"Presuda generalima osuda je i Tuđmana i Šuška"

. ..O posledicama napada na kolonu izbeglica postoje i informacije o masovnim grobnicama u slunjskoj Opštini, o pogibiji najmanje 80 lica iz kolone i drugih civila Srba na podrucju Gline i dr. Ljudi su ubijani prilikom povlacenja, granatiranjem kolone ode od strane HV, pešadijskim napadima iz zasede i sadejstvom u tim akcijama sa 5. korpusom muslimanske vojske. Registrovana su sledeca krivicna dela ratnih zlocina ubistva civila: 05.08.1995. godine, grupa od dvadeset srpskih civila kamionom se prevozila prema selu Kovacici i dalje, prema kompleksu UNCRO. Kod sela Kovacici, grupa vojnika HV je otvorila vatru na kamion i ubila tri lica: Dragicevic Nikolu, Andic Jovu i Bilbija Peru, iz sela Polace. Dragicevic Mari, supruza ubijenog Nikole, na levoj šaci, metak ispaljen iz puške hrvatskog vojnika, istom prilikom, razneo je nekoliko prstiju. Hrvatski vojnici su još tri lica ranili i ostavili ih da leže na putu. Hrvatski vojnici su uhapsili preživela lica iz kamiona. .

. ..Akcija invazije Krajine predstavlja kontinuitet hrvatske politike i akcije na planu etnickog cišcenja \"medunarodno\" priznate Hrvatske - od Srba. Posle vojnih i policijskih akcija, pocev od 1991. godine - Medacki džep, Miljevacki plato, Maslenica, Zapadna Slavonija, Kninska Krajina, aa uz predhodno plansko i dugotrajno zastrašivanje i razlicite oblike pritisaka na Srbe, ukljucujuci i ubistva, iz Hrvatske je proterano preko 500.000 Srba. Posle nasilne secesije, u ukupnom broju stanovništva, Srbi u Hrvatskoj cine oko 2-3%, što je smanjenje za oko 9% od 12%, koliko je Srba živelo u Hrvatskoj pre gradanskog rata. U meduvremenu, Hrvatska postepeno prilagodava svoje zakonodavstvo u oblasti ljudskih prava novonastaloj unutrašnjoj medunacionalnoj strukturi, cime vrši \"legalizaciju\" etnickog cišcenja bez primera u savremenom svetu. II Za vreme samog napada na Krajinu bilo je masovnog ubijanja civila bez ikakvog vojnog opravdanja, posebno kada se zna da ni sama srpska vojska nije pružala znacajniji otpor. Takode, granatirane su i kolone izbeglica cije su posledice bile vidne do kraja avgusta, posebno na prostoru oko Gline, na putu Glina - Dvor i na drugim delovima kretanja izbeglica kroz Hrvatsku i RS. Hrvatska policija je duže vreme uklanjala razbacane stvari postradalih (ubijenih i ranjenih) srpskih izbeglica. .

Zdravom razumu nikako ne može biti jasno zbog čega se priča o navodnim \"ratnim zločinima\" u Lori kad ih tamo nije bilo. I zbog čega se govori o nekakvim civilima kad ih tamo nije bilo. To je bio jedan zatočenički centar u kakvom su držani teroristi koji su djelovali protiv Republike Hrvatske, i svaka zemlja na svijetu koja je u ratu mora držati takve zatočeničke centre, jer inače što da čini sa teroristima? Da ih odmah likvidira što bi onda bio zločin, ili da im dopusti da neometano provodi svoje terorističke aktivnosti. Kako je uopće došlo do te priče o \"civilima\" u Lori. To je bilo potrebno da bi priča bila uvjerljivija. Jer, raznorazni Ivančići, Dežulovići, Pavičići itd su uporno pisali i pritom lagali kako su unutra zatočeni civili, dižući tako sebi cijenu pred međunarodnim čimbenicima kao prvoborci u zaštiti tobože ljudskih prava. Da je ispričana prava i cijela istina onda od njihovog \"prvoborstva\" ne bi ostalo ništa. Ima tu i psiho-komponenta: recimo taj Dežulović, kojem se stalno priviđa neko prikapčanje na struju, nabijanje na kolac i slično je isto pokušao i nu Srbiji. Tamo je napisao da su Srbi u Australiji Slobodanu Lazareviću odsjekli jezik. Slobodan Lazarević je bio zamjenik zapovjednika KOS-a u tzv VRSK. Nu, nakon par dana se razgolitila ta laž jer je na Dežulovićevu nesreću isti taj Slobodan Lazarević sa cijelim svojim jezikom koji je navodno bio odsječen svjedočio kao prvi svjedok obrane generala Ante Gotovine. Ista je stvar sa \"civilima\". Kad su počeli dolaziti na svjedočenje jako se dobro moglo vidjeti o kakvim se tu \"civilima\" radi: ni c od civila, sve čedo do čede. Najupečatljiviji među njima bio je onaj za kojeg se ustanovilo da je bio pripadnik specijalnog voda tzv. JNA pod direktnim zapovjedništvom Ratka Mladića i za kojeg se ustanovilo da je operirao po Škabrnji. Kad ga je jedan od odvjetnika optuženih upitao da li je ubijao Hrvate po Hrvatskoj on je, suočivši se sa činjenicama odgvorio potvrdno. I sada, kad se nekome, bilo kome u ovoj državi donose presude na temelju izjava Mladićevih specijalaca koji uopće ni ne skrivaju da su ubijali po Hrvatskoj, onda se nema što tko čuditi kad se pojave ljudi poput mene koji takve presude jednostavno ne priznaju. A ukoliko su onda dvojica koji su ubijeni prilikom bijega zaista bili civili, onda je ovdje uhićen krivi Bajić. Jer upravo Mladen Bajić, isti ovaj koji je danas državni odvjetnik Republike Hrvatske je tada, kao zamjenik tužitelja vojnog suda u Splitu potpisao oduku po kojoj navedena dvojica nisu civili nego teroristi. A ne može se krivnja svaljivati na stražare koji su samo radili svoj posao, koliko god se on nekom ne sviđao. Jer, u svakom zatvoru na svijetu se puca po bjeguncima, i ne vidim zašto bi Lora u tome bila iznimka. Isto tako, u Guantanamu, gdje je pribjegavano puno grubljim metodama izvlačenja informacija od ovih u Lori nitko nije optužen za ratni zločin; čak štoviše, američki predsjednik i dobitnik Nobelove nagrade za mir Barack Obama je ljudima iz FBI-a koji su provodili ispitivanja terorista u Guantanamu, a kad su se ovi nakon napisa raznih američkih dežulovića pobojali za vlastitu sudbinu poručio da spavaju mirno jer su oni samo radili svoj posao. Konvencija o počinjenju i sankcioniranju ratnih zločina je međunarodna konvencija i vrijedi za sve zemlje jednako, male i velike, one sa milijun i one sa sto milijuna stanovnika. Zašto onda ovdje imamo dvostruke kriterije? I zašto se ovi \"prvoborci u zaštiti ljudskih prava\" uvijek propinju na stražnje noge kad je u pitanji neki, i to navodni hrvatski zločin, i gdje su ubijena dva Srbina, a nikad se ne propinju na stražnje noge kad treba sankcionirati one koji su počinili očigledne ratne zločine poput onih u Vukovaru, Škabrnji ili Voćinu. Odgovor je vrlo jednostvan i pred nosom vam je: svi, kako i Hrvati, tako i Srbi su svjesni da su oni počinili milijun puta više zločina, milijun puta veće zločine i milijun puta vstrašnije zločine. Zato im odgovara da se napumpavaju stvarni, navodni i izmišljeni hrvatski zločini, a da se Škabrnja, Nadin, Voćin, Baćin, Četekovci, Široka Kula i ostala stratišta gdje su prave i neupitne ratne zločine počinili njihovi prekriju prašinom zaborava. I to je cijela priča, iz koje je lako zaključiti prema dosadašnjim upisima na ovoj temi tko je zapravo Srbin a tko Hrvat!!

