"Na Bleiburgu nije bilo zločina, na križnom putu vjerojatno jest"

Mesić i Sanader bruka Hrvatske. Jadna je Hrvatska i narod kad ga ovakva dva poltrona ili lupeža vode unazad 10 godina. Ne zna se koji je bio gori.

Ni u Jasenovcu nije bilo zločina. A kaj su tek partizani radili Romima... Sjetite se kak su romi živjeli u jugi! A i židovi su bili izolirani do Tuđmanova doba, oni su očito bili antifašisti samo kod statusa srba.

Kamocemo br. ? Vojska koja nosi uniformu sa hrvatskim obiljezjem crven,bijeli plavi i sa isto takovim barijakom je hrvatska vojska , bez obzira koju ideologiju protagiraju.Ta vojska do kapitulacije 1945 kao i drzava bila je priznata od Njemacke,Italije a cakk i od Nediceve Srbije i Japana. U doba Kraljevine Jugoslavije u Hrvatskoj banovini na vlasti su bili srbski zandari koji su vrsili teror nad hrvatskim stanovnistvom ,pa cak ich i ubijali. Taj teror je isao tako daleko da su hrvatskim obiteljima ubijenog ispostavljali racun za ispaljeni ( kursum) t.j. metak. Jedva koja obitelj ili njeni rodjaci nije ostala bez jednog ili vise clanova.Pogotovo pogodjena podrucja bila su Kordun i lika sa Gospicem na celu. Licani su se bez adekvatne zastite iseljavali na podrucje Gline i Siska.Ondasnji glavar katolicke crkve u Hrvata bio je nadbiskup Alojzije Stepinac, koji je osobno isao kralju Aleksandru u Beograd da se potuzi na takav tretman zandara ,a Kralj navodno o tome nije nista znao. To je bio plan etnickog ciscenja hrvatskog zivlja na hrvatskom teritoriju unutar drzave SHS kasnije Kraljevine jugoslavije.Jos prije okupacije Hrvatske od strane Wermachta nasiljem Srba se pojacalo a ondasnji vodja Hrvatske stranke HSS-a Vlatko Macek oformio je nekoliko ceta „Narodne zastite“ i poslao u Liku da zastite preostale tamosnje Hrvate. Uspostave „kvislinske ustaske drzave“ NDH doslo je do odmazda ustasa nad Srbima. Da su tamosnji Hrvati zbog zastite i osvete pristupili ustasama je cisto logicno. Kasnije ustankom komunista u Hrvatskoj pod Andrijom Hebrangom –starijeg- doslo je do cetnickog ustanka u Srbu ali pod vodstvom komunista ,a ubijanje na tom podrucju bilo je nastavljeno, samo pod drugim imenom. Sto se tice Primorja i Dalmacije taj dio Hrvatske vec ranije je Kralj Aleksaner dao na upravljanje fasistickoj Italiji koja je tamo upavljala do kapitulacije 1943 , kada su taj dio preuzeli Njemci i dijelom Hrvatske snage. Jedan od centara cetnika nalazio se u Punatu na otoku Krku do 1943. god. gdje su dobivali naoruzanje i drugu opremu . Kapitulacijom Italije ti cetnici su pobjegli sa Krka i presli u redove partizana,kao i mnogi ostali na podrucju bivse kraljevine Jugoslavije. Interesantno je napomenuti da je Tito u 3 navrata pozvao cetnike da mu se prikljuce ,a za cetnicke vojvode i oficira dozvolio da zadrze svoje vojne cinove.Tako su se partizani antifasisti udruzili sa srbskim nacionalfasistima-cetnicima .

Mada Stipi kapa dolje, jedini predsjednik u dvije države je bio, i zaustavio je efikasno Kadijevića ... Ali nek on kaže više o tome, jer to je bila situacija za vrlo se zabrinuti...

Udri glavom od skoj druze vidoje

može li mi netko reći --kakvu odoru su nosili komunisti a - kakvu -antifašisti -- ja neznam ---

cenza reci mi zašto brišeš ni jednom riječi niog nisam pojedinačno nisam ni uvrijedio --pisao sam o komunizmu kao zlu zbog kojeg vijernici nisu --nepisano pravilo--obilježen- krstiti dicu -slaviti blagdane i -- krstilo se po noći slavilo neki drugi dann kola su se igrala u crkvenim dvorištima -naravno da su nileki sve prisutni-- -- i vi to brišete cenza ljudi pamte a pogotovo poslije ratna dica u težaka a susjed dule je najmanje poštar--- hvala--

