U Poljskoj je u tijeku gradnja transnacionalne prometnice Via Carpatia koja će spojiti Klaipedu u Litvi sa Solunom u Grčkoj prolazeći istočnoeuropskim državama. Pri građevinskim radovima na dionici te ceste kod mjesta Jeżowe koje se nalazi pokraj gradića Nisko u provinciji Podkarpackie, otkriven je jeziv, ali ipak nevjerojatan povijesni nalaz. Riječ je o groblju na kojem je pokopano 115 osoba od kojih su 70-80 posto djeca. Još zanimljivije, više je pokopanih u ustima imalo novčić. Arheologinja Katarzyna Oleszek koja sada istražuje nalaz kaže kako je novčić sasvim sigurno znak neke vrste vjerovanja.
Nagurana četiri tijela
– Riječ je o obolu mrtvih ili Haronovu obolu. To je jedan stari, pretkršćanski običaj koji se održao dugo vremena, čak sve do 19. stoljeća, a prakticirao ga je i papa Pio IX., rekla je poljska arheologinja. Haron, sin Erebov i Niktin, bio je lađar u Hadu koji je preuzimao preminule na obali Aheronta, rijeke koja je dijelila svijet živih od svijeta mrtvih, i prevozio ih na drugu stranu ako bi uz sebe imali novčić da plate njegovu vožnju. Upravo su tako, poput pokopanih u mjestu Jeżowe, sahranjivani i pokojnici u staroj Grčkoj. No ukopi pronađeni na lokaciji u Poljskoj ne datiraju tako daleko u povijest. Novčići potječu iz vremena Sigismunda III., poljskog kralja koji je vladao od 1587. do 1632. godine. Ima i onih koji datiraju iz vremena Ivana II. Kazimira, koji je vladao od 1648. do 1668. godine. No osim novčića, u grobovima djece nisu pronađeni nikakvi drugi predmeti – nije bilo dugmadi, čavala pa ni ručki s mrtvačkih kovčega što bi sugeriralo kako je zajednica koja je ondje pokopavala svoje potomke bila izuzetno siromašna. Vrijeme je zamalo učinilo da groblje potpuno padne u zaborav, obraslo je šumom, a ondje se nalazi samo mala kapelica koja je znak da je tamo nekad postojala crkva.
– Znamo iz povijesnih izvora kako je za posjeta krakovskih biskupa 1604. godine u Jeżowe bila velika župna crkva s vrtom, župnim dvorom, školom i grobljem. Vjerojatno je postojala i prije 1590. godine, kaže Katarzyna Oleszek. Pronađena tijela položena su oko osi koja se proteže u smjeru istok-zapad, svako je tijelo položeno glavom prema zapadu, na leđima, s rukama položenima uz tijelo. Vjerojatno se radilo o dječjem groblju unutar tog pogrebnog prostora. U jednom su grobu pronađena četiri dječja tijela, pravilno poredana, ali nagurana. Jedno je tijelo pripadalo djetetu znatno mlađem od ostalih. Sasvim je sigurno da je riječ o katoličkom groblju o kojem je vođena velika briga, nijedan grob nije oštećen iskapanjem drugog. Stanovnici su znali gdje su grobovi njihovih najmilijih te su se o njima i brinuli.
Sprovod poput svadbe
U Hrvatskoj enciklopediji stoji da su u Dalmaciji postojale zajedničke grobnice, u vlasništvu seoske zajednice ili bratovštine; da je između dvaju ukopa u jednu grobnicu morao proći određen broj godina, članovi jedne obitelji samo su iznimno bili pokopani zajedno. U najsjevernijim hrvatskim krajevima i u gradišćanskih Hrvata prije kretanja sprovoda odvijao se poseban oproštaj pokojnika od obitelji, rodbine i suseljana; tekst oproštaja sastavljao je crkveni kantor ili učitelj prema tradicijskom modelu te ga je izvodio pjevajući, obraćajući se tugujućima u prvom licu, kao da govori sam pokojnik. Sprovod mladića ili djevojke barem je u nečem podsjećao na svadbeni obred; dio sudionika bio je npr. odjeven ili okićen poput sudionika svadbene povorke, a pokojnik ili pokojnica bili su djelomice ili potpuno opremljeni kao mladenac ili mladenka.
