Kulturno-povijesna i umjetnička vrijednost Mirogoja prevelika je a da bismo i jednoga trenutka smjeli na to zaboraviti. Gotovo da i nema stanovnika metropole koji, posjećujući po starom običaju ovih uskrsnih dana svoje mrtve, nije zastao pred novom grobnicom Sliška. Ona bi na nekoj drugoj lokaciji svojim modernističkim izgledom bila pristojan spomenik financijske moći, a ovako grubo ruši sklad starog, središnjega dijela groblja, zbog čega se jadni BollŤe u grobu okreće. No, bolje je i to, reći će mi jedna zagrebačka dama, nego da su ga, oprosti mi Bože, uspjeli pokopati uz kardinale i Zrinskog-Frankopana u našoj katedrali. No, nije svako zlo za zlo. Ovako će djeci brojnih ekskurzija koja obilaze grobove naših velikana učitelji na mjestu moći objašnjavati što znači urbanistički nesklad.
Ako je, pak, točno ono što se po našem gradu priča, da uprava groblja kani izbaciti postojeće brojčane oznake polja, a uvesti ulice s imenima glasovitih besmrtnika, ljudi će se mnogo lakše snalaziti kad im se kaže, npr. do glavnog križa dolazi se avenijom Sliška, do groba Tina Ujevića ulicom Bagarića i sl. Ne znam koliko je to u skladu s Odlukom o podizanju i uređenju grobova iz 1950., no, ako se gradska koalicija uspije složiti, mogla bi se i ta odluka izmijeniti i omogućiti podizanje grobnica i na više katova. I tako ažurirati mirogojsku situaciju gradnjom suvremenih arkada za onih 200 obitelji, tajkunskih velikana, koji su toliko zadužili domovinu. A nezaposleni bi, njima u znak harnosti, sigurno rado dali svoj prinos gradnji tajkunksih arkada na našemu Mirogoju.
