vesne Pusić s kojom je NED počeo akciju (no koja se pokazala previše odbojna velikoj većini javnosti) do Mate Granića koji nije bio voljan \'surađivati\' NED je konačno, mjesec dana pred same izbore, počeo akciju u korist Stjepana Mesića. Sve nakon toga je povijest.

Ivica Relković: Današnja oporba i vlast sudjelovale su u pisanju ovih presuda Petak, 15 Travanj 2011 16:53 Haaški Tribunal (MKSJ) je politički sud. On je utemeljen političkom nakanom, a pravo mu služi samo kao vanjski paravan. Zato su moguće ne ne samo ovakve presude, nego i političke odluke da se ne procesuiraju najveći zločini (Vukovar i logori u Srbiji) i najveći zločinci (generali JNA). Takvu odluku i kriterije nije mogao uspostaviti sud, nego politika. Zato to nije sud, nego nečiji politički paravan. Tobože apstrahirati od toga tko je agresor, a tko žrtva a onda samo individualizirati neki isječak rata, znači izrugivati se pravdi i pravednosti zaogrnut togom pravosuđa. Takav sud može i mene logoraša suditi zbog toga što sam u jednom od 113 dana tamnovanja ukrao jednu krišku kruha dok stražar nije gledao, dok upravitelja logora uopće neće procesuirati, jer je logora bilo puno, pa ne znaju kojeg bi izdvojili. Haaški Tribunal je sramota međunarodne politike i međunarodnog pravosuđa. Kao logoraša više me boli ova pljuska Haaškog Tribunala, nego pljuska srpskog stražara u logoru. S ovakvim se sudom ne možete boriti pravnim sredstvima. To mogu nastaviti samo naivni, ali dobro plaćeni odvjetnici. Budući da je ovo politički sud potpuno je naivna i poruka da je ovo nepravomoćna presuda. Pravomoćna presuda će i opet biti samo rezultat političke trgovine. Zar naivno mislite da je Blaškiću smanjena kazna zbog odjednom uskrslih pravnih razloga? Oslobodit će generale, ako Hrvatska država pristane dati nešto u zamjenu. Ovaj se sud ne može pravno poraziti, jer ne poštuje temeljne postavke jednake pozicije tužitelja i obrane. Ovaj je sud svjesno i uz dopuštenje Vijeća sigurnosti i svih dosadašnjih hrvatskih vlasti protustatutarno prometnuo Tužitelja, umjesto predsjednika Tribunala, u njegova javnog predstavnika. Zato se ovaj sud i svi njegovi učinci mogu samo politički - a ne pravno - opozvati i poništiti. Vijeće sigurnosti je jedina \"sudnica\" koja je mjerodavna za daljnje poteze hrvatskih vlasti. Ali ne ovih vlasti, jer ove su hrvatske vlasti - kako današnja oporba, tako i današnja vlast - sudjelovale u pisanju ovih presuda. Ali reći će nam onda da je to nemoguće. Pa i devedesetih su nam rekli da je nemoguće obraniti Hrvatsku. A branitelji koji nisu bili obaviješteni da je to nemoguće, očito su je \"greškom\" obranili. Zato je to moguće i danas. Samo to mogu učiniti novi političari koji će, makar i \"greškom\", osloboditi Hrvatsku i od postrojbi MKSJ-a i njezinih domaćih petokolonaša s obje strane Markova trga te starog i novog Pantovčaka. Ivica Relković, bivši zatočenik srpskih koncentracijskih logora, utemeljitelj Hrasta

Vrijedno ponoviti. 12.11.2010. u 18:30h Falconer je napisao/la: Od Tuđmanove \'izolacije\' do košmara u zapadnobalkanskoj zatvorskoj sobi! “Predsjednik Franjo Tuđman je vodio politiku izolacije tijekom mračnih devedesetih! Sada smo se otvorili Europi i svijetu! Vrijeme je za detuđmanizaciju!”