Jedna od najtužnijih slika iz Jablanice bit će kolektivni ispraćaj 19 sugrađana stradalih u poplavama. Onih još sedam već su pokapali po grobljima i mezarjima Konjica i Fojnice. Nažalost, broj od 26 mrtvih nije konačan. Spasioci su danonoćno po ruševinama tragali za nestalima. Njih bi bilo mnogo više da nije bilo hrabrih ljudi.
Možda je najbolji komentar o ljudskoj hrabrosti, tragediji i nemoći pred prirodom podsjetiti kakva se drama događala s trećeg na četvrti listopada u domovima jablaničkih obitelji. Dok su se bezbrižno spremale na noćni počinak, mnoge su, nažalost, otišle na vječni. Kao heroji. Poput Ernada Begovića, koji je spasio deset osoba. Dok je pred ocem Muhamedom iz bujice čupao djecu, divlja voda prepuna mulja i kamenja odvukla ga je u svoj smrtonosni zagrljaj. Malo podalje Emir je spašavao Adisu. Bila je u osmom mjesecu trudnoće. Bujica s kamenjem nosila ju je stotine metara. Izgubila je bebu. Njegov sumještanin Dino ostao je bez trudne supruge Ajle i njihova nerođenog djeteta.
Kak to da se nepiše o tome kolko smeća ima u Neretvi i samo ga brana na umjetnom jezeru zadržava de se ne uputi u dolinu Neretve i na kraju uništi svu poljoprivredu i na kraju zagadi more.