"Presuda generalima osuda je i Tuđmana i Šuška"

Kad su Srbi rekli istinu? Nikad. Oni lazu kolektivno sa nihovim igumanima i protama vec stoljecima. Oni izvrcu povijest, izmisljaju i spletkare, a razne Pusicke i Josipovici im pritom drze “lojtre”. Ocekivati, da Srbi u Hrvatskoj pokazu civilizirano lice ii da se barem sa pijetetom postave prema zrtvama, koje su pobijene od strane Srba je iluzorno i za tu petu kolonu velikosrbstva u Hrvatskoj nezamislivo. Nezamislivo radi toga, jer Srbi toliko mrze Hrvate i Hrvatsku, da to nitko normalan nemre razumijeti. Kako inace rastumaciti nekome, da je netko spreman ubijati i pobiti ljude s kojima je zivio u susjedstvu samo radi toga jer su Hrvati. Rezati im vratove, parati im trbuhe, igrati s odrezanom glavom ubijenog Hrvata nogomet, kao sto se to dogodilo u Vocinu. Ne to se nemoze nikome razjasniti. To je jednostvano taj srpski zlocinacki geni, koji tu hordu pretvara u poludivlje balkansko pleme. I kad se danas pogleda i saslusa retorika t.zv. hrvatskih politacara poput jednog Josipovica ili Pusicke, koji se zalazu za to, da se odbjeglim Srbima grade kuce, dodjeljuju stanovi, a da ih se niti ne pita kako ce oni platiti sve sto su razrusili i porusili ili barem ono sto su pokrali i odvezli u Srbiju, onda se nemre nis drugo, nego cuditi pokvarenosti tih istih. Svatko tko je prolazio Banovinom 1995 poslije Oluje mogao je po hrvatskim selima vidjeti kuce bez krovova, bez da je u dvoristu bio ikakav ostatak crijepa, kuce bez prozora i bez ikakvih naznaka nekakvog rusenja. Ne oni su Hrvate protjerali i pobili, a sa kuca skinuli sve sto vrijedi i prevezli to u “majcicu” Srbiju. Oni su krali zahodske skoljke i sudopere. Oni su preoravali hrvatska groblja i rusili katolicke crkve. To genetski deformirano pleme nece nikad niti shvatiti sto su radili, a kamoli ce se pokajati zato. A Goldstein? Goldstein izmislja hrvatsku povijest, kao da se ta povijest nije dogodila, nego kao da je pise u nekakvog laboratoriju jednog KOS-a. S obzirom na njegove godine i na sve ono sto su on i Zidovi dozivjeli i prezivjeli, nije nikakvo cudo, da on mijesa stvari. I to je jako interesantno. Kad su Srbi negdje 1943 javili u Berlin “Belgrad ist Judenfrei“, nisu oni zbrinuli Zidove nego su ih pobili. Krivicu su naravno prebacili na Hrvate. To su srpska posla i velika je steta, da Goldsteini stari i mladi nasjedaju srpskim pricama i iz tih prica onda hrane njihovu mrznju prema Hrvatima, iako je mrznja nesto sto je jednom zidovskom bicu strano. Ali u svakom zitu ima kukolja, pa nema nikakvog razlog zakaj zidovi nebi imali jednog ili vise Goldsteina.

. . ...28.09. u selu Varivode kod Kistanja, na pragu svojih kuca, ubijeno je, a tela im unakažena - 9 srpskih civila, starosti od 60 do 85 godina. Ubice su bile u uniformama Hrvatske vojske. 29.08. u Kistanju, u svojojj opljackanoj kuci, nadena je mrtva osamdesetogodišnja starica. Ubili su je hrvatski vojnici. 29.09. u selu Zrmanja Vrelo ubijen je 50-togodišnji Srbin na sledeci nacin: u njegovu kucu, gde mu je bila majka, prethodno su upala cetvorica naoružanih hrvatskih vojnika probudila ga, prislonila mu cev od puške na vrat, odvela ga u obližnju šumu i ubila ga sa cetiri hica ispaljena u grudi. Krajem meseca septembra 1995. godine, u zaseocima pored Zrmanje, izvršena su sledeca ubistva: u zaseoku Gudura, ubijen je Marcetic Milan, star 47 godina; u zaseoku Milanovici, ubijen je Šujica Dušan, star 72 godine; (Marcetic Milana i Šujicu Dušana ubili su pripadnici Hrvatske vojske, njih desetak, koji su na sebi nosili pancir prsluke); Takode, u Milanovici su ubijeni i Milanovic Vlado, star 50 godina, Marcetic Boro i Komazec Gojko, star 57 godina (na dan ubistva viden u policijskoj stanici u Gracacu, inace, pronaden je sa tri metka ispucana u predelu želuca); U zaseoku Canci, ubijen je Canak Ðuro, star 80 godina (sin mu je poginuo kao hrvatski gardista), starica Vujanovic Marta (89 godina); u Oton Polju ubijena je Vujanovic Marta, stara 87 godina; u Palanci je ubijen Brkic Dušan. . .

. . ...Krajem meseca septembra, u selu Brdo kod Vojnica, hrvatski vojnici su ubili Grudic Rajic Stanku; a u Plocama kod Gradacca, Banjeglav Milku, koja je najpre skalpirana pa onda ubijena; Krajem meseca septembra, Mandic Ðura iz Tominog Gaja kodd Gracaca, ubijen je posle mucenja (odsecanje ruku i glave). Posle identifikacije, MUP nije dozvolio rodbini da sahrani pokojnika. Pripadnici UN u Krajini, posle hrvatske vojne operacije u Krajini, do pocetka novembra o.g. u bivšem sektoru \"Jug\", pronašli su oko 1000 grobova. Ne precizira se da li se radi o civilima ili o vojnicima, niti se identifikuju imenom i prezimenom lica pokopana u njima. Navodi se da se u pojedinim grobovima nalazi i po 7 sahranjenih Srba. Hrvatski helsinški komitet saopštio je javnosti (pocetkom novembra 1995. godine), da je do pocetka novembra 1995. godine utvrdio postojanje 715 grobnih humki sa krstovima: u Korenici - 21, Vrliki - 6, Mandicima - 6, Vodotecu - 8, Dvoru - 77, Petrinji - 142, u Malom Sasu - 14, Glini - 38, Gornjoj Oraovici - 7, Krbavici - 2, u Miklunanušicu - 15, u Karamarkovicima - 5, Poljani - 2, Ostojicima - 5 i u Vranjicima - 4. Ne zna se koliko je lica u kojoj grobnici sahranjeno, jer hrvatske vlasti ne dozvoljavaju pregled grobnica za koje i sami tvrde da su u njima sahranjeni Srbi; u Gracacu postoje masovne grobnice. U saopštenju HKK navodi se da je avgusta meseca na groblju u Gracacu sahranjeno 59 Srba, pogubljenih pocetkom meseca, a potom još 81 Srbin, pogubljen na kraju meseca. Pocetkom oktobra, na istom groblju, sahranjena su još 124 Srbina, a krajem oktobra još 156. Prvog novembra pojavilo se još 247 grobnih humki sa krstovima. .

. . ...I GOTOVINA zaradi 24 godine.....ha ha ha ha ha : ------------------------------------------------------------------------- : 18.04.2011. u 21:13h ribnik7 je napisao/la: Konačno u javnost izlazi i istina o fašističkoj Srbiji, o Srbiji čiji su stanovnici dočekivali Njemce sa cvjećem u rukama. : : :