– urlala jee fašistička ljevica Hrvatske prilikom opisa vrjemena vladavine tog posljednjeg hrvatskog vladara. Koliko god to bilo apsurdno i za nepovjerovati, sve izgovoreno je točno. Toliko točno da točnije ne može biti i ovim putem se zahvaljujem svima koji su te riječi izrekli jer su uvelike pomogli u biranju pravih riječi pri opisu tog dostojanstvenog vrjemena. Naime, ne može se zataškati, a bilo bi i nepošteno reći da predsjednik dr.Franjo Tuđman nije vodio politiku izolacije, jer jest. Bilo bi nepravedno prešutjeti činjenicu da je to bilo mračno razdoblje,a bilo je.No, postavlja se logično pitanje što je bila ta izolacija? Što je to bio taj famozni mrak? Možda apsolutna dominacija medijima? Ili možda premlaćivanja i ubojstva novinara? Javno političko jednoumlje? Zabrana održavanja domoljubnih koncerata? Pljuvanje po Crkvi kao u vrijeme Titovog totalitarističkog apsolutizma? Nazivanje vlastite vojske agresorskom gdje ona to bila nije? Je li možda taj mrak podizanje spomenika četničkim krvnicima (kojeg financira Vlada s milijun i šesto kuna, dok se za izgradnju spomenika braniteljima u Kninu traže kojekakvi donatori)? Ne znam, teško je dati prave odgovore. Kao što ste primijetili, namjerno sam postavljao pitanja koja preispituju sadašnjicu. Ako je taj mrak srbočetnička agresija, a bio je, onda je predsjednik Tuđman napravio nešto sasvim suprotno, rastjerao ju je i omogućio svjetlu da se nadvije Hrvatskom. No naravno, mrak je bio onima koji su se skrivali po podrumima diljem Švedske, dok su naši branitelji ginuli za domovinu u kojoj danas, ti isti podrumaši, pljuju po njima i stvaraju od njih građane drugog reda.U turbulentnosti devedesetih bila puno je veća sloboda medija, iako je bio rat. Prisluškivati je bilo nužno raditi zbog nacionalne sigurnosti. Primjerice, preslušavana je, među malom nekolicinom drugih, novinarka Jasna Babić koja je 1992. – 1993.godine boravila nekoliko puta u Beogradu i sastajala se sa zloglasnom četničkom organizacijom Labrador.Nije li to dovoljan razlog za prisluškavanje? Ako je ta izolacija čuvanje istinskih vrijednosti i neovisnosti stvorene u krvi, onda mi je jasno što su mislili oni koji su govorili o mraku i izolaciji. Možda je taj mrak i izolacija otpor i blistava pobjeda nad srpskim fašistima, kad se hrvatski narod po prvi puta zajedno borio protiv vanjskog neprijatelja? Ili možda zabrana izlazaka ljudima iz kuće? Neka hrvatska inkvizicija? Možda izgradnja oko 100 000 kuća povratnicima (velikom broju među njima pobunjenim Srbima i aboliranim zločincima). Izvoz jednak uvozu? Manja nelikvidnost nego li je to danas? Manje zaduživanje? Nažalost, dio gore navedenog je naša svakodnevnica, na koju se polako navikavamo živjeti, jer danas je sve “normalno”, jer vlada doba moralnog relativizma i intelektualnog deficita. Znači, izolacija je nešto sasvim drugo i nije bila samo stvar politike, kao što se navodi, nego je to bila izolacija političko - ekonomskog karaktera. Kasnije ću i reći zašto. Već, ubrzo nakon proglašavanja hrvatske neovisnosti se pokušalo Hrvatsku “otvoriti” ka Europi i svijetu, odnosno osloboditi Hrvatsku od izolacije, no na putu je bio predsjednik Franjo Tuđman, taj, njima mrski, radikalni zanesenjak uspravnog hoda koji je usput bio istinski zaljubljen u Hrvatsku bez fige i koji je po svojoj političkoj specifičnosti i općenitosti, gotovo magnetski, spajao sve Hrvate; domovinske s onim izvandomovinskima i obrnuto. Ta zaljubljenost je garantirala bezrezervnu žrtvu u branjenju i zadnjeg milimetra teritorija i vlasti nad gospodarstvom republike – da su današnji političari imali zadatak rješavanje mirne reintegracije Hrvatskog podunavlja odavno bi Vukovar bio najsjajniji dragulj u velikosrpskoj kruni i za time ne bi ni žalili – teško da se u sebi ne bi i radovali. Poznato je da je masonska mašinerija još 1994. pokušala srušiti tadašnjeg predsjednika