SUBOTA, 25.9.
Gotovo je! Panika diljem Hrvatske. Smak svijeta je danas, najkasnije sutra. Prekrit će nas strašna hladna fronta, silna se oluja na nas diže, ljetu je kraj. Otvoreno je natjecaje usplahirenih meteorologinja i meteorologa, u narodu poznatijih kao vakule, u opisu kraja svega. I bi oluja! Pala su dva-tri stabla u Istri, nešto je malo intenzivnije kiše natopilo zemlju, spustila se temperatura za deset stupnjeva. Preživjeli smo još jedan smak svijeta. Jači smo od sudbine. Nešto kao Mamić.
NEDJELJA, 26.9.
Zagrebom odjekuje vriska i plač! Tek što su preživjeli smak svijeta, na zagrepčane se spustilo novo zlo. Tisuće su na ulicama. Ne mogu se vratiti kući. Krenu na posao, a ulica kojom su došli jednostavno nestane! Radnici postavili rampu, Milan poslao bager i ulice više nema. Na Lučkom stravične gužve, građani traže neku poznatu točku da se po njoj mogu orijentirati i pronaći dom, ali sve je raskopano, ništa ne možeš prepoznati. Milan poručuje da “bu sve skoro gotovo”.
PONEDJELJAK, 27.9.
Bože dragi, još nije gotovo ovo oko Agrokora. Sada su se uhvatili ovog nesretnog ministra Marića, a baš je fin i pristojan dečec. Upravo je otkriveno da je malo pogriješio kada je rekao da se samo dva puta sastajao u Vladi na temu Agrokora. Ispalo je da je ipak bilo sedam sastanaka. I sada oporba poručuje da je lagao povjerenstvu za sukob interesa, gdje je rekao da je bio na samo dva sastanka. Marić poručuje da je sve radio u nacionalnom interesu. Odmah je nekako lakše, zar ne?
UTORAK, 28.9.
Šteta za Dinamo. Konačno pun stadion, pozitivna vibra i... stativa. Ništa od Lige prvaka. Sudac je svirao sumnjiv penal. Doduše, takvih je zagrebačka publika vidjela na desetke, ništa tu novog nema, osim jedne sitnice. Ovog puta sudac je svirao protiv Dinama. Međutim, kada se vidi kakvi su klubovi ušli u LP, možda je ovako i bolje. Liga UEFA-e je nekako Dinamu po mjeri. U Ligi prvaka prošao bi kao bos po trnju.
SRIJEDA, 29.9.
Neće valjda opet Hrvat na Hrvata! Točnije, HDZ-ovac na HDZ-ovca. Knez Like i Krbave krenuo je na Dugi marš do Zagreba. Za njim maršira vjerna družina od 200 hajduka, pod zakletvom. Do daljnjeg. Krenuo Dado objasniti Plenkiju da je baš bez veze što ga namjerava smijeniti s mjesta kneza i da bi on ostao glavni u Lici još samo desetak godina. Do mirovine. Strašni se Plenki povukao u dvorac i ne da blizu. Pjeva Dado “Zovi, samo zovi”, ali ne samo da ga ne zovu, nego ga još tjeraju nazad.
ČETVRTAK, 30.9.
Lijepa priča o važnosti obitelji. Koliko je važna demografija, koliko je važno imati veliku obitelj, koja je tu u dobru i u zlu, svjedoči nam I.T., cvjećar u privremenom bijegu u Londonu. Priča kako je u ona zla doba, kada su mu poreznici sjeli na vrat i zaplijenili tulipane, pa je morao bježati na pričuvni položaj u London, snagu pronašao u obitelji. Teta skuha ručak, rođakinja opegla robu, striko tutne u ruke tisuću eura i tako se nekako živi. Recite najbližima da ih volite.
PETAK, 31.9.
Arheološko otkriće radnika u brodogradilištima u Puli i Rijeci, obišlo je svijet, ali se pretvorilo u noćnu moru. Umjesto da se presele u muzej, radnici se preselili na ulice. Svi im fino objašnjavaju da će hrvatska brodogradnja uskoro biti tek fusnota u udžbenicima povijesti, ali oni se ne daju. Traže nekakve plaće, kruh za djecu, čak i budućnost spominju. Ljepše će i biti u muzeju. Tamo ih čekaju mostograditelji, radnici željezare, tekstilci, pun muzej slavne hrvatske industrije.
Uživam čitati ove partizanske doskočice!