Znamo da kamuflirani četnici poput........ kamocemo i Rambo........... rade kao plaćenici za ratnog zločinca i velikosrbina. A ŠTO ZNAMO O RATNOM ZLOČINCU SAVI ŠTRBCU I NJEGOVOM VERITASU? \"Veritas\" su početkom 1993. godine, nakon prve hrvatske operacije za povrat okupiranoga teritorijaja na Maslenici, [fusnota 23. siječnja 1993.] u međunarodno priznatoj Republici Hrvatskoj, na njenom tada okupiranom i od Hrvata etnički očišćenom teritoriju u Kninu, osnovale pobunjeničke srpske vlasti. Od samoga osnutka na čelu \"Veritasa\" je Savo Štrbac, tadašnji tajnik vlade samoproglašene Republike Srpska Krajina (RSK). Za vrijeme SFRJ, Savo Štrbac je bio sudac Okružnoga suda u Zadru, poznat po svojoj bliskosti sa zapovjednicima JNA i suradnji s jugoslavenskom, komunističkom obavještajnom službom KOS. U prvim danima srpske pobune u Hrvatskoj, još 1990. godine, Savo Štrbac pridružuje se pobunjenim hrvatskim građanima srpske nacionalnosti, a na samom početku velikosrpske vojne agresije na Hrvatsku, u ljeto i jesen 1991. godine, Štrbac je član Ratnoga štaba hrvatske općine Benkovac. U neposrednoj blizini Štrpčevoga ratnog štaba, srpske pobunjeničke snage napale su 18. studenoga 1991. godine selo Škabrnja u zadarskom zaleđu i pobile 38 hrvatskih civila, mahom staraca. Dan poslije, kako pokazuju dokumenti \"RSK\" zaplijenjeni nakon Oluje, Savo Štrbac, bivši sudac i budući \"humanitarac\", na sastanku Ratnoga štaba nije imao što reći o tom zločinu. Istog dana kad je zasjedao Štab, srpska milicija ubila je sedam Hrvata u selu Nadin kraj Zadra. Prema zaplijenjenim dokumentima, tajnik Štrbac bio je u vladi \"RSK\" zadužen za \"raspodjelu ratnoga plijena\". Organizirano pljačkanje hrvatske imovine čiji su vlasnici ubijeni ili protjerani, nije dakle bilo popratni ratni eksces, već dio politike \"Vlade RSK\", dio njihovog ratnog plana. Tajnik Štrbac pripremao je dnevni red sjednica te vlade, vodio razmjene zarobljenika, a dodatni mu je zadatak bio \"registrirati srpsku opštinu Zadar\". Cijelo vrijeme srpske agresije na Hrvatsku i okupacije njenog teritorija, sekretar Štrbac bio je zapravo siva eminencija pobunjeničke vlade u Kninu. Kao sugovornik zapadnih medija, više je puta iz Knina poručivao kako krajinski Srbi nikad neće priznati hrvatske granice. \" Ne dolazi u obzir da se RSK vrati u okvire hrvatske države. Naš je krajnji cilj unija sa Srbima u Bosni i Republici Srbiji\" rekao je za France Presse, 6. ožujka 1995. godine. U to vrijeme, njegova \"vlada\", baš kao ni srpske vlasti u BiH i Srbiji, ne priznaje niti jednu rezoluciju Vijeća sigurnosti UN, koja se odnosila na rat na prostoru bivše Jugoslavije. Šef Veritasa Savo Štrbac pod istragom Tvrdnje Save Štrpca da je Stjepan Mesić pogodan kandidat za Haag otvorile su ponovnu istragu o glavnom opskrbljivaču haaškog tužiteljstva materijalima protiv Hrvata, koji ne posustaje u negativnoj propagandi hrvatskih političara i javnih osoba Savo Štrbac, osim što je tužitelj Hrvata u Haagu, on je i branitelj dvojice optuženih Srba u slučaju OvčaraSavo Štrbac, osim što je tužitelj Hrvata u Haagu, on je i branitelj dvojice optuženih Srba u slučaju OvčaraSavo Štrbac, voditelj “Veritasa”, skupio je sve glavne dokaze na osnovi kojih je Haag podigao sve optužnice protiv Hrvata. Uz to što je tužitelj Hrvata, Štrbac je i branitelj dvojice optuženih Srba u slučaju Ovčara, koji se trenutačno vodi u Beogradu. Predsjednik “Veritasa” nedavno se javno obrušio i na predsjednika Hrvatske Stjepana Mesića i optužio ga da bi i on trebao ići u Haag kao optuženik zbog toga što je srušio Jugoslaviju. Nakon tih izjava hrvatske su vlasti ponovo otvorile istragu o njegovu djelovanju u Hrvatskoj. Štrbac smatra da je Mesić odgovoran za rušenje bivše SFRJ koju na pravi način, po njemu, nije uspjela nadomjestiti ni jedna nastala država Štrbac je u Krajini 1991. postao načelnik za obavještajne poslove pri \'ratnom štabu teritorijalne obrane Benkovac\' jer je imao staž rezervnog oficira.Srpska vlada i radikalna emigracija obilato financiraju Veritas, koje Štrbac naziva donatorima, iako ne navodi tko su financijeri Kako doznaje Nacional, istraga je samo potvrdila da je riječ o sumnjivoj osobi, dvojbenog karaktera i motiva, koji ne preže da upotrijebi sva sredstva kako bi što više Hrvata završilo iza rešetaka. No, zbog straha od Haaškog suda i Carle Del Ponte, nitko se iz službenih hrvatskih organa ne usudi javno reći što zna o krajnje sumnjivom djelovanju Save Štrpca. Sa saznanjima o rezultatima istrage hrvatskih organa posjetili smo Štrpca u njegovu uredu u Beogradu. U razgovoru s njim uvjerili smo se da nema bitnih pomaka u odnosu na propagandnu retoriku lansiranu potkraj 80-ih iz okruženja Slobodana Miloševića. Savo Štrbac, “sekretar” samoproglašenih vlada pobunjenih Srba u Hrvatskoj, koje su u Kninu u prvoj polovici 90-ih vodili, najprije Đorđe Bjegović, zatim Borislav Mikelić, te u Haagu optuženi Milan Babić, napustio je Hrvatsku 1995. nakon “Oluje” i otišao u Beograd, kamo je preselio i svoj “Veritas”, glavnog opskrbljivača haaškog tužiteljstva materijalima za podizanje optužnica u Hrvatskoj. Sve je podredio nastojanju da dokaže kako je Domovinski rat u osnovi bio “zločinački pothvat”, što mu je na kraju, uspjelo ugraditi u haašku optužnicu protiv generala Ante Gotovine, Mladena Markača i Ivana Čermaka. Štrbac, kako nam je sam rekao, najveći napor i dalje ulaže u osporavanje činjenice da je rat u Hrvatskoj bio logičan i neizbježan odgovor službenog Zagreba na agresivnu politiku glavnog haaškog optuženika Slobodana Miloševića, koji je početkom 90-ih započeo projekt stvaranja Velike Srbije. I pred Nacionalovim novinarima Štrbac nije krio da bi u Haag rado pospremio i predsjednika Hrvatske Stjepana Mesića, jer ga i dalje smatra “odgovornim za rušenje bivše SFRJ, koju na pravi način nije uspjela nadomjestiti ni jedna od poslije nastalih država.” Miloševiću ne želi presuđivati, “jer je proces pred Haaškim sudom još u tijeku”, a ne može previdjeti ni to da mu je upravo Milošević sredinom 90-ih pružio gostoprimstvo kad se povlačio iz Knina. Istraga hrvatskih organa pokazuje da srpska vlada i radikalni dio srpske emigracije obilato financiraju Veritas, što Štrbac u razgovoru eufemistički naziva “donacijama”, ne želeći nam precizno odgovoriti tko su ti “donatori”. Tko financira Štrpca, vidljivo je i po tome što je “Veritas” danas smješten u jednoj od zgrada srpske vlade u Dečanskoj ulici 8 u središtu Beograda, blizu poznatog hotela “Moskva” i Terazija. Nedaleko je i zgrada Skupštine Državne zajednice Srbije i Crne Gore. Na Štrpčevoj listi pozitivnih likova u politici, kako je sam potvrdio, još nema Milorada Pupovca: “Pupovac ne može predstavljati Srbe u Hrvatskoj. To sam u javnom duelu na RTS-u otvoreno rekao i Pupovcu, jer većina Srba iz Hrvatske više ne živi ondje, nego je morala otići.” Ništa povoljnije nisu bile ni njegove ocjene o Žarku Puhovskom, predsjedniku Hrvatskog helsinškog odbora: “Ni Puhovski nije autentični predstavnik nevladina sektora u Hrvatskoj kad je riječ o Srbima. To može biti samo ‘Veritas’, koji ozbiljno istražuje njihova stradanja u ratu.” Unatoč svim pozitivnim ocjenama iz međunarodnog nevladina sektora Hrvatskom helsinškom odboru, Štrbac njegov rad i dalje smatra nevjerodostojnim. Ni to što su prema toj udruzi vrlo sumnjičave snage desnog političkog opredjeljenja u Hrvatskoj Štrpcu ništa ne znači. Štrbac, koji je do kraja listopada 1990. bio sudac Okružnog suda u Zadru, gdje je radio na kaznenim pitanjima, te je, po prirodi posla, presuđivao i ljudima optuženim zbog nacionalizma ili izvrgavanja poruzi državnih simbola, poput Titove slike, državnog grba ili zastave, sa svojom udrugom pretencioznog naziva “Veritas”, što na latinskom znači istina, u studenom 1994. postao je jedan od glavnih suradnika haaškog tužiteljstva. Štrbac je rođen 1949. u Benkovcu, Pravni je fakultet završio u Zagrebu i gotovo cijeli život proveo u Hrvatskoj, a danas živi i radi u Beogradu. Postao je suradnik istražnog tima 2 haaškog tužiteljstva, koji se bavi isključivo istragama zločina nad Srbima. Kao čovjek koji ima državljanstvo Srbije i Crne Gore, ali i Bosne i Hercegovine, gdje je u Banjoj Luci osnovao područni ured “Veritasa”, od samoga svog pojavljivanja na političkoj sceni obnašao je istodobno više dužnosti. U isto je vrijeme bio i “sekretar vlade” u Kninu, i predsjednik kninske komisije za razmjenu, a od 1993. postao je i voditelj nevladine udruge “Veritas” ulazeći tako i u nevladin sektor. Sve je te dužnosti preuzeo nakon što je potkraj 1990. zatražio razrješenje s dužnosti suca i prešao u odvjetnike otvarajući ured u Korenici, tvrdeći da ga zanimaju isključivo humanitarna pitanja. Od početka Domovinskog rada u Hrvatskoj počeo je prikupljati dokumentaciju o zločinima nad Srbima, što se pretvorilo u predani rad na kompromitaciji hrvatske politike neovisno o tome tko je na vlasti. Ostalo je nepoznato javnosti da je nakon prelaska na okupirano područje postao i načelnik za obavještajne poslove pri “Ratnom štabu teritorijalne obrane općine Benkovac”, jer je iza sebe imao staž rezervnog oficira, obavještajca s činom kapetana JNA. Hrvatski su organi otkrili i rekonstruirali i njegovo djelovanje za vrijeme rata. U dokumentu piše: ”Štrpčev je angažman otkriven na osnovi uvida u njegove osobne bilješke iz ratnog razdoblja. Tako je 9. svibnja 1991. ‘komandant štaba TO Benkovac’ Zoran Lakić pozvao Štrpca da se angažira u tamošnjoj TO, a 4. listopada 1991. sudjeluje u formiranju ‘ratnog štaba Benkovac’. Već 5. listopada iste godine sudjeluje na njegovom zasjedanju kao zamjenik zapovjednika, dok je dan kasnije imenovan za ‘predsjednika ratnog vojnog suda’. Već 7. listopada iste godine sudjeluje i na sjednici ‘ratnog štaba općine Benkovac kao predstavnik štaba TO’, a dvije godine poslije, 29. siječnja 1993., stavlja u funkciju policiju, vojne sudove i tužilaštvo, te radi u štabu na koordiniranju raznih aktivnosti u civilnom sektoru općine. Nešto kasnije postaje član, a ubrzo i predsjednik komisije za razmjenu ratnih zarobljenika čiji je rad u to vrijeme koordinirao načelnik sigurnosti pri zapovjedništvu Kninskog korpusa Zdravko Tolimir.” Ukratko, iako Štrbac uvjerava javnost da je sve njegovo dosadašnje djelovanje bilo isključivo humanitarno, nerijetko mašući i zahvalnicama iz Haaga, očito je da je bio uključen i u sumnjive vojne aktivnosti i sudjelovao u kreiranju političke podrške pobunjenim Srbima u Hrvatskoj. Samo pokretanje “Veritasa” proizišlo je iz tadašnje nemoći srpske politike da uvjeri međunarodnu javnost u opravdanost svoje politike. Štrbac je osnovao “Veritas” 1993. neposredno nakon akcija Maslenica i Medački džep. Kako sam često ističe, “tada je skoro poludio zbog izvještavanja o ratu u Hrvatskoj kako na HTV-u, tako i u izvještajima velikih svjetskih televizijskim kompanija do kojih su se veoma teško pribijale informacije iz Knina. Tada su mi predstavnici međunarodne zajednice savjetovali da osnujem nevladinu organizaciju koja bi bila ozbiljnije shvaćena u međunarodnoj javnosti.” Tako je, prema njegovim vlastitim riječima, sve ono što nije moglo ići preko “vladinih” institucija nepriznate države počeo raditi preko “Veritasa” kao nevladine udruge preko koje je počeo plasirati sve ono što je i sam radio u “vladi”. Štrbac je u to vrijeme uspostavio dobre odnose sa šeficom civilne uprave UNPROFOR-a u Kninu Heather Felsinger, a uspješno je surađivao i s predstavnicom Helsinki Watcha Ivonom Nižić, koja je od njega u svibnju 1993. preuzela niz diskutabilnih podataka o stradanjima Srba na kninskom području. Primjerice, s njegova popisa više od 2000 poginulih srpskih civila nedvojbeno je utvrđeno da je 67 osoba živo, a za 31 je utvrđeno da su život izgubile izvan ratnih sukoba. Jedan od karakterističnih događaja vezanih za Štrpčeve aktivnosti iz tog razdoblja bio je vezan za slučaj iz lipnja 1994. Tada je Štrbac izvijestio članove Međunarodne komisije da se na otoku Oboljanu kod Šibenika nalazi koncentracijski logor u kojem je zatočeno oko 500 Srba. A u to su vrijeme na otoku Oboljanu bile izbjeglice iz Bosne i Hercegovine, većinom Bošnjaci, što je i utvrdio Međunarodni Crveni križ i komisija UN-a. Ništa manje nije bio indikativan sudski postupak protiv Mihajla Hrastova kojeg je optužnica teretila za ubojstvo 14 zarobljenih rezervista JNA na koranskom mostu. Upravo se Štrbac bio potrudio osigurati novac svjedoku optužbe Svetozaru Šarcu za troškove puta u Karlovac, gdje ovaj, međutim, u Mihajlu Hrastovu, kojeg je osobno poznavao, nije prepoznao ubojicu s koranskog mosta. Još nije rasvijetljena ni uloga Save Štrpca u pogibiji zatočenog Josipa Marinovića sredinom 1992. Štrbac je tada zajedno s odvjetnikom Radomirom Kužetom iz kninskog zatvora izveo pretučenog Marinovića da bi ga 10 kilometara dalje ostavili na cesti da se sam snalazi. Marinović je nekoliko dana poslije pronađen mrtav uz neku ogradu. U svakom slučaju, prema rezultatima hrvatske istrage, Štrpcu nisu bila nepoznata zlostavljanja u kninskom zatvoru na koja se nikada nije ni osvrnuo. Nakon svih dosadašnjih aktivnosti, nije isključeno da se Štrbac uskoro otvoreno i aktivno prebaci u pravi politički sektor. Izvjesno je da spada među zastupnike teze da plan Z-4, koji je uoči “Oluje” 1995. odbio prihvatiti Mile Martić, nije mrtav. Po njemu, “njega su tada prihvatili EU, UN, SAD i Rusija, pa ga sada samo treba reaktivirati.” U svakom slučaju, čini se da će se Štrbac danas pokušati vratiti u Hrvatsku preko politike te biti nositelj ideje već zaboravljenog plana Z-4 koji želi provesti u djelo i nedavno osnovana tzv. “Vlada Republike Srpske Krajine u izbjeglištvu”. Dio podataka koje je dosad ponudio Međunarodnom kaznenom sudu Savo Štrbac i njegov “Veritas”, predočavajući svoje popise poginulih, pokazao se netočnim. Nakon što je bilo otkriveno da su neke od osoba iz optužnice protiv Ante Gotovine žive, i sam je Štrbac o tome izvijestio Carlu Del Ponte. Među imenima ubijenih pojavila su se i imena dviju živih žena, Bosiljke i Mirjane Berić, pa je i sam Štrbac odlučio tim povodom pisati glavnoj tužiteljici Carli Del Ponte. Žurno je reagirao izvijestivši je da je učinila “dvije velike greške”, ali je njihova imena brzo nadomjestio dvama novim ? Miloša Ćosića i Jandrije Šare, obojice podrijetlom iz općine Knin.