pučem Mesić – Manolić i time, već tada, napraviti svoj svjetsko – vazalni poredak, a Mesića su isticala kao idealnog predsjednika. Nije im uspjelo, no za šest godina jest. Na nešto demokratskiji način, isti puč se dogodio kad je 3.siječnja 2000. šestvampirska koalicija zasjela na leđa Hrvatske i uspostavila svoj svjetsko – vazalni poredak. Da se zna, još je 1998. godine Madeleine Albright u Washingtonu primila tadašnju “petorku” i obećala im sigurnu pobjedu. Kako to da je gospođa Albright (čiji je otac reka da nije Čehoslovak, da bi najviše volio da je Srbin) bila toliko sigurna u pobjedu petorke dvije godine prije izbora, nije teško zaključiti. Scenarij je pisan puno ranije. Masonski meštri iz svojih centara moći su počeli izbavljivati Hrvatsku iz izolacije financiranjem domaćih kvislinških formacija u obliku nevladinih udruga - danas ne dobivaju toliko inozemnog novca jer su valjda, po procjeni svojih stvarnih vladara, te krvopije iz hrvatskog trupla ispile gotovo svo domoljublje – danas su iste nijeme i nema ih nigdje gdje bi trebali biti. Naime, udruga GONG se nije, nit najmanje, oglasila na aferu umješanosti tajnih službi prilikom predsjedničkih izbora u korist aktualnog predsjednika, koje su instrumentarij savjetnika bivšeg predsjednika Saše Perkovića i trebale bi se baviti vanjskim, a ne unutarnjim pitanjima. Iz tog se vidi da je uloga nevladinih udruga bila nešto sasvim drugo, a to jest konstantno potkopavanje hrvatskog suvereniteta, difamacija svetog Domovinskog rata i oskvrnjavanje lika i djela dr.Franje Tuđmana – uvijek je bolje imati domaćeg izdajicu no li vanjskog neprijatelja – te su tu taktiku preuzele i te despotske poturice. Njihove podaničke predsjedničke kandidate podržavaju i dobar dio estradne elite, te tako stvaraju sliku da su moderne i urbane kozmopolite što mladi afirmativno dočekuju, a ustvari su lažni proroci, odnosno panegiričari nekih minulih vrjemena. Pred tim istim mladima ti isti estradni revači sebe predstavljaju revolucionarima, dok danas oni koji, po svojim porukama, jesu revolucionari, stigmatizirani su kao zatucani konzervativci. Jadna je i revolucija podržati onog za kojeg se unaprijed zna da će biti pobjednik. Nisu oni ništa nego li medijski balvan – revolucionari. Domaći masonski reklamatori uspjeli su hrvatskog čovjeka učiniti zombijem koji nerazmišljajući zaokružuje medijski- mantrično promoviran redni broj na glasačkom listiću, koliko god to bilo pogubno po njega samog, a najjadnije od svega toga je to što običan puk za svoje sluganstvo i jad ne krivi svoje stvarne gospodare, već im je uvijek kriva vlastita država, domaći političari, domaće institucije (koje uvijek rade svoj posao), Crkva, Hercegovci, kamenjarci, dotepenci, ognjištari itd. Dan danas do pognutih lubanja tog dijela hrvatskog razularenog puka nije došla ona jednostavna činjenica da je za vrijeme dr. Franje Tuđmana standard bio isti ili nešto bolji nego danas, da se ponosno živjelo u zajedništvu, da smo se veselili svakodnevnici. U današnje vrijeme negacijska retorika u smjeru devedesetih, koje su bile hrvatski klimaks u svakom pogledu, je postala popularna konvencija, a ne stvar nečijeg osobnog uvjerenja, te ju je teško promijeniti. Jedini razlog korištenja, od domaćih udbaških izdajica i modernih biznismena, termina izolacije jest taj, što je predsjednik Tuđman vodio politiku izolacije koja će domaći kapital čvrsto držati unutar granica Republike Hrvatske - prodan je samo dio Telekoma i nekoliko manjih banaka - a domaći vazali nisu imali od tog profita, jer im on to nije