. ...O napadima pripadnika Hrvatske vojske na kolone izbeglica civila, koje su se iz svih delova Krajine kretale ka Republici Srpskoj, odnosno ka SR Jugoslaviji, raspolaže se sa znatno više podataka i dokaza. Izbeglicke kolone su granatirane iz artiljerijskih oruda,, bombardovane iz aviona, a na nekim mestima na njih su izvedeni i pešadijski napadi iz zasede. Za jedan deo kolone sa podrucja Gline i Banije, na relaciji Lonjskog polja kod Siska, koji se kretao auto-putem prema Beogradu, još uvek nije utvrdeno šta se dogodilo. Teške povrede humanitarnog i ratnog prava, pripadnici hrvatskih vojnih i policijskih snaga pocinili su (i još cine) prilikom tzv. akcija cišcenja terena po srpskim mestima, neposredno po završavanju vojnih operacija. Pljackanje, paljenje, rušenje kuca i ubijanje preostalih civila (uglavnom staraca koji nisu hteli ili nisu mogli da izbegnu) sprovodilo se (i još se sprovodi) sistematski, uz uklanjanje tragova dela. Neutvrdeni broj lica hrvatski vojnici ili policajci odveli su u logore u Splitu, Zadru, Šibeniku, Karlovcu, Kutini, Gospicu, Ivanic Gradu i drugim mestima. U nekim od ovih logora nije dozvoljen pristup predstavnicima medunarodnih humanitarnih ili drugih organizacija. Oko hiljadu civila Srba, medu kojima najveci broj staraca, žena i dece, sklonili su se u bazu UNPROFORA u Kninu, tražeci da im se omoguci odlazak u RS, SRJ ili u druge države. Na traženje hrvatske strane, predstavnici snaga UN u Kninu isporucili su hrvatskoj strani, 40 lica pod izgovorom da su izvršili ratne zlocine. Preostali Srbi koji su potražili utocište u bazi snaga OUN u Kninu, posle saznanja šta se desilo njihovoj rodbini i komšijama kao i objektima, materijalnim dobrima i dr, nisu hteli da ostanu u Krajini , vec su i oni došli u SRJ. .

. ..Regularna Hrvatska vojska je pre napada na Krajinu, 04. avgusta 1995. godine, mesecima dejstvovala i iz medunarodno priznate BiH, napadajuci srpske gradove Glamoc i Grahovo, gde su artiljerijom i iz drugih oruda i oružja gadali i civilne ciljeve, rušilii kuce i druge objekte i naterali civile u izbeglištvo. Napad na Krajinu izvršen je planski iz više pravaca - iz okupiranih Grahova i Glamoca, iz pravca Petrinje - prema Glini i iz Ogulina - prema Saborskom. Na delu prema Bihacu, pripadnici hrvatske vojske i policije sadejstvovali su sa pripadnicima 5. korpusa muslimanske vojske. Ispaljeno je više desetine hiljada granata bez biranja samo vojnih ciljeva, a upotrebljene su i desantne helikopterske grupe uz sadejstvo pripadnika specijalnih jedinica MUP i brojnih gardijskih brigada HV. Posledice vojne akcije 04. i 05.08.1995. godine na Krajinu, po civilne objekte i po civile (granatiranje i dr.) nisu u potpunosti sagledane zbog brzog zaposedanja prostora Krajine i zbog nedostupnosti lica mesta, posle povlacenja srpske vojske i civila iz Krajine i nedozvoljavanja pristupa, prvih dana po agresiji, i samim organima UN i drugima. Nije do kraja sagledan obim stradanja civila (ubistava granatiranjem i na drugi nacin), niti obim rušenja civilnih objekata, crkava, kulturno-istorijskih spomenika i sl. Procenjuje se, na osnovu do sada prikupljenih podataka, izveštaja nevladinih, medunarodnih i drugih organizacija i na osnovu drugih podataka, da je je u napadu na RSK i u kasnijim akcijama koje su usledile, ubijeno i nestalo više hiljada Srba. .

MIRKO NORAC ........... HEROJ...............I..................VITEZ Hrabri Mirko Norac je zaslužan što srbi nisu zauzeli Gospić koji je bio pred padom i s tim spriječio da Hrvatska bude podjeljena na dva djela kako je bila namjera srbima, a da je se too dogodilo posve bi bio drugačiji tjek rata u Hrvatskoj tj. Hrvati sa sjevera bi putovali na jug preko Slovenije i Italije i obrnuto ljudi sa juga bi isto tako putovali na sjever Hrvatske preko tih država. Gospić je bio podjeljen grad gdje su se vodile ulične borbe sa srbima koji su bili naoružani do zuba i zaslugom Mirka Norca koji je oslobodio vojarne u Gospiću i tek tada su došli do prvog naoružanja koje je Mirko jedan dio poslao na druge bojišnice gdje je bilo potrbno , tek tada s tim naoružanjem su odbacili srbe na periferiju grada koji su Gospić gađali sa topništvom, minobacačima, tenkovima i avionima i sravnili su ga kao što je bio i Vukovar ali Gospić nije pao zahvaljujući hrabrosti zapovjednika obrane grada Generala Mirka Norca i ostalih domoljuba. 91. godine kada bi razmjestili obranu grada uvjek bi srbi doznali gdje su Hrvatske snage razmještene i srbi bi po tim položajima sasuli sa cijelim svojim naoružanjem gdje bi bilo mrtvih i teško ranjenih na našoj strani i tako stalno dok nisu skužili da pojedini srbi ne dojavljuju svojima gdje su raspoređene Hrvatske snage i onda su se odlučili obračunati sa tim izdajicama i nakon toga se to više nije događalo. Sada bih postavio pitanje kako bi prošli oni koji koji bi u slučaju Amerike, Izraela i drugih otvoreno surađivali sa neprijateljom i s tim bili zaslužni za pogibiju vojnika od navedenih država! Mirko Norac nije svoje činove donio iz JNA, nego je dobio za zasluge koji je napravio u domovinskom ratu tj. vodio je obranu grada i bio zapovjednik 9. gb u koj je poginulo dosta mladih branitelja i dosta teško ranjenih među kojima je i on sam bio teško ranjen i za te zasluge u obrani domovine gdje je pokazao svoju hrabrost i snalažljivost u tim teškim trenucima gdje je bilo hoćeli Hrvatska biti ili ne biti. Može Josipović oduzeti čin Mirku Norcu, ali mu nemože oduzeti čast i zasluge, mogu sudci iz totalitarnog komunističkog režima suditi Mirku Norcu, ali su činjenice gdje se on pojavi tu se svi ljudi ustaju na noge i čekaju na red da se s njim rukuju, ali uvjek postoje ljudi što nisu sretni što je Hrvatska slobodna i što su tjekom rata bili u podrumima ili na drugoj strani pa mu nemogu oprostiti što je napravio za Hrvatsku!