Jednog su dana u kucu Vulica s oružjem u ruci došli Mesicev otac (\"tovariš Josa\") i još jedan partizan, prica najbolji Vulicev prijatelj koji danas živi u Zadru - Vidjevši ih, mladi Joso Vulic se sakrio pod krevet, a otac i majka su odbili odgovoriti partizanima gdje su im sinovi-ustaše. Partizansku milost nisu docekali. \"Slobodna Dalmacija\", Split, 4. veljace 2001. Stjepan Mesic na, nekad vrlo cijenjenoj, dužnosti predsjednika RH, reagirao je u subotu 3. veljace na moj tekst \"Mesiceve price iz djetinjstva\" rijecima: \"Ponosio bih se da je moj otac bio partizanski komesar.\" Kada je Pantovcak prije nešto manje od tjedan dana službeno izjavio kako je u mom tekstu ime i prezime predsjednika Stipe Mesica jedina istina, odgovorio sam kako je tocno da nisam napisao potpunu istinu i da je puna istina puno gora, te se ne bi nimalo svidjela predsjedniku Mesicu. Ispovijed svjedoka Nadao sam se da ce to biti kraj polemike i da me Stjepan Mesic nece dovoditi u iskušenje da napišem sve što su mi svjedoci dogadzaja u Orahovici ispricali o njegovu ocu i Josi Vulicu. U ime ocuvanja tolerancije ni sada ne želim iznositi sve potankosti koje su mi rekli o predsjednikovu ocu Josipu Mesicu,poznatijem kao \"tovarišu Josi\". Danas tu istinu ispovijedaju svjedoci, prijatelji Jose Vulica, koji su živjeli u Orahovici, neki su s njim izdržavali dugotrajne kazne, a nastavili s njim živjeti i kasnije u Zadru, nakon zatvora. To su Filip M., Pere N, Luka R., ali i brojni drugi. Svi do u detalje znaju što je radio Joso, ali i što je radio Mesicev otac \"tovariš Josa\", jer su to izravno doživjeli i jer im je Joso Vulic na stotine puta to i ispricao.Jedan od njih kaže: \"Jednog su dana u kucu Vulica s oružjem u ruci došli upravo tovariš Josa, Mesicev otac i još jedan partizan kojemu nikad nismo doznali ime. Vidjevši ih, mladi Joso Vulic se sakrio pod krevet, a otac i majka su odbili odgovoriti partizanima gdje su im sinovi-ustaše. Partizansku milost nisu docekali. Joso Vulic je ispod kreveta gledao kako su mu ubili roditelje!\" Tako svjedoci jedan od gore navedenih svjedoka, a ne navodim im puni identitet samo zbog toga da ih ne izlažem mogucoj odmazdi nove vlasti. Naravno, ja nemam izravnih spoznaja o svemu tome, jer sam se rodio puno kasnije, pa se oslanjam na svjedocenje niza ljudi, Vulicevih prijatelja i supatnika,kao što se i predsjednik Mesic oslanja na nekadašnje svjedocenje svoga oca - partizana. Braca Jose Vulica, Paško i Slavko, bili su u ustašama. Kada su culi što im se dogodilo roditeljima, odnosno kada im je skrhani brat, koji je tada imao manje od 18 godina, ispricao što je vidio dok je drhtao ispod kreveta, nisu mogli suspregnuti osvetnicke porive. Paško je natjerao Josu da zajedno krenu kod obitelji Mesic, a kada su došli, primorao ga je da uzme pušku i puca u staricu Mariju Mesic kraj koje je bio i malodobni djecak. Joso Vulic je ubio Mesicevu babu i to nije sporno. U kasnijem slijedu dogadzaja, Josi Vulicu su poginula oba brata na nacin na koji sam to i opisao u prethodnom tekstu: jednog su ubili u potjeri partizani, a drugi se raznio bombom da im ne padne u ruke. Joso je znao da mu nema spasa pod partizanskom vlašcu u Orahovici. Sestra ga je osam godina krila u štali, po njemu su mokrili konji i krave, sve dok ga nije opazio susjed i dojavio Mesicevu ocu, tovarišu Josi. Joso, pak, Vulic odluci se za bijeg prema Dalmaciji, prema Vulica Docu u Jesenicama podno Velebita. Fizicki iscrpljen pao je na podrucju Josipdola gdje su ga našle neke cuvarice krava. Vlast ga je šcepala i vratila u osjecki pritvor, a kada su ga doveli, bio je težak 35 kg. Kad je tovariš Josa, otac Stjepana Mesica, cuo da je tamo Joso Vulic, došao je u pritvor i povikao: \"Dajte mi bandita da ga ubijem, majku mu j... on je moju mamu ubio...\" Iza rešetaka mu je Joso Vulic odgovorio: \"I ja znam tko je moju, gledao sam to ispod kreveta!\"

Fali mu samo petokraka usred cela.

.... izgleda da im je malo prigustilo!

Mesiću treba hitna psihijatrijska pomoć....

je li gledate htv 1 stočari zašto su nastali partizani i saveznici.

mesić je staljinov čovjek..

