Ta teza ne stoji. To je isprika iz nekih drugih vremena. Dok je SDP O većinu u Saboru i premijer je bio Milanović onda je bio predsjednik Mesić nigdje HDZa onda je bilo ok? Osveta ljevice koja nije bila sposobna voditi državu.

Dobio je glasove jedne trečine svih upisanih birača i od toga 75%. To bi trebalo poništiti dok ne dobije barem 51% svih upisanih. Sada se SDP razgalamio kao da su oni pobijedili kao da su to bili parlamentarni izbori. Znači sada oni imaju svojega precednika a drugi ga nemaju.

Narod je poslao jasnu poruku? Ma, nemojte! Poruka je: Nismo zadovoljni s tim kako je, ali nam nije jasno što hoćemo. Činjenica je, da je Z. Milanović pregazio vladinog kandidata na predsjedničkim izborima, ali to zapravo vrlo malo znači u svakodnevnom tekućem vođenju zemlje. O tomu u parlamentarnoj predstavničkoj demokraciji odlučuje vlada. Ta je pak, usprkos nekih opravdanih kritika, ali i neopravdanog cendranja, najuspješnija od svih dosadašnjih. To, što je za predsjednika republike izabran ne samo kritičar nego i stvarni neprijatelj vladajuće stranke ima jednu dobru i nekoliko loših strana. Dobra je strana već rečena činjenica, da predsjednik republike ne vodi upravljanje državom. Ne samo, da je to određeno ustavom, ali u konkretnom slučaju je to sreća. Naime, voljom većine glasača izabrani predsjednik bio je dokazano najgori premijer najnesposobnije vlade u povijesti Republike Hrvatske. Usput je uništio i svoju vlastitu stranku, koja se do danas nije od toga oporavila, a neće joj pomoći ni njegovo predsjednikovanje. Loša je strana to, da će utvarana veličina pokušati koristiti i najmanju nejasnoću u ustavu da se zaplete u redovno vođenje zemlje. Ah, kada bi mu to, što mu ustav omogućuje suodlučivanje u vanjskoj politici bilo dosta!