: : : Posle okoncanja vojno-policijske akcije i zauzimanja prostora Krajine, hrvatske vlasti su sprovele(i još sprovode) sistematske mere pretraživanja terena. Tom prilikom se, pored ubijanja civila, pljackalo, palilo ili rušilo sve preostalo srpsko - kuce i domacinastva; odvodena jee stoka; preostali civili, uglavnom starci, odvodeni su u logore, gde su podvrgavani istragama uz mucenje i maltretiranje i najrazlicitije mere pritisaka. U napred citiranom \"poverljivom\" Izveštaju Posmatracke misije Evropske zajednice, u kojem se razmatra kršenje ljudskih prava protiv Srba i srpske imovine nakon vojne akcije u avgustu, pored ostalog se navodi, da su \"prakticno sve kuce opljackane, a mnoge i spaljene do temelja i to mnogo kasnije posle prestanka borbi...\" i dalje: \"U nekim slucajevima teško je razdvojiti c pljackuc od c paljevinec , s obzirom da se ovo uglavnom dešava u kombinaciji. Odvija se nezakonito uzimanje u posed i to na celom osvojenom prostoru uz pristanak (mada precutan) najviših hrvatskih vlasti. Pljacka obuhvata i odvodenje stoke bilo žive ili nakon ubijanja. Jedinice Hrvatske armije, pojedinci i gradani bili su odgovorni za vecinu incidenata \".

