“‘Đenja, idem zaraditi dnevnicu.” Tako je, uz smiješak i pozdrav, u Mostaru završio razgovor s Miroslavom Kutlom, nekadašnjim vlasnikom više desetaka kompanija, za kojega je u hrvatskoj javnosti stvoren dojam da je vođa tzv. Tuđmanove tajkunske privatizacije. On se u BiH sklonio nakon jedne od presuda u Hrvatskoj koju je pak Sud BiH odbio provesti. Nedavno se njegovo ime spomenulo u objavljenom transkriptu razgovora predsjednika Franje Tuđmana i predstojnika ureda Hrvoja Šarinića. Razgovor je održan samo dan nakon smrti ministra Gojka Šuška, a Šarinić u njemu iznimno negativno komentira Kutlinu ulogu. Umjesto Kutle, Šarinić je od Tuđmana tražio da se protežira tada manje poznatog Ivicu Todorića.
Poznajete li Todorića i kako komentirate njegov bijeg u London?
Poznajem. Uvijek poštujem presumpciju nevinosti. Mislim da bi ono što gospodin Todorić zna moglo ubrzati nužno raščišćavanje brojnih odnosa, što je pretpostavka za stvaranje zdravog društva. No neobično mi je da Todorić nije u Hrvatskoj sa svojim menadžmentom u borbi za svoju tvrtku i istinu.
Ali niste ni vi u Hrvatskoj?
Vaša primjedba ne stoji, reći ću vam zašto. Samo šest dana nakon što se dogodila promjena vlasti 2000. vlast na čelu sa SDP-om počela je uhićivati moje ljude. Ja sam tada bio na službenom putu u Sloveniji. Istog sam se dana vratio i otada sam, što u zatvoru, što po sudovima, proveo više od 3000 dana. To je oko sedam efektivnih godina.
Cijeli članak pročitajte u tiskanom izdanju Večernjeg lista od ponedjeljka ili prelistajte e-izdanje!
U Večernjem pročitajte i ove teme:
>> Nemoralna ponuda mladim liječnicima: strane klinike vrbovale 90 studenata medicine u Osijeku i Rijeci
>> Pobjednik Života na vagi: U pet mjeseci smršavio sam 77 kg i zaljubio se
>> Golf građanima jeftiniji 2500 kn, a poduzetnicima 17.000 kn
>> Modrić s Realom ima trofeja koliko Figo i Zidane zajedno
>> DVOSTRANI POSTER Tuđman - otac hrvatske države
>> SMART - prilog o tehnologiji na 16 stranica
Iz pročitanog bi trebalo biti jasno da niti ovaj čovjek shvaća ekonomiju, niti mu je očito poznato da Hrvatsku ne vode nikakvi tehnomenadžeri nego najvećim dijelom amateri koji su u politiku ušli jer bi u svemu drugome imalo konkretnom propali.