. . ... Posle okoncanja vojno-policijske akcije i zauzimanja prostora Krajine, hrvatske vlasti su sprovele(i još sprovode) sistematske mere pretraživanja terena. Tom prilikom se, pored ubijanja civila, pljackalo, palilo ili rušilo sve preostalo srpsko - kuce i domacinastva; odvodena je stoka; preostali civili, uglavnom starci, odvodeni su u logore, gde su podvrgavani istragama uz mucenje i maltretiranje i najrazlicitije mere pritisaka. U napred citiranom \"poverljivom\" Izveštaju Posmatracke misije Evropske zajednice, u kojem se razmatra kršenje ljudskih prava protiv Srba i srpske imovine nakon vojne akcije u avgustu, pored ostalog se navodi, da su \"prakticno sve kuce opljackane, a mnoge i spaljene do temelja i to mnogo kasnije posle prestanka borbi...\" i dalje: \"U nekim slucajevima teško je razdvojiti c pljackuc od c paljevinec , s obzirom da se ovo uglavnom dešava u kombinaciji. Odvija se nezakonito uzimanje u posed i to na celom osvojenom prostoru uz pristanak (mada precutan) najviših hrvatskih vlasti. Pljacka obuhvata i odvodenje stoke bilo žive ili nakon ubijanja. Jedinice Hrvatske armije, pojedinci i gradani bili su odgovorni za vecinu incidenata \". \"Razmere uništavanja, uglavnom putem spaljivanja seoskih podrucja i vecine malih sela su alarmantne. Posledice su stvarno onemoguciti Srbima da se vrate svojim kucama. Najveci deo imovine u sektoru Jug je delimicno ili potpuno uništen. Gradic Kistanje, zapadno od Knina potpuno je uništen.\". Prema izveštajima i drugih medunarodnih organizacija, koji su sukcesivno pristizali, kao i prema drugim raspoloživim podacima, rušenje i paljenje je bilo ocigledno: Na podrucju izmedu Knina i Drniša, gde je duž 18 km puta gorelo 45 srpskih kuca; u dva odvojena navrata (17 - 18 .08.) posmatraci UN na ovom potezu primetili su grupe za podmetanje požara - jedna grupa bila je obucena u vojne maskirne uniforme i usmeravala je protivtenkovsko oružje i zapaljiva sredstva prema kucama na podrucju Buljaša, izmedu Knina i Drniša. Južno od Drniša, u pravcu Knina i u bližoj okolini, na stotine zgrada je spaljeno i opljackano. Knin je posle završetka vojnih dejstava sistematski i potpuno opljackan, a pljacke su sprovele tzv. 4. i 7. jurišna jedinica HV, koje su prve ušle u grad. Drugi talas pljacke sproveli su pripadnici civilne i vojne policije; Ekipa vojnih posmatraca UN otkrila je da je 21 zgrada teško oštecena. U Ivoševcima su pronadene dve kutije mina PMA-2R, koje se koriste za miniranje puteva i kuca. Misija je u blizini uocila 4 priadnika Specijalne policije Hrvatske. Vecina zgrada je, u razlicitoj meri, bila oštecena od požara i pljacke. Kistanje je potpuno spaljeno i opljackano. Jedina neoštecena zgrada bila je pravoslavna crkva. Pema procenama Misije, crkva je namerno ostavljena neoštecena. Srušene su i zgrade škole i pošte. Na ovom podrucju su primeceni \"zvanicnici\" u civilnim odelima sa mapama kako pokazuju kuce, a kasnije su neke od tih zgrada videne u plamenu. U Kistanju je 17.08. videna grupa od 4 hrvatska vojnika kako se krecu oko zgrada. Još dok je misija MHF boravila u ovom mestu, poceo je da kulja dim iz iz zgrada na glavnoj ulici koja vodi u pravcu Knina. Na Baniji i Kordunu u vojnoj akciji, kao i posle toga, porušeni su civilni objekti u gradovima: Glini, Petrinji i Topuskom, a sela: Dugo selo, Trepca, Kirinje, Katinovac, Grmuša, Staro selo, Bovic i dr, popaljena su posle vojne akcije. Donji Lapac je 70 procenata uništen; sela Siveric, Kosovo, Vrbnik, Raducic, Kricke, Ivoševci, Žagrovic su znatno oštecena. Znaci sa nazivima sela na mnogim mestima su uklonjeni. Srb je potpuno spaljen i opljackan. U 240 sela u bivšem sektoru Jug, prema izjavi portparola UN od 27. 09.1995. godine, 73% objekata je spaljeno. Svaka kuca u selu Frkašic kod Korenice, opljackana je i vandalski uništena; zapaljene su kuce u Debelom Brdu i stotine kuca na potezu od Srba do Otrica. Uništene su kuce (sektor Sever) u Javnicu, Kosni, Donjem Žirovcu, Bruvnu, Gornjem Klasnicu i Paukovcu. Komandant mirovnih snaga za sektor Jug, A. Foran, izneo je 12. 10. da je obilaskom 389 sela na ovom podrucju registrovano 16.578 spaljenih ili teško oštecenih srpskih kuca. .

. ........MIRKO NORAC ........... HEROJ...............I..................VITEZ............U ZATVORU..ha ha ha ha ha .