28.12.2010. u 23:11h Houston** je napisao/la: Biti Hrvat upravo znaci biti covjek, voljeti i postivati svoj Hrvatski Narod. Voljeti svoj Narod znaci upravo postivati svoju Domovinu Hrvatsku. Covjek koji cijeni sebe, cijeni i svoj Narod. Ako volis svoju slobodu onda postujes i sebe i svoje dostojanstvo i dostojanstvo svog Hrvatskog Naroda Vjetrovi u glavama srba, jugonostalgicara i domacih izdajnika Srbi sa okupiranih podrucja koji su 5 godina provodili etnicko ciscenje, ubijali Hrvate i sve nesrbe, koji su opljackali i zapalili kuce gotovo svih nesrba i koji su vojnom pobunom odcijepili jedan dio Hrvatske je trebalo pohvatati za vrijeme Oluje i sve ih optuziti za terorizam, etnicko ciscenje i oruzanu pobunu, te ih sve spremiti u zatvor. Svakome dozivotna kazna i u zatvor do smrti, uz doktorsku njegu, topli obrok pa cak i novine i cigarete. ALI U ZATVOR. Svaka ali bas svaka Drzava u kojoj netko uzme oruzje i pokrene oruzanu pobunu protiv te Drazve sudi tim ljudima kao teroristima. Probajte u Njemackoj ili Engleskoj sa kalasnjikovom u rukama pokusati protjerati Njemce ili Engleze pa budete vidjeli kako cete proci. Ono sto me cudi je kako ce sada 1000 vas graknuti o Hrvatskim zlocinima no nitko da pisne o srpskim?? Izgleda da vas protjerivanje Hrvata ne smeta??? Izglead da bi vi vise voljeli da je ostala velika srbija u Hrvatskoj. Sto su srbi posijali to su poznjeli. Oruzjem su nas napali i protjerivali i ubijali - oruzjem su i pobjedjeni i istjerani. Tako im i treba, neka kazna mora doci za to sto su napravili. Imali su priliku ti svi civili srpski, ta nevina nejac pokrenuti pokret otpora protiv velikosrpskog cetnickog fasizma ali NISU, jer su svi bili ZA njega. Nitko se od Srba sa okupiranih podrucja nije potuzio i pobunio protiv ubijanja i protjerivanja Hrvata i nesrba,dakle svi su bili ZA. Zato su i pobjegli u Srbiju kada su izgubili rat. Bjezali su od svoje neciste savjesti. Bolje u srbiji biti zrtva nego u Hrvatskoj zlocinac. No gdje god da pobjegli neka se sjete Skabrnje i ostalih mjesta po kojima su klali Hrvate i neka znaju da od toga nikada nigdje nece moci pobjeci. Uostalom neka idu na Kosovo, pa ono je sveta srpska zemlja. Srbi su nam preko UDBE i KPJ i ostalih saveznih institucija sa sjedistem u Beogradu 50 godina drzali cizmu za vratom i je*ali nas kako su nas stigli. Trpali Hrvate u zatvor, neke ubijali u domacim zatvorima a neke ubijali po inozemstvu. Pjevas li Vilu Velebita isao si u zatvor. I sada se svi cude sto nakon 50 godina robije su Hrvati odahnuli od velikosrpske hegemonije i sto su se jadni srbi sada kao prepali jer nam vise nisu drzali noz pod vratom. Sjetite se Vi malo stariji od 20 da povijest nije pocela 90-te nego puno prije. Uglavnom, hvala Svetom Savi sto smo se rjesili svih cetnika, neka im je sve sretno u Srbiji. Sve im najbolje tamo zelim, neka su tamo i sretni i zdravi i bogati. I neka znaju da nam ne fale NITI MALO. A kome fale neka ode u Srbiju pa neka tamo sa njima igra kolce, kocku kockicu moze cacak, i neka se bocka sa srbima neka igra sa meckom i neka nosi pantalone. Bez svih tih cetnika koji su na teritoriju moje zemlje proganjali i ubijali Hrvate i stvarali veliku srbiju Hrvatima je u Hrvatskoj ljepse i sigurnije. Velika hvala svim braniteljima sto su tako uspjesno proveli Oluju i oslobodili Hrvatsku Vi srbi i domaci izdajnici odite u k*rac sa svojim glupostima. Srbi sami ste krivi za sve sto vas je snaslo. Posljedica je to vase fasisticke velikosrpske politike. Ako vam to nije jasno, odite u Beograd, uclani te se u Seseljevce i sa njima trabunjajte o velikoj srbiji sa Virovitica-Karlobag granicom te o tome kako Hrvata treba ubiti ko kera pored tarabe. Srbi ne trebate poceti graditi suzivot sa nama, Hrvatska vas ne treba, ni vas, ni domace izdajnike, odite tamo preko Drine, tamo su vasi srpski izbjegli junaci, negdje oko Nisa. Tamo Misko igra kocke, kocke, kockice i bocka se sa izbjeglim cetnicima i domacim izdajnicima. Gadovi!!!!!!

: : :::\"Razmere uništavanja, uglavnom putem spaljivanja seoskih podrucja i vecine malih sela su alarmantne. Posledice su stvarno onemoguciti Srbima da se vrate svojim kucama. Najveci deo imovine u sektoru Jug je delimicno ili potpuno uništen. Gradic Kistanje, zapadno od Knina potpuno je uništen.\". Prema izveštajima i drugih medunarodnih organizacija, koji su sukcesivno pristizali, kao i prema drugim raspoloživim podacima, rušenje i paljenje je bilo ocigledno: Na podrucju izmedu Knina i Drniša, gde je duž 18 km puta gorelo 45 srpskih kuca; u dva odvojena navrata (17 - 18 .08.) posmatraci UN na ovom potezu primetili su grupe za podmetanje požara - jedna grupa bila je obucena u vojne maskirne uniforme i usmeravala je protivtenkovsko oružje i zapaljiva sredstva prema kucama na podrucju Buljaša, izmedu Knina i Drniša. Južno od Drniša, u pravcu Knina i u bližoj okolini, na stotine zgrada je spaljeno i opljackano. : :

. ..Knin je posle završetka vojnih dejstava sistematski i potpuno opljackan, a pljacke su sprovele tzv. 4. i 7. jurišna jedinica HV, koje su prve ušle u grad. Drugi talas pljacke sproveli su pripadnici civilne i vojne policije; Ekipa vojnihh posmatraca UN otkrila je da je 21 zgrada teško oštecena. U Ivoševcima su pronadene dve kutije mina PMA-2R, koje se koriste za miniranje puteva i kuca. Misija je u blizini uocila 4 priadnika Specijalne policije Hrvatske. Vecina zgrada je, u razlicitoj meri, bila oštecena od požara i pljacke. Kistanje je potpuno spaljeno i opljackano. Jedina neoštecena zgrada bila je pravoslavna crkva. Pema procenama Misije, crkva je namerno ostavljena neoštecena. Srušene su i zgrade škole i pošte. Na ovom podrucju su primeceni \"zvanicnici\" u civilnim odelima sa mapama kako pokazuju kuce, a kasnije su neke od tih zgrada videne u plamenu. U Kistanju je 17.08. videna grupa od 4 hrvatska vojnika kako se krecu oko zgrada. Još dok je misija MHF boravila u ovom mestu, poceo je da kulja dim iz iz zgrada na glavnoj ulici koja vodi u pravcu Knina. Na Baniji i Kordunu u vojnoj akciji, kao i posle toga, porušeni su civilni objekti u gradovima: Glini, Petrinji i Topuskom, a sela: Dugo selo, Trepca, Kirinje, Katinovac, Grmuša, Staro selo, Bovic i dr, popaljena su posle vojne akcije. .