Mesiću, legendo! Care! Dobila je Čuljakica što zaslužuje. Kamo sreće da nam ti vodiš ovu napaćenu Hrvatsku idućih 50 godina. Hvala ti za antifašizam i što si jedini koji upozorava da su se teze zamijenile i da se NOB danas svrstava u fašizam. Nikad nitko se neće pojaviti poput tebe, na žalost.

dobro je....banda boljševička je nervozna i sama se otkriva....

hehehe bode ga bode......al bitno da se naslika pored svakog drveta gdje su \"ustaše vješale nevine srbe i židove\".A što od tog četnika očekivati,moralna i ljudska nula,0,zero,smeće?da je ustvrdio drugačije zabrinuo bih e za sebe,da li ispravno mislim.ovako......još malo pa će i njegova svijeća dogorit,fala Bogu.

Ja znam za jamu u kojoj su 2 kostura civila. Ubijeni su od partizana, to je oko 5 km od Velikog Trgovisca. Kako ja vidim da Hrvatski vojnik se kaznjava za Hrvatsku pobjedu nad Srbskim agresorom od 1991-95. Ipak izgledaa da smo prva zemlja koja kaznjava pobjedu. Piero Scaruffi lista o genocidu kaze da Tito je dao ubiti POSLIJE rata 570.000 ljudi bez razlike na nacionalnost. Zivio Karamarko i zivjela HRVATSKA !!!!

nije li ovaj čovječuljak trebao biti optužen za veleizdaju?

neka ti Bog oprosti .... sjetite se tko je po Danteu u zadnjem krugu pakla - izdajnici