Zelim upozoriti moje sunarodnjake Hrvate da je hrvatska tiskovina okupirana od raznih provokatora sa istoka,a neki cak zive u krnjim granicama danasnje drzave Hrvatske.Ovi provokatori rado se prozivaju Srbima,ali ta proglasena nacija vecinom je izumrla.Ostatak tih Srba i Vlacha naci cete jos danas najvecim djelom u juznim krajevima Hrvatske gdje su izbjegli pred navalama Tatara,Avara i Turaka i nasli utociste kod Hrvata koji su dosli na te prostore nesto poslije 600 god. poslije rodjenja Krista.Oni su prihvatili starohrvatski jezik i neke obicaje i tu su se asimulirali. Kosovskom bitkom 1389.god. na kojoj je sudjelovala krscanska vojska iz srednje i sjeverne Europe a i nekoliko plemena servskih plemena ,izgubili su tu bitku a plemena na istocnom Balkanu- Servi potlaceni su i odvedeni u robstvo tako da je samo jedan mali dio njih prezivio.Poznato je da ti prezivjeli seljaci okrenuti prema Bizantiji ( prije Kostantinopolu) mjesto slova v ( servi=latinski robovi)promjenili svoje ime u Serbe. Njihovo plemstvo je izginulo i kcerka servskog kneza Lazara ( Kneginja Milica ) 1390 god. odvedena u harem turskog osvajaca sultana Bajazita, sa oko 300 drugig servskih djevojaka ( danak u krvi) od toga dana pocinje i \"historija\" Srba na Balkanu, kao i radjanje nove nacije. Kroz 470 god. pod vlascu Turaka te dvije rase su se toliko izmjesale da se ne moze govoriti o cistoci jednog naroda vec su to \" krizanci \" dvaju etnickih grupa potpuno izmjesane, sto je moderna medicina i ustanovila na tisucama primjera istrazivanjem njihovih gena.Drzeci te Srbe u pokori i da se izbjegnu njihove pobune ,Turci su dozvolili da ta etnicka grupa uzme i Grkokatolicku vjeru koju su oni nazvali \"pravoslavnu\",kako bi se razlikovali od Turaka -islamske vjere. Zbog toga je pogrjesno Srbe nazivati tim izmisljenim imenom jer su oni u stvari \"PRAVOSLAVNI TURCI \" sa 85 % njihovih gena. Kao pismo preuzeli su starogrcko -liturgijsko od monaha Cirila i Metoda a te \"hieroglife\" danas se zove cirilica, koja se jos danas koristi na daljnjem istoku Europe i Rusije i u velikom se razlikuje od latinice, koja je u upotrebi u Europi, Juznoj i Sjevernoj Americi,Australiji i.t.d. Danasnji PT ( kratica za pravoslavni Turci ) zestoki su protivnici svih katolika pogotovo Vatikana jer u vatikanskim arhivima nalaze se auteticni dokumenti o gore navedenim cinjenicama , starim 2000 god. u zapisima. Cak i servski otac nacije Stevan Nemanja primio je papsku krunu od Vatikana i okrunjen za \"cara\" ( car je titula vladara nad nekoliko raznih naroda ) ali ju je odbacio iz razloga da ocuva svoje \"carstvo\" podijelio na svoje sinove,tako da jedan dobije svjetovnu a drugi crkvenu vlast ,samo iz razloga da poslije njegove smrti nebi medju njima doslo do razdora i borbe za prevlast. Vrlo je tesko ukratko opisati povijest i stvaranje jednog naroda ,ali je tocna cinjenica ,naucno dokazana da su danasnji Srbi zapravo PRAVOSLAVNI TURCI ili skraceno PT- pa vas molim da ih tako i oslovljavate .Oni Servi i Vlasi ( Rumunji i Bugari ) koji su na teritoriju danasnje Hrvatske, a i BiH, su zapravo Krajisnjici ili podanici 450 god. stare Austro -Ugarske monarhije koji su se zajedno sa Hrvatima odupirali Osmanlijama i protiv njih borili. Dokumentaciju mozete ponaci u Beckom povijesnom muzeju a djelomicno i u Budimpesti ,jer Ungari ( Madjari) i Hrvati imali su drzavnu uniju u borbi protiv Turaka a tu su bili ukljuceni i Vlasi .Tek 1918. god, mjenja se slika na Zapadnom i Istocnom Balkanu . Ispravite krivotvorenu i nametnutu povjest koju nam PT vec desetljecima podmecu.

. ...Vojne i policijske snage Republike Hrvatske za vreme i posle vojne i policijske akcije na Republiku Srpsku Krajninu - pocev od 04.08.1995. godine, višestruko i ozbiljno su povredile odredbe medunarodnog ratnog i humanitarnog prava, posebno odredbe koje se odnosee na zaštitu civila, nevojnih objekata, kulturnih dobara i dr. Obim i nacin kršenja odredaba medunarodnog ratnog i humanitarnog prava od strane hrvatskih vojnih i policijskih snaga još uvek je predmet istraživanja i dokumentovanja od strane Komiteta, nevladinih organizacija, kao i organa UN. Prema dosadašnjim saznanjima, imajuci u vidu i sistematicnost, nacin, isplaniranost, kao i cilj i posledice hrvatskih akcija (proterano oko 250.000 Srba, ostalo oko 5.000), može se osnovano da se tvrdi da su u Krajini, od strane vojske i policije Hrvatske, izvršene brojne radnje krivicnog dela genocida nad Srbima koji su ovde živeli vekovima. Napadom na Krajinu fakticki je obesnažen status UNPA zona Jug i Sever (Krajina), kao, u ranijem slucaju, status zone Zapad (Zapadna Slavonija) - i time, prekršen i Sporazum o prekidu neprijateljstava od 29.08.1994. godine, sklopljen pod okriljem OUN, druge rezolucije OUN, Vensov plan i dr. .

