Na ulazu skloništa za životinje u Utinji, udaljenom 15-ak kilometara od središta Karlovca, dočekalo nas je nekoliko znatiželjnih psića. Odmjerili su nas, zalajali, pomirisali, a onda ugledali poznato lice. Iz kuće je izišao Krešimir Lemić, voditelj skloništa, i svi su spremno krenuli k njemu.
S voditeljem obilazimo sklonište koje je u posljednjih nekoliko godina udvostručilo kapacitete, pa danas može zbrinuti do 150 napuštenih pasa. Prostor je lijepo uređen i uredan, posvuda raslinje i cvijeće. Zgrada u kojoj su ured, mala ambulanta i boksovi sa štencima ima oslikane zidove pa nas vesele pseće oči gledaju i sa zidova zgrade.
– Postavili smo i dosta novih vanjskih natkrivenih boksova te prostor za igru i socijalizaciju pasa – dodaje domaćin. Lani su udomili 507 pasa, a s obzirom na to da je godinu prije bilo manje od 400 udomljavanja, to je veliki skok i svi su zadovoljni. On se posebno osjetio u vrijeme prvog lockdowna zbog koronakrize, u ožujku lani. Samo u tom mjesecu udomili su 70 pasa, pa onda u listopadu 44, dok je mjesečni prosjek inače od 20 do 25 udomljavanja.
– Ljudi su imali više vremena, bili su više kod kuće i htjeli su psa. Dolazili su iz cijele Hrvatske, od Karlovca, Rijeke do Varaždina. Onima koji nisu imali prijevoz, na kućni prag dovezli bismo psa kojeg su odabrali preko interneta, na temelju fotografije. Za tako puno udomljavanja zaslužna je i naša suradnja s udrugama koje se brinu o životinjama, posebno ističem udrugu “Najbolji prijatelj” iz Karlovca, ali i “Kiru” i “Vis Vitalis” iz Rijeke. Njihova nam je pomoć neprocjenjiva, oni također oglašavaju pse za udomljavanje, aktivno im traže nove obitelji. U godinama prije donošenja novog Zakona o zaštiti i dobrobiti životinja, po kojemu je zabranjena eutanazija, mi nismo provodili eutanaziju, već smo pse zbrinjavali dok ne pronađu dom. Građani i udruge, posebno “Najbolji prijatelj”, osiguravali su nam donacije hrane. Naša je suradnja stvarno odličan primjer kako zajedno možemo napraviti puno – priča nam Krešimir Lemić.
Broj pasa u skloništu varira, ljeti ih je bilo 40, polovicom studenog 77, a sada ih je 56. Njihove fotografije su na web-stranici skloništa, a novi im se dom traži i na stranicama radiopostaja, portala, udruga.
– Iako imamo dosta udomljavanja, stalno nam dolaze napušteni psi, posebno štenci. Ljudi sa sela dovoze ih u gradove, ostavljaju ih na autobusnim kolodvorima, u blizini škola, na tržnicama gdje je velik protok ljudi pa misle da će ih već netko uzeti. Ima ih dosta i u šumama uz rubove grada. Godišnje budu tri veća vala napuštenih pasa – kada veterinari idu po selima cijepiti i čipirati pse, što vlasnici ne žele pa ih se rješavaju, u vrijeme godišnjih odmora i kada se ženke kote – priča nam K. Lemić.
Psi koji završe u skloništu u 95 posto slučajeva nečipirani su mješanci. U skloništu ih rješavaju unutarnjih i vanjskih nametnika, cijepe od zaraznih bolesti i bjesnoće, čipiraju, a spolno zrele pse i kastriraju, sve na trošak Grada Karlovca, odnosno grada ili općine gdje su nađeni.
– Već je to vlasniku ušteda od barem tisuću kuna. Po Ugovoru o udomljavanju, uzme li netko štene, kada ono dođe u dob spolne zrelosti, ima pravo na besplatnu kastraciju. Psi iz skloništa su privrženiji, kao da osjećaju zahvalnost što ste im pružili siguran dom, a mješanci su i zdraviji, otporniji na bolesti i dulje žive od čistokrvnih pasa pa je i briga o njima manje zahtjevna. Vjerojatno i zato raste svijest građana pa se sve više odlučuju na udomljavanje nego na kupnju psa – priča nam sugovornik. Već ovog siječnja su, kaže, imali 29 udomljavanja, što je također jako dobra brojka i zadovoljni su. Lani su, osim pasa, liječili i kastrirali više od 70 mačaka, a liječili su i labudove, vrane, ježeve...
Trebali bi veterinari ići po selima i odvoditi te jadne pse na sterilizaciju, a ne samo cijepljenje