PONEKAD SRBI PRIZNAJU ISTINU Kada je 1883. godine Jovan Jovanovic Zmaj osjetio, kao vojvodanski Srbin, da Beograd i Pesta, to jest Srbija i Madarska spremaju nesto Zagrebu, to jest Hrvatima, nesto neugodno Hrvatima rade iza leda, veliki je Zmaj napisaoo cuvenu pjesmu koja doslovno glasi: Hrvat se ne bori da sto otme kome, Cuva sveti oganj na ognjistu svome. I dok tako cini u najtezi dani I Bog su i pravda na njegovoj strani! A kuda ce Srbin, zar on da se dade Putu na kom nema ni Boga ni pravde. IZJAVA MILANA BABIĆA u HAAG-u: Tijekom suđenja Babić je izjavio kako je na početku političke karijere (1989.) bio zaveden od srpske propagande koja je tvrdila kako se sprema genocid Srba u Hrvatskoj i kako je pod utjecajem te propagande sudjelovao u stvaranju atmosfere mržnje prema Hrvatima koja će rezultirati nasiljem protiv Hrvata i drugih nesrba. Evo te izjave: Izlazim pred ovaj Tribunal sa dubokim osjećanjem sramote i kajanja. Dozvolio sam sebi sudjelovati u progonu najgore vrste protiv ljudi samo zato što su bili Hrvati a ne Srbi. Žaljenje koje osjećam zbog toga je bol sa kojim moram živjeti ostatak života. Molim moju braću Hrvate da oproste braći Srbima. Preklinjem moj srpski narod da ostavi prošlost iza sebe i okrene se budućnosti gdje će dobro, suosjećanje i pravda na neki način olakšati rezultate zla u kojemu sam i sam sudjelovao. Dobrica Ćosić u romanu \"Deobe\" (strana 135), objavljenom 1961. godine: \"Mi Srbi lažemo da bismo obmanuli sebe, da utešimo drugog; lažemo iz samilosti, da nas nije strah, da ohrabrimo, da sakrijemo svoju i tuđu bedu, lažemo zbog poštenja, lažemo zbog slobode. Laž je vid našeg patriotizma i potvrda naše urođene inteligencije. Lažemo stvaralački, maštovito, inventivno\". Jovan Rašković rekao: \"Mi Srbi smo lud narod\".

. Donji Lapac je 70 procenata uništen; sela Siveric, Kosovo, Vrbnik, Raducic, Kricke, Ivoševci, Žagrovic su znatno oštecena. Znaci sa nazivima sela na mnogim mestima su uklonjeni. Srb je potpuno spaljen i opljackan. U 240 sela u bivšem sektoru Jug,ug, prema izjavi portparola UN od 27. 09.1995. godine, 73% objekata je spaljeno. Svaka kuca u selu Frkašic kod Korenice, opljackana je i vandalski uništena; zapaljene su kuce u Debelom Brdu i stotine kuca na potezu od Srba do Otrica. Uništene su kuce (sektor Sever) u Javnicu, Kosni, Donjem Žirovcu, Bruvnu, Gornjem Klasnicu i Paukovcu. Komandant mirovnih snaga za sektor Jug, A. Foran, izneo je 12. 10. da je obilaskom 389 sela na ovom podrucju registrovano 16.578 spaljenih ili teško oštecenih srpskih kuca. Hrvatske vlasti su po zauzimanju Krajine veliki broj lica uhapsili i odveli u logore za koje su adaptirali i škole i sportske hale. Nije poznat broj uhapšenih preostalih Srba. Veci centri zatvaranja bili su u Zadru, Šibeniku i Splitu, Kninu, zatim u Sisku, Karlovcu, Kutini, Gospicu, Novskoj, Ivanic Gradu i Sinju. U logorima je sprovodeno mucenje i nehumano postupanje nad zatvorenicima U bazi UNPROFORA u Kninu sklonilo se preko 750 Srba, koje su hrvatske vlasti držale pod blokadom, stalno insistirajuci da im se isporuce \"ratni zlocinci\", ne pružajuci pri tom konkretne podatke o traženim licima. Medu ovim licima je bilo najviše staraca, a takode je bilo i dece od 1 do 14 godina starosti. .

. .....I GOTOVINA ZARADI \"24 GODINE......ha ha ha ha ----------------------------------------------- . 18.04.2011. u 21:15h ribnik7 je napisao/la: PONEKAD SRBI PRIZNAJU ISTINU .

. ...Šest stotina lica, od preko 700 koja su bila u bazi UN u Kninu, izjavilo je, ubrzo, da žele da se isele (što su kasnije i ucinila), jer iz iskustva veruju da ih hrvatska vojska nece zaštiti. Kasnije suu pristigla u Srbiju i uglavnom izbegavaju da svedoce izgovarajuci se rodbinskim vezama u Hrvatskoj i sopstvenom nesigurnošcu u buducnosti. Bilo je slucajeva korišcenja zarobljenih Srba kao živih štitova. (Primer sa 11 lica iz Doma za retardirane, kod Topuskog). Pripadnici UNPROFORA su jedan broj ovih lica, pronašli ubijene. Od tih lica, jedno lice je bilo u invalidskim kolicima. O pojedinacnim slucajevima maltretiranja i nehumanog postupanja izvestila je i Posmatracka misija EZ u pomenutom poverljivom izveštaju. U kampu UNCRO za sektor JUG, posmatracka ekipa razgovarala je sa starijim Srbinom iz Markovca koga su teško pretukli hrvatski vojnici. Jednu staricu od 81 godine, iz istog sela, hrvatski vojnici su tukli drškom od pištolja. Postavljali su je uza zid i ispaljivali hice oko njene glave. Hrvatski vojnici su cetiri druga muškarca verbalno vredali, a jednog od njih su dva puta pretukli: jednom kada im je pokazao dokument o svom hrvatskom državljanstvu. . .

. ...U bivšem sektoru Zapad, koji su Hrvati okupirali posle majske agresije, 21. i 22. avgusta, Hrvati sa šahovnicama u automobilima vredali su i maltretirali Srbe u dva mala sela južno od Pakraca. Neki od njih su ulazili u kucee Srba i vršili zastrašivanja. Kod Vrgin Mosta je 10.08. grupa Hrvata pretukla 17 srpskih izbeglica (13 muškaraca i 4 žene). Predstavnici UN spreceni su da intervenišu. U Sisku su hrvatski civili izvlacili Srbe iz kolone koja se 07. avgusta kretala kroz grad i premlacivali ih, lupali im automobile, zasipali ih kamenicama i dubrivom, pljackali ih i sl, uz otvoren pristanak hrvatskih policajaca i vojnika koji su obezbedivali prolaz kolone. . .

. . .....................................................................Razni Sacici, Suski Kordici Bobetko Mercepi, Korade Tudjmani Njorci Gotovine Rojsovi, Tute, Glavaši i slicni OSRAMOTILI su Hrvatsku i doveli je u položaj da s teškom mukom brani dignitet Domovinskog rata, a na sve nas branitelje nezasluženo suu bacili sjenu sumnje u naše porive i naše ponašanje u ratu. . .ispricavam se ako sam nekoga zaboravio.....!!.....:-)) . . . .