. ...Regularna Hrvatska vojska je pre napada na Krajinu, 04. augusta 1995. godine, mesecima dejstvovala i iz medunarodno priznate BiH, napadajuci srpske gradove Glamoc i Grahovo, gde su artiljerijom i iz drugih oruda i oružja gadali i civilne ciljeve, rušilii kuce i druge objekte i naterali civile u izbeglištvo. Napad na Krajinu izvršen je planski iz više pravaca - iz okupiranih Grahova i Glamoca, iz pravca Petrinje - prema Glini i iz Ogulina - prema Saborskom. Na delu prema Bihacu, pripadnici hrvatske vojske i policije sadejstvovali su sa pripadnicima 5. korpusa muslimanske vojske. Ispaljeno je više desetine hiljada granata bez biranja samo vojnih ciljeva, a upotrebljene su i desantne helikopterske grupe uz sadejstvo pripadnika specijalnih jedinica MUP i brojnih gardijskih brigada HV. Posledice vojne akcije 04. i 05.08.1995. godine na Krajinu, po civilne objekte i po civile (granatiranje i dr.) nisu u potpunosti sagledane zbog brzog zaposedanja prostora Krajine i zbog nedostupnosti lica mesta, posle povlacenja srpske vojske i civila iz Krajine i nedozvoljavanja pristupa, prvih dana po agresiji, i samim organima UN i drugima. Nije do kraja sagledan obim stradanja civila (ubistava granatiranjem i na drugi nacin), niti obim rušenja civilnih objekata, crkava, kulturno-istorijskih spomenika i sl. Procenjuje se, na osnovu do sada prikupljenih podataka, izveštaja nevladinih, medunarodnih i drugih organizacija i na osnovu drugih podataka, da je je u napadu na RSK i u kasnijim akcijama koje su usledile, ubijeno i nestalo više hiljada Srba. O napadima pripadnika Hrvatske vojske na kolone izbeglica civila, koje su se iz svih delova Krajine kretale ka Republici Srpskoj, odnosno ka SR Jugoslaviji, raspolaže se sa znatno više podataka i dokaza. Izbeglicke kolone su granatirane iz artiljerijskih oruda, bombardovane iz aviona, a na nekim mestima na njih su izvedeni i pešadijski napadi iz zasede. Za jedan deo kolone sa podrucja Gline i Banije, na relaciji Lonjskog polja kod Siska, koji se kretao auto-putem prema Beogradu, još uvek nije utvrdeno šta se dogodilo. .

. ....Teške povrede humanitarnog i ratnog prava, pripadnici hrvatskih vojnih i policijskih snaga pocinili su (i još cine) prilikom tzv. akcija cišcenja terena po srpskim mestima, neposredno po završavanju vojnih operacija. Pljackanje, paljenje, rušenje kuca i ubijanje preostalih civila (uglavnomm staraca koji nisu hteli ili nisu mogli da izbegnu) sprovodilo se (i još se sprovodi) sistematski, uz uklanjanje tragova dela. Neutvrdeni broj lica hrvatski vojnici ili policajci odveli su u logore u Splitu, Zadru, Šibeniku, Karlovcu, Kutini, Gospicu, Ivanic Gradu i drugim mestima. U nekim od ovih logora nije dozvoljen pristup predstavnicima medunarodnih humanitarnih ili drugih organizacija. Oko hiljadu civila Srba, medu kojima najveci broj staraca, žena i dece, sklonili su se u bazu UNPROFORA u Kninu, tražeci da im se omoguci odlazak u RS, SRJ ili u druge države. Na traženje hrvatske strane, predstavnici snaga UN u Kninu isporucili su hrvatskoj strani, 40 lica pod izgovorom da su izvršili ratne zlocine. Preostali Srbi koji su potražili utocište u bazi snaga OUN u Kninu, posle saznanja šta se desilo njihovoj rodbini i komšijama kao i objektima, materijalnim dobrima i dr, nisu hteli da ostanu u Krajini , vec su i oni došli u SRJ. Akcija invazije Krajine predstavlja kontinuitet hrvatske politike i akcije na planu etnickog cišcenja \"medunarodno\" priznate Hrvatske - od Srba. Posle vojnih i policijskih akcija, pocev od 1991. godine - Medacki džep, Miljevacki plato, Maslenica, Zapadna Slavonija, Kninska Krajina, a uz predhodno plansko i dugotrajno zastrašivanje i razlicite oblike pritisaka na Srbe, ukljucujuci i ubistva, iz Hrvatske je proterano preko 500.000 Srba. . .

. ..Posle nasilne secesije, u ukupnom broju stanovništva, Srbi u Hrvatskoj cine oko 2-3%, što je smanjenje za oko 9% od 12%, koliko je Srba živelo u Hrvatskoj pre gradanskog rata. U meduvremenu, Hrvatska postepeno prilagodava svoje zakonodavstvo u oblasti ljudskih prava novonastaloj unutrašnjoj medunacionalnoj strukturi, cime vrši \"legalizaciju\" etnickog cišcenja bez primera u savremenom svetu. II Za vreme samog napada na Krajinu bilo je masovnog ubijanja civila bez ikakvog vojnog opravdanja, posebno kada se zna da ni sama srpska vojska nije pružala znacajniji otpor. Takode, granatirane su i kolone izbeglica cije su posledice bile vidne do kraja avgusta, posebno na prostoru oko Gline, na putu Glina - Dvor i na drugim delovima kretanja izbeglica kroz Hrvatsku i RS. Hrvatska policija je duže vreme uklanjala razbacane stvari postradalih (ubijenih i ranjenih) srpskih izbeglica. O posledicama napada na kolonu izbeglica postoje i informacije o masovnim grobnicama u slunjskoj Opštini, o pogibiji najmanje 80 lica iz kolone i drugih civila Srba na podrucju Gline i dr. .

Četnici ubili sve u banijskom selu, a još nitko nije odgovarao Prije 19 godina, 15. studenoga 1991. godine, u akciji srpskih terorističkih postrojbi selo Kostrići u blizini Hrvatske Kostajnice, zbrisano je s lica zemlje. Toga dana pobijeni su svi stanovnici toga sela, njih 16, među kojima je bilo i dvoje male djece, Dario i Tomislav Jurić, stari četiri i dvije godine. Ubijeni su na krevetu, zajedno sa svojom majkom Verom. Otac Zlatko u trenutku četničkog napada nije bio u selu. Ubijen je kasnije, kada je okupatoskim vlastima došao prijaviti stravičan zločin. Zločinci su ljude ubijali na mjestima gdje su ih i našli, u krevetu, štali, na dvorištu, cesti. Njihova tijela ostavili su na mjestu pogibije. Milan Bašić (44) svoje ubijene roditelje, majku Jelku i oca Petra, pronašao je nakon Oluje u zgarištu rodne kuće. On je 1991. godine radio u Zagrebu i nije mogao do roditelja i svojeg sela. - Tužan sam i razočaan jer još nitko nije odgovarao za ovaj zločin, a dobro se zna tko ga je počinio, rekao je Milan u ponedjeljak, na godišnjicu pogibije svojih roditelja, paleći svijeću kod spomenika ubijenim Kostričanima. Mato Kostrić iz Zagreba, svakog 15. studenoga dolazi u svoje rodne Kostriće. Kod u ratu uništene i neobnovljene kuće uz drveni križ pali svijeću. - Tu sam pronašao svoju mamu. Pokosili su je rafalom dok je pokušala pobjeći iz kuće, a nakon toga dokrajčili su je nožem. Ubili su cijelo selo, ovdje su obnovljene samo dvije kuće, jer su se samo dvije obitelji vratile. U druge kuće nema se tko vratiti, rekao je Mato. Govoreći na komemoraciji, Ivica Pandža Orkan, savjetnik županice za pitanja branitelja, žestoko se okomio na županijskog i glavnog državnog odvjetnika, Stipu Vrdoljaka i Mladena Bajića. - Danas bi ovdje trebali biti i Vrdoljak i Bajić, da odaju poštu žrtvama i odgovore na pitanje zašto ništa nisu poduzeli da privedu pravdi ubojice cijeloga jednog sela. Njima je važnije progoniti hrvatske generale i branitelje, rekao je Pandža. Dodao je kako su sramotne izjave bivšeg državnog tajnika i saboskog zastupnika Vojislava Stanimirovića o Vukovaru i ranjenicima iz vukovarske bolnice. - Tome razbojniku vukovarska bolnica bila je ustaško uporište. Sramota, zaključio je Ivica Pandža Orkan.

