Povjesničar, političar i pisac Ivo Banac (rođen 1. ožujka 1947. u Dubrovniku) preminuo je u utorak u Zagrebu nakon teške bolesti u 74. godini života, doznaje se iz kruga obitelji, objavila je Hina.
Banac je bio profesor emeritus povijesti američkog Sveučilišta Yale, a u dva mandata predstojnik (Master) Pierson Collegea. Bio je ministar za zaštitu okoliša i prostornoga uređenja u Vladi Ivice Račana 2003. godine te od prosinca 2003. do siječnja 2008. zastupnik u Hrvatskom saboru. U siječnju 2003. izabran je za predsjednika Liberalne stranke, koju zbog smjene na vrhu napušta u veljači 2005.
Knjige, recenzije, intervjui...
Banac je studirao na Sveučilištu Fordham u New Yorku, a magistrirao i doktorirao na Sveučilištu Stanford. Od 1975. do 1977. bio je asistent na Sveučilištu Stanford i na Državnom sveučilištu San Francisca, potom je bio docent do 1982., izvanredni profesor do 1988., a zatim redoviti profesor povijesti na Sveučilištu Yale. Od 1995. do 1999. bio je profesor povijesti na Srednjoeuropskom sveučilištu (CEU), obnašajući i rukovodeće dužnosti poput one upravitelja Instituta za jugoistočnu Europu.
Od 2008. redoviti je profesor povijesti na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, od 2018. bio je profesor mentor doktorandima povijesti Hrvatskoga katoličkog sveučilišta u Zagrebu. Bio je i počasni pročelnik Odsjeka za političke nauke i međunarodne odnose na Sarajevskoj školi za nauku i tehnologiju (SSST).
Autor je i urednik niza knjiga, članaka, recenzija, priloga, mišljenja i intervjua. Među najznačajnijima je monografija “Nacionalno pitanje u Jugoslaviji: Porijeklo, povijest, politika” (1984., nagrađena nagradom “Wayne S. Vucinich“ za najbolju sjevernoameričku knjigu iz područja ruskih i istočnoeuropskih studija objavljenu 1984.) i studija “Sa Staljinom protiv Tita: Informbiroovski rascjepi u jugoslavenskom komunističkom pokretu” (1988., nagrađena nagradom “Josip Juraj Strossmayer“ za najbolju knjigu iz društvenih znanosti). Banac je bio supredsjednik Instituta Otvoreno društvo – Hrvatska, član predsjedništva i predsjednik Hrvatskoga helsinškog odbora za ljudska prava, generalni direktor Interuniverzitetskoga centra za poslijediplomske studije u Dubrovniku, predsjednik savjeta Instituta Vlado Gotovac. Bio je i urednik znanstvenih časopisa, poput East European Politics and Societies, a dopisni je član HAZU od 1990. Počasni je građanin Sarajeva od 2004.
Posljednjih deset godina održavao je Ljetnu školu Sveučilišta Yale u Dubrovniku, navodi Hina.
Stav o Titu
Ivo Banac bio je oštar polemičar, nerijetko s drugačijim i neočekivanim stavovima. Tako je 2007. kao žestoki kritičar HDZ-a rekao kako bi bilo bolje da HDZ i Ivo Sanader dođu na vlast nego SDP i Zoran Milanović radi proeuropske politike. Kad je 2003. došao na čelo LS-a, kao politički cilj najavio je prekid “bipolarne političke podjele”. U jeku kanonade na Kolindu Grabar-Kitarović 2017. za N1 rekao je kako se neće pridružiti onima koji su je na “ogavan način napadali”.
Uoči europskih izbora 2019. pogrešno je ocijenio prepoznatljivost Mislava Kolakušića “za razliku od Zelenskog koji je bio prisutan u svim kućama u Ukrajini” pa je dodao: “Ima takvih ljudi kod nas na estradi, u sportu, koji bi mogli polučiti određene rezultate.” Aktualan je i njegov stav o Titu: “Neka oni koji to žele slave Tita, neka imaju kućne oltare, ali u javnom prostoru davati imena ulica i trgova nekome tko ne može biti pozitivno ocijenjen od velikog dijela naših građana nije preporučljivo.”
Jedan od rijetkih koji se usudio parirati zločinačkoj komunjarskoj mašineriji koja drži sve medije, što se vidi i u ovoj predizbornoj kampanji,