– U skupini sam ljudi koji podržavaju pravo na život, ali i pravo na smrt – rekao je 34-godišnji doc. dr. Hrvoje Jurić, profesor na katedri za etiku na Filozofskome fakultetu u Zagrebu (predaje etiku i bioetiku), koji je prošli tjedan u Centru za kulturu Trešnjevka održao predavanje o eutanaziji.

To je, tvrdi doc. dr. Jurić, pitanje s kojim će se, poput svih suvremenih zemalja, morati suočiti i Hrvatska, a ključno pri formiranju mišljenja o toj u nas još tabu temi jest kada prestaje život.

– Postavlja se pitanje živi li čovjek samo zbog postojanja ili je važna i kvaliteta življenja, koja osobito u trenucima teških bolesti postaje vrlo dvojbena – istaknuo je doc. Jurić.

Slučaj Englaro
– Današnja medicina prestankom života više ne smatra srčanu, već moždanu smrt, koja je i prvi kriterij za mogućnost doniranja organa – ističe dr. Jurić.

Ta činjenica uvelike podržava stav o tomu da život mora biti ispunjen i kvalitetan. Nekoliko slučajeva eutanazije, a posljednji je onaj Elene Englaro, Talijanke čiji je otac nakon 15 godina kome zatražio da mu se kći makne s aparata za hranjenje.

– Zbog nepostojanja pravne regulative slučaj u Italiji završio je tako da je djevojka nakon što je napokon dopušteno da je maknu s aparata doslovno skapala od gladi i žeđi, što je mnogo nehumanije od aktivne eutanazije kojom liječnik lijekovima prekida život na human i bezbolan način – upozorio je dr. Jurić.

Zanimljivo je, tvrdi doc. Jurić, da Crkva ima prilično popustljiv stav prema okončanju života “neliječenjem” pacijenta, ali kada nakon početka održavanja života treba nekoga osloboditi muka, Crkva ne želi odobriti taj čin. Ni liječnici nisu “otvoreniji” prema eutanaziji.

– Ne žele razgovarati o tome jer kao zagovornici liječenja ne vole sudjelovati u činu smrti, što je jasno i iz činjenice da ne vole obavljati pobačaje – objasnio je dr. Jurić.

Takav stav liječnika o eutanaziji i pobačaju trebao bi se, ako se prekid života ikada dopusti, svakako promijeniti. Poseban problem, ističe doc. Jurić, jest i nepoštovanje tzv. biološkog testamenta.

Nije usmrćivanje
– Primjer je pacijent koji ne želi da ga liječe, no u trenutku kada padne u komu liječnici ga moraju liječiti, a kako on nije svjestan, ne može se tomu protiviti – objasnio je dr. Jurić.

Hrvatska, tvrdi docent, nema stava o eutanaziji, a jedini zakon koji je regulira jest onaj kazneni.

– Nažalost, društvo još nije spremno započeti javnu raspravu o tomu, a eutanazija nije usmrćivanje, već spašavanje dostojanstva života kada on sam po sebi postaje mučenje – objasnio je svoje stajalište dr. Jurić te dodao kako nikako kada je o pravu na smrt riječ ne podržava da zdravi ljudi koji ne žele više živjeti u svoj čin samoubojstva uključuju druge.

– Takav problem sada ima Švicarska. Ako se želi ubiti, čovjek ondje tu “uslugu” može naručiti od udruge koja se time bavi i na taj način ostvariti nešto za što sam nema hrabrosti – upozorio je dr. Jurić i dodao da zakon koji bi dopuštao eutanaziju mora biti strog i točno odrediti tko, kada i na koji način eutanaziju može odobriti i obaviti.

I prvi građanin iz BiH otišao u ciriški Dignitas na usmrćenje
Luksemburg je treći u EU, poslije Nizozemske i Belgije, u ožujku ove godine ozakonio eutanaziju. Ona je legalizirana i u Švicarskoj, a izvan Europe u Kolumbiji, nekim australskim regijama i u američkoj državi Oregon.

Privatna klinika Dignitas (Dostojanstvo) u Zürichu postala je stjecište očajnika iz cijeloga svijeta, ali i ta je zemlja nedavno odlučila promijeniti svoj ultraliberalni zakon o eutanaziji koji potječe još iz 40-ih godina 20. stoljeća.

– Nama, kao državi, nije u interesu da postanemo atraktivni po “samoubilačkom turizmu” – istaknula je Eveline Widmer-Schlumpf, ministrica pravosuđa. Prema prijedlogu, organizacije za eutanaziju pomagat će samo osobama koje su svojevoljno izrazile želju za “ubojstvom iz samilosti”. Trebat će predočiti i dvije potvrde od liječnika koji nisu povezani s organizacijom, a koje dokazuju da je osoba koja želi umrijeti prisebna i da je njezina bolest u završnoj fazi koja će ubrzo voditi smrti.

Organizacija “Dignitas” izrazila je bojazan da bi novi zakon mogao voditi porastu “samostalnih samoubojstava pod vlakovima”. Zažive li, međutim, promjene zakona, klinike “Dignitas” i “Exit” prihvatit će stroža pravila poslovanja ili će morati zatvoriti vrata.

Inače, u „Dignitasu” je trenutačno i jedan građanin BiH, jedini iz te države u 11 godina koliko “Dignitas” postoji. U tom je razdoblju tamo umrlo oko 900 ljudi, a svatko plaća oko 4000 eura.

“Čuda” u otpisanih pacijenata argument su protiv eutanazije
Dr. Jasna Stoić Brezak, anesteziolog i koordinatorica transplantacije u KBC-u Zagreb na Rebru, kaže:
– Apsolutno sam protiv eutanazije. Život prestaje “kada dođe vrijeme”. Liječnici nisu oni koji trebaju biti “gospodari života i smrti”. Poznati neurokirurg Benet rekao je, referirajući se na trenutak kada liječnik mora odlučiti da čovjek može postati darivatelj organa za transplantaciju: Čim sumnjamo, nema sumnje: Treba odustati jer osoba nije mrtva.

Ma koliko liječnicima bilo teško gledati patnju, osobito osoba u terminalnim fazama bolesti (uz napomenu da danas postoje vrhunski lijekovi protiv boli), život treba cijeniti. Moja dugogodišnja praksa naučila me da su “čuda” moguća i kad je izgledno da život zauvijek napušta pacijenta – rekla je dr. Jasna Stoić Brezak.

Premium sadržaj

21

DOLAZE RAFALEI, ALI...

MiG-ovi su trebali biti prizemljeni, ali plan se drastično promijenio: Više je razloga

Video sadržaj

7

U 73. GODINI

Preminuo je poznati televizijski novinar i urednik Damir Matković

Video sadržaj

15

SPAVAO U AUTU

Dinamova legenda izgubila stan, kupala se na Bundeku: 'Kako sam živio, to je uvreda za klošara'

Korak ispred drugih

Osvojite najtraženiji program današnjice u vrijednosti od 2.400 eura i postanite najveći stručnjak na tržištu

OTKRIVAMO

Stručnjakinja savjetuje kako do sigurnije budućnosti i mirovine: ovo je njezinih sedam pravila

Porezna uprava građanima poslala važnu obavijest