1. Duga Resa (Mrežnica „Bosiljčev mlin“) – Likvidirano oko 20 osoba u mlinu Bosiljevac i bačene u Mrežnicu; 2. Duga Resa (Lučica) – likvidirano 16 hrvatskih vojnika; 3. Duga Resa (šuma Kurvenda) – nepoznat broj zarobljenika dovežen iz logora Dubovecec dovezeni su i ubijeni; 4. Duga Resa (Goskovo) – likvidirano 13 osoba čiji su posmrtni ostaci ekshumirani i pokopani na gradskom groblju Sveti Petar; 5. Duga Resa – Petrakovo Brdo (šuma Kljuka predio Vidanka – Curak) – svibanj 1945 –likvidirano 19 zarobljenika iz obližnjeg logora i zakopani u jami zvanoj Vidanka Curak. Posmrtni su ostaci ekshumirani 1998 i pokopani u groblju Sveti Petar; 6. Duga Resa – Gornje Mrzlo Polje (šuma Kozjača) – svibanj i lipanj 1945 – broj žrtava nepoznat. Pretpostavlja se da postoje četiri, a možda i više lokaliteta gdje su pokapani likvidirani hrvatski vojnici i civili; 7. Karlovac (predio Kukače) – Likvidirano; 8 Hrvata; 8. Karlovac (željeznička postaja Dubrava) – (poraće) – Nepoznat broj žrtava. U željezničkim vagonima dovažani su zarobljenici iz logora Dubovec i na ovom mjestu likvidirani; 9. Karlovac (Jamdol: šuma Kozjača) – svibanj i lipanj 1945 – broj žrtava nepoznat. Šuma Kozjača prostire se na velikoj površini od Karlovca do Duge Rese s desne strane ceste i pruge za Rijeku, a predpostavlja se da je puna jama i predstavlja najveće stratište hrvatskih vojnika i naroda ovoga kraja. Hrvatske građane, zatvorenike iz Karlovca, Duge Rese i drugih mjesta, određene za streljanje partizani su vodili u šumu Kozjaču gdje su se nalazili streljački rovovi; 10. Karlovac (Jamadol: na početku šume Kozjača) – 25. veljače 1946 – likvidirano 15 osoba. Žrtve su pokopane u Jamadolu, iza novog vojnog, poligona, kod ruševina starog francuskog vojnog skladišta. 11. Karlovac (Luščić – staro vojno groblje Dubovac) – 1943 – U ovom su grobištu pokopani domobrani pobijeni (poklani) u Rečici kraj Karlovca. Lokalitet je uništen izgradnjom novih grobnica; 12. Karlovac (Luščić – Trpčićeva šuma) 1945/46/47 – broj žrtava nepoznat. Šuma se nalazi na raskrižju puta za groblje Dubovac i Jamadol. Iznad ceste, nekoliko metara u šumi, na potezu od 80 m nalazi se niz jama gdje su pokopani hrvatski i njemački vojnici te civili; 13. Karlovac – Brezova Glava (kod mjesta) – 6. studeni 1943 – Ustaše (muslimani), vezani su bodljikavom žicom, strijeljani i bačeni su u prirodnu jamu, bezdan; 14. Karlovac (šuma zvana Loskunja) – travanj 1945 – između 250 i 300 hrvatskih vojnika vezano žicom, strijeljani su i zakopani u ovoj šumi; 15. Karlovac – Vukmanečki Cerovac („Babina Gora“) – Likvidirano oko 800 djece čiji su očevi bili časnici hrvatske vojske. Jedan dio djece je ubijen u Sjeničku Lasinjskom, a drugi na ovoj lokaciji; 16. Karlovac – Rečica (kod mjesta) – (poraće) - broj žrtava nepoznat. Žrtve, hrvatski vojnici s Križnog puta, imali su na sebi partizanske kape jer im je rečeno da će popunjavati partizanske jedinice (tzv. 13 bataljun). Likvidirani su u šumi 5 km od sela i oko 500 m od puta; 17. Karlovac – Tušilović (kod mjesta) – broj žrtava nepoznat. Žrtve su bili pripadnici mornaričke kadetske škole; 18. Karlovac – Tušilović (Tunel na pruzi Tušilović- Gvozd) – broj žrtava nepoznat. Tunel je urušen nakon što su u njemu ubijeni zarobljeni ustaše i Nijemci.

. ...Ljudi su ubijani prilikom povlacenja, granatiranjem kolone od strane HV, pešadijskim napadima iz zasede i sadejstvom u tim akcijama sa 5. korpusom muslimanske vojske. Registrovana su sledeca krivicna dela ratnih zlocina ubistva civila: 05.08.1995. godine, grupa od dvadeset srpskihkih civila kamionom se prevozila prema selu Kovacici i dalje, prema kompleksu UNCRO. Kod sela Kovacici, grupa vojnika HV je otvorila vatru na kamion i ubila tri lica: Dragicevic Nikolu, Andic Jovu i Bilbija Peru, iz sela Polace. Dragicevic Mari, supruza ubijenog Nikole, na levoj šaci, metak ispaljen iz puške hrvatskog vojnika, istom prilikom, razneo je nekoliko prstiju. Hrvatski vojnici su još tri lica ranili i ostavili ih da leže na putu. Hrvatski vojnici su uhapsili preživela lica iz kamiona. 05.08. Hrvatski vojnici su oko 10.00 casova zaustavili traktor sa prikolicom, kojom se prevozilo 13 srpskih civila prema mestu Vrbniku, i naredili Stojakov Živku i njegovoj devojci da sidu sa prikolice. Stojkov je bio nenaoružan i nije uopšte bio u vojnoj službi u Krajini. Cim su sišli sa prikolice, jedan hrvatski vojnik je ispalio u telo Stokova ceo šaržer iz automatskog oružja i usmrtio ga na licu mesta. Devojci ubijenog su pretili da ce da je siluju. Posle nekoliko casova, ostavili su je kod UNCRO u Kninu. Sudbina ostalih 11 civila iz traktorske prikolice nije poznata. Nisu videni u kompleksu UNCRO. . .