Hrvatima na razmišljanje. Naravno tu ne ubrajam kamuflirane četnike kao kamocemo i Rambo koji se pretvaraju da su Hrvati. POLITIČARI SPAVAJU, BRANITELJI SE BUDE -\'Ako se vlast ne suprostavi novoj agresiji, u Hrvatskoj će doći do sukoba\' Branitelji će sese pobuniti jer se osjećaju izdanima. Situacija u Hrvatskoj zato je vrlo dramatična, što znači da je krajnje vrijeme da državni vrh preuzme odgovornost i formira jasnu nacionalnu politiku, ističe dr. Tomac. ________________________________________ -Zbog zabrinjavajuće nezainteresiranosti hrvatskih vlasti za nacionalnu sigurnost zemlje i sve očitijeg odustajanja od vlastitog pravnog suvereniteta, država Hrvatska je, prema mišljenju političkih analitičara s kojima smo razgovarali, ovih dana ponižena i stjerana u kut kao rijetko kada u svojoj povijesti. -Argumente za tu tvrdnju naši su sugovornici pronašli u brojnim činjenicama dostupnim na svakom koraku, odnosno u gotovo svim srpskim, ali i hrvatskim medijima. Sve su češće tvrdnje da je za rat kriva Hrvatska, a ne Srbija -Kao prvo, predstavnici strane države (Srbije) ovih dana raspisuju tjeralice i vode postupke protiv hrvatskih državljana zbog nečega što se (navodno) dogodilo na teritoriju Republike Hrvatske, kao drugo, mnogi srpski političari sve češće i sve glasnije ponavljaju tvrdnje da je za rat u Hrvatskoj i BiH glavni krivac Hrvatska, a ne Srbija i kao treće, hrvatsko Ministarstvo pravosuđa zadnjih je dana posve nespremno reagiralo na prozivanja hrvatskih generala (koje ni Haag ne tereti) od strane glasnogovornice Amnesty Internationala, tako što je najobičnije priopćenje nevladine organizacije tretiralo kao vrlo važnu službenu informaciju na koju treba hitno reagirati. -Sopta: Čudno ponašanje članova Amnesty Internationala -Domazet: Kraj ove trakavice bit će kada Hrvatska pristane na četvrtu Jugoslaviju - Dugo vremena sam u Kanadi bio član Amnesty Internationala, pa znam da nije običaj da glasnogovornica jedne takve nevladine organizacije ovako otvoreno napada visoke časnike i Vladu jedne zemlje, kao što je nedavno napala admirala Davora Domazeta, dr. Vladimira Šeksa, ali i Vladu Republike Hrvatske. Moram, osim toga, istaknuti da se vrlo čudno ponašaju ljudi koji vode Amnesty International Hrvatska, jer mene, njihovog dugogodišnjeg člana, uopće ne pozivaju na sjednice, niti me obavještavaju o bilo čemu. No, nije to u cijeloj priči najvažnije. Važno je to da su za tako neprimjeren odnos Amnesty Internationala, ali i međunarodne zajednice, prema Hrvatskoj krive prije svega državne institucije naše zemlje, jer se već godinama ponašaju vrlo neodgovorno, kao da ih se ne tiču optužbe prema kojima bi - Hrvatska na kraju mogla ispasti kriva za obrambeni rat vođen na svom teritoriju. Nije ih briga za suđenje Gotovini, Čermaku i Makraču, nije ih briga za suđenje hrvatskim generalima iz Bosne, nije ih briga za optuživanje vukovarskih branitelja, pa je zato i moguće da im lekciju drži i najobičnija glasnogovornica – tvrdi dr. Marin Sopta, voditelj Hrvatskog centra strategijskih istraživanja te jedan od nekad najaktivnijih hrvatskih aktivista u dijaspori. Sopta je na kraju zaključio kako se i iz aviona može vidjeti da u hrvatskoj međunarodnoj politici već dugo vlada svojevrsni politički vakum, nastao zbog traljave vanjske politike bivšeg predsjednika Mesića. -Medijska i politička hajka na Republiku Hrvatsku Slično razmišlja i dr. Zdravko Tomac, ugledni politolog i bivši član ratne Hrvatske vlade, koji se u četvrtak vratio s trodnevnog puta iz Bosne i Hercegovine i koji se u susjednoj državi, kako reče, uvjerio u to da je ovih dana otvorena prava politička i medijska hajka na Republiku Hrvatsku. - Gostovao sam sinoć u emisiji na alternativnoj televiziji u Banja Luci i tamo sam čuo toliko zastrašujućih optužbi protiv hrvatske države, hrvatskog naroda i hrvatskih političara, da me je to i dodatno uvjerilo da srpska politika ovih dana pokušava na sve moguće načine diskreditirati Hrvatsku i proglasiti je glavnim krivcem za rat. Spomenuta emisija samo je dio političke hajke na Hrvatsku, u čije postojanje smo se ovih dana mogli uvjeriti na nizu primjera: od Stanimivorićevih izjava prema kojima za napad na Vukovar nisu krivi Srbi, već ................- Hrvati........, preko traženja 240 godina zatvora za hrvatske generale koji su se borili u Bosni i Hercegovine, iznenadnih optužbi protiv generala Gotovine za ratni zločin u BiH od strane nepoznatog nizozemskog časnika , pa sve do javnog iznošenja optužbi za ratni zločin protiv Vladimira Šeksa, Davora Domazeta Loše, Mladena Bajića, pa čak i cijele ratne Vlade Republike Hrvatske. Na osnovu svega toga očito je da srpska strana više ne želi samo izjednačiti krivnju za rat, već ide i korak dalje tvrdeći da su isključivi krivci Hrvati, jer su razbijali legalnu državu Jugoslaviju – istaknuo je dr. Tomac, koji je odavno upozoravao na mogućnost da se iza pružene ruke srbijanskog predsjednika Tadića možda kriju neke druge namjere i skriveni srpski interesi. Dvostruka politika Srbije prema Hrvatskoj Merčep je heroj - Stanimirović je ratni zločinac\' - Sada je očito da srpska strana vodi dvostruku politiku. S jedne strane zagovaraju novo bratstvo i jedinstvo, ljubav i pomirenje, a s druge vode vrlo radikalnu atnihrvatsku politiku. - -Jer dok se naši političari naivno smješkaju držeći ga za hlače, naš \'prijatelj\' Tadić otvoreno govori kako ne bi bilo dobro da Ante Gotovina, zbog nedostatka dokaza, bude oslobođen na sudu u Haagu. Cilj te politike je kriminalizirati cijeli hrvatski narod i proglasiti ga genocidnim, kako bi Srbi sa sebe mogli sprati svu odgovornost za agresiju. Drugi cilj je, po svemu sudeći, sprečavanje Hrvatske da uđe u EU prije Srbije, a treći je stvoriti političku klimu za osuđujuću presudu generalu Gotovini - dodaje Tomac te naglašava da su, za razliku od posve izgubljenih hrvatskih političara, hrvatski branitelji prepoznali trenutak, te da su zbog toga i organizirali nedavne prosvjede u Zagrebu i Splitu. Tomac: U ovakvim okolnostima nitko neće htjeti ući u EU - Branitelji će se tek pobuniti, jer se osjećaju izdanima. Situacija u Hrvatskoj zato je vrlo dramatična, što znači da je krajnje vrijeme da državni vrh napokon preuzme odgovornost i pokuša formulirati svoju nacionalnu politiku. Morat će, dakle, formirati čvrsti stav prema Domovinskom ratu, Srbiji i Haagu, te tako pokušati uvjeriti narod da brane hrvatske nacionalne interese. Ako se to ne dogodi i ako Gotovini bude izrečena drastična zatvorska kazna, moglo bi doći do unutrašnjih sukoba i destabilizacije zemlje. Moguće je da je upravo to i cilj snaga koje se zalažu za sprečavanje ulaska Hrvatske u EU. No, treba naglasiti da u slučaju ovakvog scenarija neće trebati ni raspisivati referendum oko ulaska u EU, jer građani Hrvatske u takvim okolnostima neće ni htjeti ući u tako nepravednu asocijaciju – zaključio je dr. Tomac. -Banac: Krive su hrvatske vlasti, jer nemaju nikakvu vanjsku politiku Činjenica je da se državi Hrvatskoj uvijek stvaraju problemi u trenutku kada se približi ulasku u EU. No, za to ja ne bih krivio vanjski svijet, već mislim da su krive naše vlasti koje se ne znaju u ovakvim situacijama pravilno postaviti. Najbolji primjer je nesnalaženje kod uhićenja hrvatskih državljana na teritoriju druge zemlje, a zbog događaja koji se, navodno, dogodio na hrvatskom teritoriju. To vam je isto kao da DORH provodi istrage zbog zločina na Kosovu. -Hrvatska vlast je, dakle, u slučaju uhićenja Purde i najave novih uhićenja vukovarskih branitelja reagirala posve nespremno. Zato i tvrdim da Hrvatska nema vanjsku politiku, pa zbog toga uvijek kasni za drugom stranom. To vam je kao u šahu. Ako niste u stanju predvidjeti slijedećih nekoliko poteza, sigurno gubite partiju – istaknuo je, pak, dr. Ivo Banac, ugledni povjesničar.

