Zbog geopolitičkih nemira od rata u Ukrajini, napetosti na Bliskom istoku do sve glasnijih sukoba u Indo-Pacifiku mnoge su europske zemlje u posljednje vrijeme počele ozbiljno jačati svoje vojne kapacitete. Nakon godina zanemarivanja obrane, ulaganja u oružane snage postaju sve veći prioritet.
Upravo zato veliki interes izaziva Global Firepower Index (GFP) – poznati svjetski rang vojne snage država, koji za 2025. godinu donosi novo rangiranje temeljem detaljne analize 145 zemalja. Radi se o opsežnom izvještaju koji vrednuje više od 60 različitih faktora, uključujući broj aktivnih vojnika, vojnu opremu, tehnološku razinu, domaću industriju, logističke kapacitete, prirodne resurse i strateške saveze. Za razliku od mnogih drugih analiza, GFP ne uzima u obzir nuklearno naoružanje, kako bi se dao realniji uvid u konvencionalnu vojnu sposobnost svake države.
Na samom vrhu, bez iznenađenja, nalaze se Sjedinjene Američke Države, čiji vojni proračun premašuje 900 milijardi dolara. Uz globalnu mrežu baza, najmoderniju tehnologiju i sposobnost istovremenog djelovanja na više kontinenata, SAD ostaje vodeća vojna sila svijeta.
Rusija i Kina zauzimaju drugo i treće mjesto. Rusija, unatoč ekonomskim sankcijama i iscrpljujućem ratu u Ukrajini, i dalje raspolaže s masivnim brojem vojnika i snažnim industrijskim kompleksom. Kina, s ambicijama dominacije u Aziji, posebice u Tajvanskom tjesnacu i Južnokineskom moru, ubrzano jača svoju mornaricu i tehnološku infrastrukturu. Na četvrtom mjestu je Indija, koja gradi status vojne sile svjetskog ranga kroz modernizaciju opreme i strateške odnose s velikim igračima poput SAD-a i Rusije.
Posebno se ističe Turska, koja zahvaljujući domaćoj proizvodnji – uključujući borbene dronove Bayraktar – sve više jača svoju vojnu neovisnost. Među rastućim silama u Europi je i Poljska, koja kroz nabavu američkih i korejskih sustava želi postati oslonac NATO-a u regiji. Iznenađuje i pozicija Italije, koja unatoč unutarnjoj političkoj nestabilnosti, ima snažne vojne kapacitete, posebno na Mediteranu.
Nažalost, Hrvatska je pala na 74. mjesto, što je pad u odnosu na prethodne godine. Iako raspolaže s moderniziranom opremom – uključujući borbene zrakoplove Rafale – sveukupna vojna spremnost, logistika i domaća industrijska podrška ne prate tempo modernizacije nekih susjednih zemalja. Srbija je na 63. mjestu, znatno ispred Hrvatske. Ta razlika posljedica je dugogodišnjih ulaganja u vojsku, naročito u zrakoplovstvo, artiljeriju i suradnju s Rusijom i Kinom.
Mađarska se nalazi na 55. mjestu, zahvaljujući značajnim kupovinama zapadne tehnologije, prvenstveno iz Njemačke i SAD-a. Austrija, iako neutralna, pozicionirana je na 68. mjestu, a Slovenija nešto niže od Hrvatske – na 96. poziciji. Najniže među zemljama regije rangirana je Bosna i Hercegovina, na 132. mjestu, zbog fragmentirane vojne strukture i kroničnog nedostatka sredstava. Cijeli pipis analiziranih vojnih snaga možete pogledati OVDJE.
Ovo je stvarno. Dominiraju azijske zemlje koje puno više pažnje posvećuju naoružanju, ali slijede i afričke zemlje. S napuhanim cijenama, paritetom kupovne moći i dostupnošću na tržištu, vojni proračuni pokazali su se samo slovima na papiru. Marco Rubio: Ne možemo više slati u Ukrajinu, a da to ne osjetimo kao nestašicu. Kapitalističke države ne proizvode za skladišta, pa je stoga bolje imati autokrate kao saveznike u slučaju potrebe, što god mislili o tome. I da, iako su oni u pravu za BiH zbog fragmentirane vojne strukture i kroničnog nedostatka sredstava, ne postoji zemlja u ovom dijelu Europe koja posjeduje više streljiva od njih. Amerikanci su 2014. godine uspjeli izravnati liste oružja koje nedostaje u ratu u BiH. Na popisu je bilo čak 48 tenkova i čak 2200 protuzrakoplovnih mitraljeza haha.