Policijski službenici Policijske uprave sisačko-moslavačke nakon 30 godina dovršili su kriminalističko istraživanje vezano za ubojstvo dvojice ruskih novinara 1. rujna 1991. godine na području mjesta Panjani, nedaleko Hrvatske Kostajnice.
Za ubojstvo Gennadija Demjanovića Kurinnoja (1950.) i Viktora Vladimirovića Nogina (1948.) policija sumnjiči dvojicu pripadnika zloglasne jedinice srpske paravojske “Kaline - Komogovina”, bivšeg dozapovjednika Iliju Čizmića te Zdravka Matijaševića. Upravo su se ta dva imena godinama spominjala kao mogući počinitelji ovih ubojstava, koje policija tretira kao ratni zločin protiv civilnog stanovništva.
Kriminalističkim istraživanjem je utvrđeno da je grupa pripadnika specijalne jedinice policije tzv. SAO Krajine, zaposjela položaj postrojbe Teritorijalne obrane Kostajnica, koji se nalazio oko 100-ak metara od prometnice Hrvatska Kostajnica – Petrinja, među kojima su bila i dvojica osumnjičenih, tada 26-godišnji Z. Matijašević te tada 33-godišnji Ilija Čizmić kao pomoćnik zapovjednika za pozadinu.
U trenutku kad je iz smjera Hrvatske Kostajnice naišlo osobno vozilo s ruskim diplomatskim registarskim oznakama, navedena grupa je otvorila vatru iz pješačkog naoružanja na navedeno vozilo koje se uslijed pucnjave zaustavilo. U vozilu su se nalazili tada 41-godišnji i 43-godišnji profesionalni ruski novinari, u civilnoj odjeći, koji su toga dana iz Beograda krenuli na profesionalni zadatak na području ratnog sukoba.
Nakon što se vozilo zaustavilo, pripadnici navedene jedinice specijalne policije prišli su vozilu i ustanovili da su osobe u vozilu ranjene, ali još uvijek žive. Među prvima je došao osumnjičeni 26-godišnjak i od ranjenih novinara uzeo osobne isprave, između ostalih putovnice i novinarske iskaznice te hicima iz pištolja usmrtio obojicu ranjenih novinara. Ubojstvu je svjedočila većina pripadnika grupe specijalne jedinice, među kojima i osumnjičeni tada 33-godišnjak koji je zapovijedao kritične zgode.
Iako je osumnjičeni Čizmić kao faktični zapovjednik na terenu bio dužan spriječiti tadašnjeg Matijaševića, on nije poduzeo ništa, već je zajedno s pripadnicima grupe i osumnjičenim tada 26-godišnjakom, poduzeo više naknadnih radnji u cilju prikrivanja i zataškavanja okolnosti ovog kaznenog djela, između ostalog, uzimanjem novinarske opreme, uništenjem automobila paljenjem i kasnijim odvoženjem izgorjele olupine zajedno s posmrtnim ostacima ubijenih osoba na lokaciju uz korito rijeke Sunje u mjestu Donji Kukuruzari. Olupina automobila je 1992. pronađena, dok posmrtni ostaci ubijenih novinara do danas nisu pronađeni te se isti i dalje vode kao nestale osobe.
Policija je protiv osumnjičenih koji su nedostupni tijelima kaznenog progona Republike Hrvatske podnijela kaznenu prijavu Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.
Ubojstvo novinara privuklo je veliku pozornost, a od početka je sumnja išla na spomenutu srpsku jedinicu, koja je počinila brojne zločine nad hrvatskim stanovništvom, ali i prema pojedincima srpske nacionalnosti na okupiranom području. No, politički tada nije bilo poželjno da su ubojice Srbi obzirom na tradicionalne veze Rusije i Srbije koja je bila pokrovitelj vlasti u tzv. RSK. No, uslijed pritiska Noginova prijatelja Vladimira Mukuseva, tadašnjeg zamjenika Vrhovnog Sovjeta Ruske Federacije, formirana ije i posebna istražiteljska komisija od strane tzv. RSK, koja je pokušala krivnju prebaciti i na hrvatsku stranu. Ipak, pojedini pripadnici jedinice teretili su pred srpskim vlastima u svojim iskazima upravo spomenutu dvojicu suboraca, a ta su svjedočenja pronađena nakon Oluje. Ilija Čizmić se trenutačno nalazi u Bosanskoj Kostajnici, a bio je 2013. godine uhićen upravo zbog ovog slučaja, kada je u Zagreb došao na parnicu obzirom je tužio upravo medije koji su ga u tekstovima povezivali s ubojstvom novinara. Tada je uhićen, ispitan i pušten. Zdravko Matijašević živi na relaciji Republika Srbija- Republika Srpska.
Ma ne bi srpske junačine nikad pucale na civile, pogotovo na braću Ruse. Ustaše su njih ubile kao i još pet milijuna Rusa i dvadeset milijuna Srba. Samo nema kostiju jer ustaše to samelju i nema tragova. Tko je pustio ovog čedicu kad su ga uhitili treba biti izručen Rusiji, pa neka njima objašnjava. Zločinci su ubijali novinare, UNovce i sve htjeli pripisati Hrvatima. Istina uvijek izađe na vidjelo.