. ...05.08. Dukovic Nenad i Dukovic Nedeljka, bracni par iz Knina, sa bebom od 45 dana i brat Nedeljke, Mirkovic Dragan, sklonili su se, prilokom granatiranja Knina u soliter u centru grada. Sutradan ujutro su ih pronašli hrvatski vojnici. Nenadaa i Dragana Mirkovica su odveli sa sobom, a Nedeljku sa bebom u kompleks UNCRO. Od tada Nedeljka ne zna ništa o sudbini muža i brata, a njihova imena se ne nalaze ni na jednoj listi koji su hrvatske vlasti dale UN, niti na spiskovima raseljenih lica. 06.08. Lice koje se sklonilo u kompleks UNCRO u Kninu, izjavilo je predstavnicima MHF da je u Kninu, duž Ulice Kralja Petra, videlo tela 20 ubijenih civila, medu kojima su bila i tela žena i dece. 06.08. Pred svojom kucom je ubijen Borojevic (Ljubana) Ðuro iz Borojevica, Opština Kostajnica. Imanje mu je zapaljeno. Takode je ubijen i Borojevic (Nikole) Miloš, roden 1948. godine, iz istog sela. Miloš Borojevic je zaklan i spaljen zajedno sa kucom. .

. ..Neutvrdenog dana, avgusta meseca, u selu Otonu kod Knina, hrvatski vojnici su tražili od Srbina, koga su zatekli, da im zakolje tele. Dok je on izvršavao tu naredbu, zacuo je rafal iz automatskog oružja. Vojnici su mu upravo ubilii majku koja je bila rodena 1906. godine. 08.08. U Dvoru na Uni je ubijeno 5 starih iznemoglih lica. 09.08. Na putu od Gline prema Dvoru na Uni, kod mesta zvanog Trgovi, izvršen je pešadijski napad iz zasede na kolonu izbeglica. Jedno lice je ubijeno, a svedok ranjen u ruku. 09.08. ili 10.08. u Jašovici kod Petrinje, ubijen je Stupar Slavko, star oko 60 godina. Ubijen je klanjem i dotucen sekirom, a zatim spaljen. U istom mestu, pored njega je ubijeno još 10 Srba. 09.08. ili 10.08. u mestu Donji Hrastovac kod Siska, ubijen je Božic Stevo, star 70 godina. 10.08. Jedan starac je ubijen nedaleko od Knina, sat vremena pošto su ga policajci UN, pre toga, videli živog. Konstatovano je da je ubijen mecima u potiljak. 11.08. Ekipa Evropske posmatracke misije u selu Golubic pronašla je telo starijeg coveka kome je pucano u glavu i desnu stranu tela. 12.08. ili 21.08. u selu Komicu kod Udbine, u svojoj kuci, spaljena je, nepokretna, Ugarkovic Mara, rodena 1921. godine, Lavrnic Petar, roden 1933, godine i njegova majka Sava, rodena 1903. godine. Takode, u istom selu, u svojoj kuci, kod škole, ubijena je, a potom spaljena Pavlica Mika, rodena 1904. godine. U zaseoku Poljice, ubijena je Mirkovic Boja. Svedoci su videli i leš Curcic Stake, stare oko 80 godina, u blizini njene kuce. Svedok je kasnije cuo da su u zaseoku Poljice ubijeni i starci Sunajko Rade (1909.) i Sunajko Mika(1912.). .