. . ...HANDŽAR-DIVIZIJA S BOŠNJACIMA IZ ISTRE U DOMOVINSKOM RATU (Studeni, 2010.) OPTUŽBA DAMIRA KAJINA Jedna od najsramnijih stranica Domovinskog rata vezuje se uza zlocine u Sisku. Gradani Istre ne znaju da su tom zlocinu veliku ulogu imali ljudi izudi iz Istre. Odlucio sam o tome govoriti u ime tisuce Istrijana koji su uniformu dostojanstveno nosili. Zato moramo govoriti i o zlocinima u kojima su neki sudjelovali kako ne bi ljaga pala na sve nas - kazao je danas u Puli na konferenciji za novinare Damir Kajin objasnivši da je policija sve znala, ali da on do prekjucer o sudjelovanju ljudi iz Istre u zlocinima u Sisku nije znao. - Mnogi su ljudi u Istru stigli iz Bosne i Hercegovine i Sandžaka, a Istrijani su ih primili kao bracu. Oni su osnovali su Handžar diviziju, takozvanu “nož-diviziju“ - rekao je danas Kajin. - Na celu te divizije bio je izvjesni Ekrem Mandal koji je umro prije nekoliko godina, a bio je zadužen za odvodenje bogatijih Srba sa sisackog podrucja na stratišta. Ova grupa Labinjana, uglavnom bivših rudara, njih 80-ak, osramotila je Istru, Domovinski rat , Hrvatsku i svoj rod. Isto je tako Domovinski rat, Istru i Hrvatsku osramotilo nekoliko Porecana koji su se proglasili skupinom Maksa Luburica u sklopu jedne od istarskih brigada - kazao je Kajin navodeci da je do prekjucer bio siguran da nitko iz Istre nije pocinio zlocin u Domovinskom ratu. Do saznanja je došao na temelju javnog istupa jednog od sudionika tih dogadaja i na temelju podataka da DORH pokrece istragu o zlocinima u Sisku. - Tražim da policija i DORH istraže tu sramotu. Ti isti ljudi koji su bili sudionici zlocina, digli su u zrak i Narodni dom u Nedešcini, ali je policija morala, zbog viših interesa, odšutjeti kao i u slucaju dizanja u zrak Hrvatske ptice. Labinština je i danas puna svjedoka, a Labinštinom i danas šeta Muhamed Klicic, pripadnik Handžar divizije koji o tome danas javno govori. Jasno je da su sve znali prvi ljudi Siska, a i hrvatske policije pa i države. Po mojim saznanjima, ovaj slucaj istražuje DORH zbog likvidacije 36 sisackih Srba, a Stipe Šuvar govorio je o 107 ubijenih Srba, uglavnom imucnih i uglednih ljudi - rekao je Kajin. Porucio je da su dogadaji u Sisku sramota onodobne hrvatske politike, kako ratni zlocin ne zastarijeva i pocinitelji moraju odgovarati. - Oni koji su o svemu znali, a šutjeli, neka žive u svojoj sramoti - zakljucio je Kajin. . . .

. -----------------Obnovljena istraga o zlocinima u Pakrackoj Poljani Aim, Zagreb, 14.10.2000. Pocetkom listopada 1991. godine eskadron smrti Tomislava Mercepa iskrcao se u Pakrackoj Poljani: bila je to družina sastavljena od ljudi sumnjive prošlosti, persona kojima su rat i ubijanje biliili jedina prilika za dokazivanje, isfrustriranih mladica koje je netko vrlo mocan uvjerio kako su jako važni i kako je jako važno da istrijebe Srbe na pakrackome podrucju; bila je to, uglavnom, skupina ubojica kojima je javnost tepala da su hrvatski vitezovi, a oni su svoje junaštvo dokazivali likvidacijama srpskih civila dovedenih iz okolnih sela ili ubojstvom dvanaestogodišnje Zagrepcanke Aleksandre Zec. Tih maglovitih dana u listopadu 1991. Mercepovi su bojovnici upadali u kuce Srba u selima oko Pakraca, Garešnice i Kutine ili su žrtve dovodili iz Zagreba, a onda je slijedilo mucenje u svlacionici NK \"Jedinstva\" u Pakrackoj Poljani. Tih maglovitih dana iz svojih su domova odvedeni Mirko Cicvara, Božo Velebit, Blagoje Zabrdac, Ðuro Brkanjac, Pero Rajcevic, Veljko Stojakovic, Ivan Drekovic, Nada Radakovic, Milan Jerinic, dvoje Vuckovica, dvoje Ignjatovica... Ti ljudi nikad se više nisu vratili svojim kucama, a njihovi bližnji i danas mogu samo nagadati gdje su završili. Iz Zagreba su u Poljanu smrti dovedeni Miloš Ivoševic, Marko Grujic i Rade Pajic... Ni oni se nikad više nisu vratili svojim familijama. Jednako kao Aleksandar Saša Antic i Ina Zoricic-Nuic. Pakracku Poljanu preživjeli su rijetki, a i oni ponekad zažale što im Munib Suljic, Igor Mikola, Siniša Rimac ili netko od njihovih jarana nije skratio muke. Devet godina kasnije, pocetkom listopada ove godine, hrvatski ministar pravosuda Stjepan Ivaniševic najavio je da je u toku \"ponovno otvaranje dosjea o Pakrackoj Poljani\", a zamjenik državnog tužitelja Slavko Zadnik pojasnio je da je ministar \"vjerojatno mislio na slucaj srpskih civila koji su pobijeni 1991. godine u logoru u Marinu Selu i potom baceni u ribnjak\". Svih tih devet krvavih godina ovdašnje se pravosude savijalo u ritmu hirova Tudmanova režima otvarajuci dosjee ubojica iz Pakracke Poljane kad je to bilo potrebno iz politickih razloga i brižno pazeci da niti jedan od zlocinaca ne bude pretjerano inkomodiran. Rezultat je fascinantan: u ovom se trenutku niti jedna osoba ne nalazi u zatvoru zbog zlocina u Poljani nadomak Pakracu. To je, naime, sasvim logicna posljedica omiljenog stava Franje Tudmana i njegovih pripuza da se \"u obrambenom ratu nisu mogli pociniti ratni zlocini\". To je, naravno, i sasvim logicna posljedica stava tadašnje hrvatske opozicije - a današnje vlasti - da je najpametnije šutjeti i ne cackati previše po zlocinackim aktivnostima hrvatskih vitezova. To je, na koncu, sasvim logicna posljedica devetogodišnjeg ponašanja hrvatske javnosti, koja se prema zlocinima \"naših momaka\" odnosila sindromom noja - zabijajuci, naime, glavu u pijesak - pa je današnje javno mucanje o ubijanju srpskih civila u Poljani i Gospicu, po svemu sudeci, posljedica ostataka pijeska u grlu. Zlocinacka družina pod komandom Tomislava Mercepa hrvatskom je pravosudu postala zanimljiva pocetkom 1992. godine kad je otvorena istraga o ubojstvu zagrebacke obitelji Zec: tada su \"mercepovci\" Munib Suljic, Nebojša Hodak, Igor Mikola, Snježana Živanovic i Siniša Rimac, uz pricu o porodici Zec, ispripovijedali i niz morbidnih detalja vezanih uz vlastito djelovanje u Pakrackoj Poljani. Mercep je u službenoj policijskoj zabilješci kazao kako je znao za \"dio problema\" koje je napravila njegova jedinica, pa je podnesena kaznena prijava protiv šesnaest pripadnika doticne jedinice. Pravosudno zanimanje za zlocinacku družinu naglo je splasnulo zbog proceduralne greške istražnoga suca, koji je osumnjicene zaboravio ispitati u prisustvu njihovih odvjetnika, pa su iskazi koji vrve detaljima o mucenjima i ubijanjima preko noci postali nevažecima. Bio je to ujedno prvi i jedini pokušaj hrvatskoga pravosuda da procesuira Tomislava Mercepa, tadašnjeg savjetnika ministra unutarnjih poslova. Sve poslije toga bila je farsa. A ona, ta farsa, pocela je još daleke 1994. godine izjavom Milana Vukovica, tadašnjeg predsjednika Vrhovnoga suda i današnjeg suca Ustavnoga suda, koji je hrabro prkoseci cinjenicama i zdravome razumu izvolio izjaviti da su zlocini u Pakrackoj Poljani \"najobicnije izmišljotine\". Na njegove se rijeci promptno nadovezao Vladimir Šeks ocjenom da kriminaliziranje Mercepovih aktivnosti \"ima za cilj uprljati citav Domovinski rat, narocito dragovoljce\" i da bi se \"hrvatska državna politika prikazala kao ona koja je u najmanju ruku tolerirala ratne zlocine\". U meduvremenu u splitskom tjedniku \"Feral Tribune\" izlaze opširni tekstovi s detaljima zlocina u Poljani, a državni vrh na sve te krvave spoznaje reagira polovicom 1995. kad predsjednik Republike Franjo Tudman bojnika Sinišu Rimca, pripadnika Prvog hrvatskog gardijskog zdruga, odlikuje Redom Nikole Šubica Zrinskog \"za junacki cin u ratu\", a godinu kasnije njegove ce grudi biti bogatije za još jedan orden - Red hrvatskog križa. Od poznatijih Rimcevih junackih djela vrijedi izdvojiti sudjelovanje u likvidaciji Aleksandra Saše Antica i ispaljeni metak u potiljak dvanaestogodišnjoj Aleksandri Zec. U meduvremenu, takoder, hrvatsko pravosude ne spava: zbog intenziteta pretrpljenih duševnih boli presuduje da \"Feral Tribune\" Tomislavu Mercepu mora isplatiti 130 tisuca kuna, a slicne ce presude uskoro postati uobicajena praksa kad se radi o zapovjedniku zloglasne postrojbe iz Pakracke Poljane. Pocetkom rujna 1997. \"Feral\" objavljuje šokantnu ispovijed Mire Bajramovica, pripadnika Mercepove jedinice, koji javnosti baca u lice pricu o ubijanju i mucenju nevinih ljudi u svlacionici NK \"Jedinstva\". Zbog nevidenog šoka javnosti - naime, iste one javnosti koja je godinama zabijala glavu u pijesak na svaki spomen Poljane - Franjo Tudman osobno nareduje ponovno pokretanje istrage, te hapšenje Mire Bajramovica, Muniba Suljica i Igora Mikole. Istražne radnje koje su uslijedile rezultirale su mršavom optužnicom i gotovo nikakvim dokazima: jedino ubojstvo koje im se stavilo na teret bila je likvidacija Aleksandra Saše Antica, dok su se ostale tocke optužnice bavile \"protupravnim lišavanjem slobode\" i \"protupravnim stjecanjem imovinske koristi\". Optužnica je definitivno pala u vodu kad su se pred sudskim vijecem pojavili kutinski taksisti Branko Velagic i Nikola Peleš, kljucni svjedoci Anticeva ubojstva, preciznije, ljudi koji su kopali raku za njegovo tijelo. Njih su dvojica u istrazi potanko opisali nacin na koji su Suljic, Mikola i Rimac likvidirali Sašu Antica, ali je njihovo pojavljivanje na sudu bilo obilježeno potpunom amnezijom kad su u pitanju dogadaji u Pakrackoj Poljani. \"Gotovo se nicega više ne sjecam. Nocu su nas digli, dali nam lopatu i odvezli nas na livadu gdje smo iskopali jamu. Zatim su pucali u nešto, ne znam je li bio covjek ili vreca\", govorio je Nikola Peleš. Tek kad mu je sudac procitao dijelove njegova iskaza u istrazi, Peleš se nevoljko prisjetio nekakvog Aleksandra Antica, neke tamo Pakracke Poljane i nekakvog zarobljenika Nikole Peleša kojemu na spomenutoj lokaciji \"i nije bilo tako loše kako se pisalo po novinama\". Slicno su govorili i ostali svjedoci, pa sudskome vijecu nije bilo druge nego donijeti oslobadajucu presudu: ta presuda morala je biti takva, jer nikome nije palo na pamet da malo ozbiljnije potraži tijela ubijenih ili da poprica s familijama ljudi koji su u listopadu 1991. godine odvedeni iz svojih kuca. Odvedeni da se nikad ne vrate. Devet godina kasnije, Vladimir Šeks sa saborske govornice opet grmi o tome kako je svako spominjanje ubojstava u Pakrackoj Poljani \"blacenje Domovinskoga rata\", a hrvatski dragovoljci po trgovima i ulicama potpisuju peticije protiv kiminalizacije istog tog rata, na koji blatom i lažima združeno nasrcu nova vlast i režimski mediji. Njegove rijeci s parlamentarne galerije odobravaju pripadnici kojekakvih udruga proizišlih iz domovinskog rata, a njihovim reakcijama ravna Zvonimir Trusic, jedan od upravitelja logora smrti u Pakrackoj Poljani. Kad za saborsku govornicu izide netko tko progovori o tome kako su \"naši decki\", ipak, malo klali i ubijali od Poljane do Gospica, isti onaj Trusic svojim kompanjonima nareduje da smjesta zacepe uši. Jer \"hrvatskim vitezovima\" uši ionako služe za držanje u teglama. .