omogućavao. Nije dopuštao da njegov narod, ta nesretna stoka sitnog zuba, postane roblje stranih bankarskih magnata koji svojim kreditima i kamatama trpaju Hrvate i Hrvatice u zatvorske sobe čije su rešetke postavljene na labilne granice naše ispaćene državice, a istovrjemeno bespoštedno obogaćuje sebe i samo sebe. Nije dopuštao da Hrvatska bude u situaciji današnjeg Islanda. To se sve obistinilo od 2000. godine pa do danas. Hrvatska je postala najpovoljniji štand na europskoj tržnici, a domaći političari su samo moderni biznismeni koji kao posrednici dobivaju poštenu naknadu zbog toga što vode politiku koja omogućuje taj lopovluk. Ti trgovci su kadri prodati i više nego svoje dostojanstvo za nekoliko judinih škuda. Mnogi su radosno mislili, da će od 2000. naovamo Europa biti na pladnju, pošto više nema one Tuđmanove “nazadnjačke” politike izolacije. A sada, jedanaest godina kasnije, ta je radosna misao postala san, san postao košmar, a košmar se pretvorio u bol, tugu i neimaštinu, a i dalje smo u svojoj zapadnobalkanskoj zatvorskoj sobi. Zaključak je samo jedan. Politika izolacije je stvarno postojala i jedino je značila izoliranje vlastitog kapitala od stranih lopova (čitaj: judeomasonskih lobija) i domaćih biznismena – izdajnika, a danas, kad Hrvatskom vlada europejizirana politika otvorenosti, kad ubiremo gorke plodove njene uspostave, dug je veći no ikada, a nezaposlenost proporcionalno raste te dostiže alarmantne brojke, pučke kuhinje zamjenile su zajedničke obiteljske domjenke, kontejneri su postali lokalni marketi, dok je Sabor istovrjemeno sve deblji. Doći će ubrzo vrijeme, kad će hrvatski narod vapiti za novim Tuđmanom i novom politikom izolacije, koja je trajala gotovo jedanaest godina. Ona je počela na tribini Društva književnika Hrvatske 28. veljače 1989. godine, kada je kao tadašnji disident održao svoj prvi javni govor u svezi s položajem Hrvatske u bivšoj Jugoslaviji, pa do njegova polegnuća u živu hrvatsku povijest 10.12.1999. godine. Do tada, živi bili pa vidili!

Vrijedno ponoviti. 12.11.2010. u 18:26h Falconer je napisao/la: Politika od 2000.e naovamo ,politika detuđmanizacije ,politika Mesića ,Račana i Sanadera je postigla ove reultate : - rasprodaja i pljačka najvrjednih firmi (tek nakon 2000.e se prodaje ono najvrijednije - Za vrijememe 90-ih od \"obiteljskog srebra\" prodana je samo trećina telekoma uz pokoju banku) - skretanje na \"Zapadni Balkan\"(West Balkan) ,jer za svo vrijeme 90-ih ,a do Zagrebačkog summita bili smo \"Jugoistočna Europa\" (SEE) - izjednačavnje s agresorom u ratu (\"Oluja udruženi zločinački pothvat\") - bespoštedno zaduživanje - Tuđman nam je ostavio oko 7.5 milijardi eura duga, danas, samo 10 godina nakon njega taj dug iznosi oko 40 milijardi eura - nestanak političkih elita koje su bile sposobne obraniti zemlju ,ostvariti njeno međunarodno priznanje ,ustrojiti vojsku koja se može suočiti i s najjačima u Europi - i nastajanje upravljačkih elita koje služe interesima svojih EU šefova - zamjena \"pomirbe Hrvata\" s raspravama o \"Ustašama i Partizanima\" ,90-ih se ni izbliza nije ovoliko pričalo o tome gdje je kome did ili ćaća bio 1941.e - zamjena ponosa s podaništvom - beskonačne blokade na putu za EU (Gotovina ,topnički dnevnici ,Piranski zaljev...itd - a u EU su istovremeno ulazile države koje su po mnogim stvarima i godinama iza nas) Tko ovu istinu ne voli čuti sada može napasti ili mene osobno ili koga ili što već želi. Ali nitko ne može osporiti da su se sve ove grde stvari događale od 2000.e naovamo. No tko želi nek pokuša.

