– Jedva čekam da prestanu poticaji, da stvarno vidimo na čemu smo u poljoprivredi – izgovara 59-godišnja Melanie Ajduković u svome domu u Mutiliću, selu bez vode podno Udbine iz koje se za pola sata stiže do Gospića, za 40-ak minuta na more i u Nacionalni park Plitvička jezera, dok ste u Zagrebu za dva sata.
U netaknutoj prirodi u srcu Like, odakle su njezini preci, ona živi posljednjih deset godina, a valja reći kako se rodila u Njemačkoj, odrastala u Biogradu na Moru, u Puli je završila za zlatara, u Zagrebu studirala njemački i filozofiju. Kad je za vikend otišla u Rovinj, zaljubila se, udala i ostala radeći u starom gradu gdje je imala galeriju i bavila se izradom unikatnog nakita i sa suprugom podizala djecu. Putovala je svijetom, a taj ju je put odveo i do Provanse i tu je upotpunila znanje o lavandi i eteričnim uljima, prenijevši naučeno u Liku gdje je na dva hektara posadila lavandu, i to onu izvornu vrstu, prenesenu iz prirode – lavandulu angustifoliju – koju još nazivaju i kraljicom aromaterapije. Za uzgoj prave lavande idealni su uvjeti na 500 metara nadmorske visine, a Melanina zemlja, na kojoj raste i cvijeta prvi i jedini nasad lavande u Lici, nalazi se na 300 metara više, podno Ivanova vrha na kojem je nekad bila japodska građevina.
Radnika nema ni za lijek
– Nešto sam zemlje u Lici naslijedila, prije dvadesetak godina nešto i kupila, a kad smo lavandu tu i posadili, svi su mi rekli da sam luda i čudili se što se ne držim krumpira. Doduše, da mi je netko prije rekao da ću živjeti u Mutiliću i baviti se poljoprivredom, rekla bih mu da je potpuno lud. A sad ne bih odavde, preporodila sam se – kaže gledajući kroz prozor svoje kuće vjevericu koja živi u njezinu dvorištu i skakuće s voćke na voćku.
S vremenom se početni podsmijeh na uzgoj lavande u Lici promijenio, za što su zaslužni ličko tlo i klima koji su se pokazali pogodnim za njezin uzgoj, i naravno Melanie Ajduković i njezina upornost da uspije u onome čega se prihvatila. Osim lavande od koje uz ulje pravi hidrolate, sirup, sapune, svijeće, čaj... Melanie ima i hektar mješovitog nasada voća u kojem je najviše šljiva, a 500 mladih stabala sorte bistrica sama je i posadila, pčele, apartman za iznajmljivanje, organizira edukativne radionice i pravi unikatni nakit od mesinga i srebra. Obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo nazvala je Ajda, ekološki je proizvođač, a njezina ulja, hidrolati i suhi cvijet lavande te naušnice stilizirane ličke kape nose oznaku Lika Quality – regionalnog sustava kvalitete hrane, pića i suvenira s područja Like koje odlikuju visoka kvaliteta i uporište u tradiciji. Na OPG-u, do kojeg s glavne ceste vodi drveni znak, a navigacija često zna uputiti na ucrtani, no godinama nekorišteni i neprohodni općinski put, u drvenoj kućici bez struje uređena je suvenirnica u kojoj je i miris koji je kreirala njezina kći. Rad na gospodarstvu isključivo je ručni, Melanie ima veliku potporu obitelji, sin Daniel Okmaca najveći joj je oslonac, njezina majka brine se o apartmanu i dočekuje turiste, a suprug je zbog posla na relaciji Rovinj – Mutilić.
– U Lici radnika nema ni za lijek pa je muž išao u Zagreb po Nepalce, bilo je dogovoreno, no svi su pobjegli, nitko se nije ni pojavio – prepričava Melanie.
Gospodarstvo je opremila što vlastitim što sredstvima iz fondova EU, ima svoju destileriju, a u kotao stavlja svježe ubrano bilje i od 50 kilograma dobije dva, najviše tri decilitra eteričnog ulja od prave lavande.
Šljive, jabuke i dunje – u pekmez
Svoje šljive, jabuke i dunje prerađuje u pekmez, džem i voćni namaz u Razvojnom centru Ličko-senjske županije u Gospiću gdje su poljoprivrednicima na raspolaganju pogon za preradu, sušara za voće, punionica meda...
– To su zbilja odlično napravili, a uz prostor tamo dobiješ i recepturu, savjete, ambalažu, etiketu. I nemaš brige – kaže Melanie koja je ondje i sušila šljive te punila med.
Što se tiče poticaja kojih se na početku razgovora dotaknula, kaže kako se u tom sustavu lavanda tretira kao oranica, a ne ono što zapravo jest – višegodišnji nasad koji na istom mjestu cvjeta godinama.
Otvori KEKS Pay
I ovaj primjer pokazuje da se u Hrvatskoj itekako može, samo ako se hoće.