Ovi pravoslavni Vlasi poput kamocemo i Rambo su za žaliti jer su ih velikosrbi uvjerili da su srbi. Velikosrbi ih koriste jer imaju slične mane jedni s drugima. Evo tih njihovih mana: MANE VLAHA PRVA mana Vlaha je pretvaranje, prevara,ara, laž i podvala, koje su s vremenom kod Vlaha prešle u krv. Među Srbima, koji potječu od Vlaha, osobno onima u srpskim čaršijama: prevara, laž, posebno podvala, ne smatraju se moralnim zlom, nego junaštvom, napose ako je netko drugome, dobro lukavo i vješto podvalio. DRUGA velika mana čaršijskih Vlaha, jest koristoljublje tuđim dobrom. Vlasi su stoljećima živili kao ratnici u provalnim i pograničnim četama. Kao takovi pljačkali su tuđa dobra, sebi prisvajali i o tuđoj muci živili. Na taj način među Vlasima je nastalo uvjerenje, da nije grijeh tuđe prisvojiti, krasti i drugoga u poslu prevariti, poimence, ako se radi o neprijatelju, inovjercu i općinskoj i državnoj zajednici. TREĆA, česta mana Vlaha i njihovih potomaka jest naklonost na proljevanje ljudske krvi, ubistva i zavjere. Služeći stoljećima kao ratnici i pogranični vojnici, Vlasi su često ubijali ljude, što je u njima razvilo potcjenjivanje ljudskoga života, krvološtvo i okrutnost. Tim nam postaje razumljiv pokolj muslimana na početku Prvoga srpskog ustanka, borba do istrebljenja između srpskih dinastija Karađorđevića i Obrenovića te pokolji Hrvata katolika i muslimana za Drugog svjetskog rata i neposredno iza njega. (Ovo je pisano 1971.). ČETVRTA mana Vlaha je pretjerana hvalisavost, junačenje i isticanje svojih osobnih odlika. Da se pojunači, izgubit će glavu. Svadljivi su i veliki strančari. Mane Vlaha zapažali su i u svojim djelima zabilježili i srednjovjekovni bizantski pisci. Kekaumenos u XI stoljeću ističe, da Vlasi ne drže zadanu riječ, da su nepouzdani, lažljivi i kradljivci. Nepovoljno se o njima izrazuju i Ana Komnena, Niketa Koniates i Georgije Frances, svi iz XI i XII stoljeća. Bamberški biskup Gunter, opisujući put njemačkih križara preko Balkana 1064,. O Vlasima pise: „Podnosimo bjesnoću Romejaca (Romanitas), koji su bijesni preko svake ljudske i životinjske žestine“. Ruski ljetopisac Nestor početkom XII stoljeća ističe, da su Vlasi veliki lažljivci. Austrijski poslanik u Carigradu, baron Herbert, pise: „Većina njih kad promjeni domovinu ne promjeni ćud; oni ostaju i dalje lažljivi, lukavi, varalice, zelenaši i izazivački drski, kada se ničeg ne trebaju bojati“. I srpski pisci novijeg vremena često se tuže na neprijatne mane, koje su varoški Vlasi, Cincari, unijeli u srpski javni život. Srpski povjesničar arhimandrit Hilarion Ruvarac, rodom Srijemac, cijeloga se života borio protiv „lukavih i podmuklih Srba vlaške krvi“. I Jovan Skerlić tuži se na „čamotni Istok, koji nam je u krv prešao“. Dušan J. Popović, profesor sociologije, i srpske historije na beogradskoj Univerzi, posvetio je cijelo djelo Cincarima i njihovu utjecaju na srpsku čaršiju i javni život. Između drugoga, tu on piše: „(Naše) današnje neukusno partizanstvo (strančarstvo) ima svoj izvor u tom duhu. Pored toga ostale su u našem čaršijskom društvu i druge negativne osebine ovoga duha kao nadmenost, uskost, sebičnost, podvala. Značenje ovih osebina nije sitno, bar ne za naše prilike, državu i narod“. Ovdje možemo i mi nadodati poznate riječi Dobrice Ćosića u romanu \"Deobe\", objavljenom 1961. godine: \"Mi Srbi lažemo da bismo obmanuli sebe, da utešimo drugog; lažemo iz samilosti, da nas nije strah, da ohrabrimo, da sakrijemo svoju i tuđu bedu, lažemo zbog poštenja, lažemo zbog slobode. Laž je vid našeg patriotizma i potvrda naše urođene inteligencije. Lažemo stvaralački, maštovito, inventivno\".

hahahahahaha.....kamočetnik zamantao pa počeo blebetati.... ili kako oni kažu bre bre bre brebetati hahahahaha