Čitam već danima po forumima razne srbočetničke i jugohrvatske profile koji pišu jedno te isto a vjerojatno su hrvatski porezni obveznici. To je petokolonaški šljam kojemu Hrvatska nikada nije bila na srcu, a skrivaju se iza nazovi zabrinutosti za gospodarsku situaciju, korupcijske afere, ulazak Hrvatske u EU itd. Dobronamjernosti za svoju domovinu kod takvih nema, to su vjerni sljedbenici Pusićke, Mesića, Milanovića, Teršelićke, Štrbca i inih koji već od svog poraza 1991. ovu zemlju hoće pokopati i ostvariti svoje velikosrpske iliti jugoslovenske ideje.U tome je svakako svoje prste imao Sanader, a sada Josipović svojom bezuvjetnom prosrpskom politikom. Neki od takvih forumaša su suptilniji, neki ne mogu a ne pokazati svoju nekulturu, ali jedinstveni su u borbi protiv Hrvatske. Zato samo LUSTRACIJA i ukidanje ABOLICIJE može donijeti rezultate, odnosno čisto ozračje u našoj državi, a onda i pravi odnos prema europskim hohštaplerima i \"bratskim\" nam susjedima.

Krle bravo. Ovo si dobro i točno formulirao. Drago mi je vidjeti da mećeš po svim forumima. 18.04.2011. u 23:58h krle je napisao/la: Čitam već danima po forumima razne srbočetničke i jugohrvatske profile koji pišu jedno te isto a vjerojatnoo su hrvatski porezni obveznici. To je petokolonaški šljam kojemu Hrvatska nikada nije bila na srcu, a skrivaju se iza nazovi zabrinutosti za gospodarsku situaciju, korupcijske afere, ulazak Hrvatske u EU itd. Dobronamjernosti za svoju domovinu kod takvih nema, to su vjerni sljedbenici Pusićke, Mesića, Milanovića, Teršelićke, Štrbca i inih koji već od svog poraza 1991. ovu zemlju hoće pokopati i ostvariti svoje velikosrpske iliti jugoslovenske ideje.U tome je svakako svoje prste imao Sanader, a sada Josipović svojom bezuvjetnom prosrpskom politikom. Neki od takvih forumaša su suptilniji, neki ne mogu a ne pokazati svoju nekulturu, ali jedinstveni su u borbi protiv Hrvatske. Zato samo LUSTRACIJA i ukidanje ABOLICIJE može donijeti rezultate, odnosno čisto ozračje u našoj državi, a onda i pravi odnos prema europskim hohštaplerima i \"bratskim\" nam susjedima.

. ...Franjo Tudman - pukovnik koji se ponašao kao general \"Na svoju žalost i iznenadenje morao sam napustiti profesorsko mjesto i 1. 9. 1958. primiti dužnost u Prvoj upravi generalštaba JNA… U školsku 1956./57. došla je na školovanje grupa nazvanana «generalska klasa» jer su vecina bili generali – ratni komandanti i komesari divizija i korpusa, kao na pr. Bogdan Orešcanin, Franjo Herljevic, Ðuro Kladarin. Medu njima i pukovnik Franjo Tudman. On je tada bio toliko mocan da se mogao ukljuciti medu generale», kaže akademik Dušan Bilandžic. .