Stjepan Mesić na, nekad vrlo cijenjenoj, dužnosti predsjednika RH, reagirao je u subotu 3. veljače na moj tekst \"Mesićeve priče iz djetinjstva\" riječima: \"Ponosio bih se da je moj otac bio partizanski komesar.\" Kada je Pantovčak prije nešto manje od tjedan dana službeno izjavio kako je u mom tekstu ime i prezime predsjednika Stipe Mesića jedina istina, odgovorio sam kako je točno da nisam napisao potpunu istinu i da je puna istina puno gora, te se ne bi nimalo svidjela predsjedniku Mesiću. Ispovijed svjedoka Nadao sam se da će to biti kraj polemike i da me Stjepan Mesić neće dovoditi u iskušenje da napišem sve što su mi svjedoci događaja u Orahovici ispričali o njegovu ocu i Josi Vuliću. Cijela afera počela je tako što je Mesić nedavno u »Zadarskom regionalu« na uvredljiv način govorio o Josi Vuliću U ime očuvanja tolerancije ni sada ne želim iznositi sve potankosti koje su mi rekli o predsjednikovu ocu Josipu Mesiću,poznatijem kao \"tovarišu Josi\". Danas tu istinu ispovijedaju svjedoci, prijatelji Jose Vulića, koji su živjeli u Orahovici, neki su s njim izdržavali dugotrajne kazne, a nastavili s njim živjeti i kasnije u Zadru, nakon zatvora. To su Filip M., Pere N, Luka R., ali i brojni drugi. Svi do u detalje znaju što je radio Joso, ali i što je radio Mesićev otac \"tovariš Josa\", jer su to izravno doživjeli i jer im je Joso Vulić na stotine puta to i ispričao.Jedan od njih kaže: \" Jednog su dana u kuću Vulića s oružjem u ruci došli upravo tovariš Josa, Mesićev otac i još jedan partizan kojemu nikad nismo doznali ime. Vidjevši ih, mladi Joso Vulić se sakrio pod krevet, a otac i majka su odbili odgovoriti partizanima gdje su im sinovi-ustaše. Partizansku milost nisu dočekali. Joso Vulić je ispod kreveta gledao kako su mu ubili roditelje!\" Tako svjedoči jedan od gore navedenih svjedoka, a ne navodim im puni identitet samo zbog toga da ih ne izlažem mogućoj odmazdi nove vlasti. Naravno, ja nemam izravnih spoznaja o svemu tome, jer sam se rodio puno kasnije, pa se oslanjam na svjedočenje niza ljudi, Vulićevih prijatelja i supatnika,kao što se i predsjednik Mesić oslanja na nekadašnje svjedočenje svoga oca - partizana. Braća Jose Vulića, Paško i Slavko, bili su u ustašama. Kada su čuli što im se dogodilo roditeljima, odnosno kada im je skrhani brat, koji je tada imao manje od 18 godina, ispričao što je vidio dok je drhtao ispod kreveta, nisu mogli suspregnuti osvetničke porive. Paško je natjerao Josu da zajedno krenu kod obitelji Mesić, a kada su došli, primorao ga je da uzme pušku i puca u staricu Mariju Mesić kraj koje je bio i malodobni dječak. Joso Vulić je ubio Mesićevu babu i to nije sporno. U kasnijem slijedu događaja, Josi Vuliću su poginula oba brata na način na koji sam to i opisao u prethodnom tekstu: jednog su ubili u potjeri partizani, a drugi se raznio bombom da im ne padne u ruke. Joso je znao da mu nema spasa pod partizanskom vlašću u Orahovici. Sestra ga je osam godina krila u štali, po njemu su mokrili konji i krave, sve dok ga nije opazio susjed i dojavio Mesićevu ocu, tovarišu Josi. Joso, pak, Vulić odluči se za bijeg prema Dalmaciji, prema Vulića Docu u Jesenicama podno Velebita. Fizički iscrpljen pao je na području Josipdola gdje su ga našle neke čuvarice krava. Vlast ga je ščepala i vratila u osječki pritvor, a kada su ga doveli, bio je težak 35 kg. Kad je tovariš Josa, otac Stjepana Mesića, čuo da je tamo Joso Vulić, došao je u pritvor i povikao: \"Dajte mi bandita da ga ubijem, majku mu j... on je moju mamu ubio...\" Iza rešetaka mu je Joso Vulić odgovorio: \"I ja znam tko je moju, gledao sam to ispod kreveta!\" Tito ga pomilovao Joso Vulić je osuđen pravomoćno na smrt vješanjem. Sam sebe je prekrižio, nije se boljemu ni nadao. Zato je ne samo priznao ubojstvo Mesićeve babe nego je govorio da mu mogu natovariti koliko žele ubojstava, 12, 13... Mislio je da mu spasa ionako nema. Da su i ustaše počinili zločine, svakomu je jasno, da su u tom sudjelovala i Josina braća, i to je poznato, no sam Joso Vulić ubio je jedino Mesićevu babu, tvrde svjedoci, a poznato je koliko su pouzdani dokumenti Okružnog suda na koje se danas poziva Stjepan Mesić. Ako treba vjerovati da je Vulić ubio 12 ljudi, jer tako piše u dokumentima suda,onda isto tako treba vjerovati da je i sam Stjepan Mesić nacionalist i terorist, kao što piše u dokumentima komunističkog suda, koji ga je sedamdesetih poslao na robiju. Zna se tko ih je pisao i sastavljao optužnice. Barem su Hrvati imali desetljećima prigodu upoznavati komunistički pravni sustav i pravdu koju je Hrvatima dijelio. Sestra Jose Vulića u Americi skupila je osam tisuća potpisa tamošnih Hrvata na zamolbu Josipu Brozu da pomiluju Josu Vulića. Josip Broz ga je pomilovao i smrtnu preinačio u doživotnu zatvorsku kaznu. U vremenu hrvatskog proljeća, odnosno vlasti Savke i Tripala, kazna je Vuliću smanjena na dvadeset godina zatvora, a izdržao je više od 18 godina. Iz zatvora nije imao kamo, cijelu obitelj su mu praktički pobili partizani. Dolazi u Zadar. Potpuno slomljen, bez igdje ikoga, bez posebnih motiva i smisla, vegetira, jede gdje stigne i što stigne, sam pere odjeću, prespava kod prijatelja ili gdje već stigne, bez ikakve je volje za ženidbu, obitelj... Počinje raditi kod prijatelja na bloketari. Sagradio je kućicu na zadarskoj Ploči, a onda je prodaje za stotinu tisuća njemačkih maraka. Ljudi su osjetili da ima novac, posuđivali su i ne bi vraćali. Odao se alkoholu. Stotinu je puta u trenucima depresije pričao da se nikad nije oporavio od onog strašnog prizora iz svoje kuće u Orahovici kada je sakriven ispod kreveta dršćući gledao kako mu dvojica partizana ubijaju roditelje. Sav je novac drugima dao, a zadnjih deset tisuća njemačkih maraka je dao konobarici u krčmi \"Zeleni bor\" na izlazu iz Zadra, za obećane lake užitke.Niti je bilo užitaka niti mu je ikada vratila novac. Nedugo zatim dokrajčio ga je infarkt u kući njegova prijatelja Ivice R. Zatajena istina Pokopali su ga u Rovanjskoj podno Velebita 1989. godine. Na pogrebu su se okupili mještani Jesenica, daljni rođaci i prijatelji iz komunističkih kazamata. Na njegovu grobu danas nema svijeće ni cvijeća, a sjete ga se tek prijatelji koji govore da je bio \"bolji od kruva i da mrava ne bi zgazio\". Sjetio ga se prije mjesec dana i predsjednik Mesić koji je u \"Zadarskom regionalu\" na uvredljiv način govorio o njemu, a uzdizao svoju obitelj. Stjepan Mesić i sada, nakon svega, poručuje: \"Ponosio bih se da je moj otac Josip bio partizanski komesar!\"