Bilo bi već vrijeme da neovisni povjesničari i sociolozi objasne što se događalo na Zapadnom Balkanu od dolaska Turaka naovamo pa bi ljudi, koji žele biti istinito inoformirani, konačno mogli zadovoljiti svoje pravo na informacije. Pokušat ću objasniti što se događalo u tom vremenu u nekoliko rečenica. 1. Do dolaska Turaka Hrvatska i Bosna i Hercegovina živjele su na način tipičnih feudalnih zemalja Europe. 2. Osvajanjem, Turci uvode svoju vrstu feudalizma (timarski feudalizam) koji im daje vojničku prednost pred europskim zemljama, jer se ne drže pravila viteškog ratovanja. 3. Po njihovim ratnim pravilima prije svakog zauzimanja novog teritorija stvara se na granici pojas spaljene zemlje iz koga većina stanovništva bježi 4. Zauzimanjem tog teritorija Turci dovode novo stanovništvo, najčešće Vlahe. 5. Vlasi ne pripadaju ni europskom ni turskom feudalnom poretku, već su plemenski organizirani. Zbog stočarstva i života u planinama, otporniji su na kugu od europskog stnovništva koje ima nehigijenski uređene gradove (bacanje fekalija na ulice). 6. Vlasi služe Turcima kao pomoćne jedinice, ali i kao čuvari granice. 7. Poslije bitke kod Siska na nagovor hrvatskog generala Lenkovića dio Vlaha prelazi u Hrvatsku u austrijsku vojnu krajinui i otada se bori protiv Vlaha (i međusobno s njima pljačka) koji su ostali u Turskoj. 8. 1848. u vrijeme buržoaskih revolucija u Europi , u Austriji jedina buržoaska revolucija je ona u Beču. Austrija je slama uz pomoć Rusa i Vlaha pod Jelačićem. 9. Austrijski car oktrojem ukida feudalizanm u cijeloj državi. 10. već i prije 1848. u Srbiji i Hrvatskoj dolazi do nacioanlnih pokreta u Hrvatskoj Ilirskoga koji je zamišljen kao pokret za stvaranje krovne zapadno-balkanske nacije i u Srbiji gdje se na isto područje računa kao da je to srpska nacija. 11. Zahvaljujući protestantizmu, isusovačkoj protureformaciji i ilirskom pokretu u Hrvatskoj te činjenici da je tada u Hrvatskoj većina stanovništva bila vlaška, vlaški se jezik usvaja kao standardni hrvatski ili srpski jezik . 12. U Srbiji se također usvaja vlaški (ijekavski) jezik, ali Stojan Novaković ga izbacuje i uvodi ekavicu. 13. Srbija grabi prema nezavisnosti koju 1878. i dobiva. Gubi rat protiv Bugarske 1895., ali dobiva Balkanske ratove (s njima Kosovo i Makedoniju) i, na izvjestan način i I svjetski rat protiv Austro-Ugarske. 14. poslije II svjetskog rata Srbija za nagradu dobiva Hrvatsku, Slavoniju, Dalmaciju, Sloveniju, Bosnu i Hercegovinu, a Crnu Goru vojnički zauzima. 15. Vlast Srbije narodi novopripojenih teritorija doživljavaju kao teror. Od hrvatskih emigranata dr. Ante Pavelić organizira ustaški pokret, okrenut posebno protiv hrvatskih i BiH Srba (Krv će teći do koljena! 16. Hrvatski i BiH Srbi dobivaju privilegije u Hrvatskoj i BiH, ali im je pristup u Srbiju praktički onemogućen 17. Poslije odbijanja dra Vlatka Mačeka, Pavelić preuzima NDH i uvodi ustaški teror. 18. Tito pod firmom bratstva i jedinstva i dalje daje privilegije Srbima u Hrvatskoj i BiH pa oni konačno mogu zauzimati pozicije i u samoj Srbiji. 19. Događa se Hrvatsko proljeće kao naivni komunistički pokret za osvajanje hrvatskih deviza. 20. Tito oktroira konfederalni ustav 1974. 21. Bratstvo i jedinstvo zapada u teškoće, a u Jugoslaviji dolazi do rata. 22. U krvavom ratu, stalno prekidanom dogovaranjima u prvom redu između Miloševića i Tuđmana, Tuđman pobjeđuje upravo u Oluji u kojoj je dogovoren odlazak Srba iz Vojne Krajine na Kosovo sirenskim zovom (zato što je to bio oblik ponašanja kad god bi Turci tj. bosanski Vlasi upali u Krajinu) da idu u zbijeg dok armija ne sredi ustaše, \'pa će onda da se vrate\'. 23. U tom ratu hrvatski i BiH Srbi žrtve su iluzije da se može održati privilegirani položaj Srba u odnosu na paore (hrvatske kmetove odnosno njihove potomke), iako više nema ni Austrije ni Turske, a ni feudalizma. 24. Hrvati su žrtve iluzije da su Vlasi samo Srbi. Davdeset godina postojanja hrvatske države pokazalo je da su i hrvatski Vlasi (katolici) itekako živi te su oni preuzeli u Hrvatskoj pozicije pravoslavnih Vlaha (Srba). 25. Oba naroda tj i Srbi u Hrvatskoj i BiH i Hrvati zahvaćena su demografskim propadanjem koji će, ako se ni na jedno strani ništa ne poduzme, završiti njihovim nestankom za oko 100 godina (Za usporedbu u Koruškoj su 1918.godine 60% stanovništva bili Slovenci, dok ih je danas 1%). Još nešto! Ponašanje Predsjednika Tadića zapravo ide na ruku Hrvatskoj, jer će Srbija na taj način ostati izvan EU, a kad konačno na ovim područjima prevladaju ekonomski interesi, ali uz istovremeniu brigu za demograsku obnovu, doći će i do spajanja - vjeroajtno konfederativnog - Hrvatcke i Bosne i Hercegovine, a možda i Crne Gore unutar EU. Isto tako je mogutce da tce se tom nastojanju prikljuchiti i Srijem,Banat i Bachka, ako se uspiju odhrvati srbijanskom terorizmu koji ih prijechi u prirodnom razvitku. Vlasi su sebi krivi sami, zassto su izdali svoju domovinu Hrvatsku i svoju duhovnu i tjelesnu snagu upregnuli u massineriju imperijalistichke okupatorske Srbije, i tako stavili u opasnost mali dio neduzznih ljudi koji nazzalost stradaju radi pogresske velike vechine koja je i dan danas duhovno na strani okupatorske Srbije. Mnogi koji ovdje prigovaraju i raspravljaju protiv Hrvatske uslijed manjka obrazovanja i nauka nemaju pojma sto je rat i samo da im rechem da Hrvatski vojak nikad nije ratovao na tudjoj grudi- patce je uvijek branio svoju grudu zemlje i ako je uchinio nesto neprikladno pokoji put u ratnom zanosu i okolnostima, uchinio je to na svojoj grudi; Hrvati su na ove prostore dosli iz Bijele Hrvacke ( u danasnjoj Poljskoj), a jedan dio preko Bospora i Dardanele (iz danasnjeg Irana), a sve na poziv Rimskog Cara Porfirogeneta, a s zahtjevom da brane i obrane sjevernu medju Rimskog Carstva od nasrtaja divljih rusilacki nastrojenih plemena koje su povremeno remetile mir na ovom podruchju.

. ..16.08. U Žagrovicu, kod Knina, ekipa UN za ljudska prava otkrila je tela cetiri lica, od kojih su tri bila sa rupom od metka na glavi, a cetvrto u stanju raspadanja, pa nije mogao da se utvrdi ni poll ni uzrok smrti. Ubijeni su bili stari oko 50 godina. Jednom od tih lica bila su razneta tri prsta na jednoj ruci. Pradstavnicima UN, hrvatski general Cermak, na pitanje u vezi sa pronadenim leševima, odgovorio je da u okolnim brdima verovatno postoji 200-300 tela sa rupama od metka u glavi. 16.08. u selu Zvijerinac pronadena su tri leša ubijenih srpskih civila. 16.08. u selu Svinjica nadena su dva tela neidentifikovanih civila, a cetiri lica (Malbaša Jove Dejan, Vukelic Milana Bogdan, Grba Dušan i Milakovic Nikola) vode se kao nestala. Svi su prethodno bili uhapšeni. 17-19.08. Misiji Medunarodne helsinške federacije, koja je obišla Krajinu, hrvatski general Cermak je predao spiskove (4 spiska za period od 06 do 13.08.) za koje je tvrdio da sadrže obaveštenja o navodnim telima pokopanim u masovnoj grobnici u Kninu. Clanovi misije su, proucicši dokumente, konstatovali da se na spiskovima, koje je sacinjavala hrvatska policija Šibenske županije, nalaze podaci za tela 104 civila, od kojih su neki identifikovani, a neki nisu, kao i da nije tacno da su sva ta lica pokopana na kninskom groblju, vec da se radi o civilima (spiskovi sadrže i podatke o poginulim vojnicima) cija su tela pronadena od strane hrvatskih vlasti u Strnici, Kosovu, na putu Gracac-Otric, u Otricu, Žegaru, na groblju u Kninu (41 civil prema tom spisku treba da je sahranjen u Kninu), u kninskoj bolnici, Biljanima Gornjim, Donjem Srbu, na putu Srb - Donji Lapac, u šumama oko Srba, Bruvna, Mazina, Podgrada, Bukovica, u Golubicu, Kovacicima, Plitvicama, Lickom Petrovom selu, Udbini, na putu Kakma - Polace, u Cistoj Mali, Krickama, Ivoševcima, Frkašicu, Biocinama, u Donjem Lapcu, Bjelini, Žitnicu, Drnišu i dr. Prema podacima iz samih spiskova, 31 civil sahranjen je na groblju u Zadru, 3 civila u Korenici, 16 civila u Gracacu. Za 12 civila ne daje se mesto pokopa. Hrvatska strana je tvrdila Misiji da su pokopu civila, koji su poginuli u akciji napada HV, a koje su oni pokupili, prisustvovali predstavnici MKCK - i to u svim fazama postupka. Proverom kod MKCK, ustanovljeno je da ta tvrdnja nije tacna. . .