U analima papinske povijesti, malo je figura koje izazivaju toliko kontroverzi kao Benedikt IX. Rođen kao Teofilakt, potomak moćne rimske obitelji Tusculani, ostaje zapamćen ne samo kao jedan od najmlađih papa ikad, već i kao jedina osoba koja je pontifikat obnašala u čak tri navrata. Njegova vladavina, isprekidana progonstvima, optužbama za teški nemoral i činom prodaje papinske časti, ostavila je neizbrisiv trag i često se navodi kao jedno od najmračnijih razdoblja za Svetu Stolicu.
Teofilakt je potjecao iz obitelji koja je već dala dvojicu papa, njegove stričeve Benedikta VIII. i Ivana XIX. Smatrajući papinsku stolicu gotovo obiteljskim nasljedstvom, njegov otac, grof Alberik III. od Tusculuma, nije prezao ni od čega da osigura najvišu crkvenu čast za svog sina. Koristeći znatna financijska sredstva i utjecaj, Alberik je uspio – Teofilakt je izabran za papu u listopadu 1032. godine, uzevši ime Benedikt IX. Iako neki izvori navode da je imao tek 12 godina, većina povjesničara danas smatra vjerojatnijim da je imao oko 20 godina. Bio je iznimno mlad i potpuno nepripremljen za teret odgovornosti. Njegov dolazak na vlast označio je nastavak dominacije obitelji Tusculani nad Rimom i papinstvom.
Prvi pontifikat (1032. – 1044.)
O djelima Benedikta IX. zna se relativno malo, no njegova vladavina ostala je upamćena po navodnom razuzdanom i nasilnom ponašanju. Sveti Petar Damjan nazvao ga je "demonom iz pakla preobučenim u svećenika". Papa Viktor III. u svojim je "Dijalozima" zabilježio optužbe koje uključuju silovanja i ubojstva. Neki povjesničari upozoravaju na oprez pri prihvaćanju ovih optužbi, ističući da su mnoge zabilježene tek nakon što je Benedikt prodao papinstvo, u vrijeme kada su njegovi protivnici bili na vlasti te da su mogle biti politički motivirane. Uzimajući u obzir moguću pristranost izvora, konsenzus je da je Benedikt IX. bio papa čije je ponašanje bilo daleko od primjerenog. Njegov način života izazvao je toliki revolt među Rimljanima da je 1044. godine protjeran iz grada usred velikih nereda.
Prodaja papinstva i drugi pontifikat (1045.)
Benedikt IX., uz pomoć svoje obitelji, nije dugo čekao. Već 1045. godine uspio je protjerati Silvestra III. i vratiti se na papinsko prijestolje. No, njegov drugi pontifikat trajao je jedva dva mjeseca. Tada se dogodio događaj koji se često opisuje kao "najveći skandal u povijesti papinstva". Navodno sumnjajući u svoju sposobnost da zadrži vlast i, prema nekim izvorima, želeći se oženiti svojom rođakinjom, Benedikt je odlučio abdicirati. Ponudio je papinsku čast svom kumu, pobožnom svećeniku Ivanu Gracijanu, u zamjenu za veliku svotu novca – navodno kao nadoknadu za troškove koje je imao prilikom svog prvog izbora. Gracijan je pristao, isplatio dogovoreni iznos i postao papa Grgur VI. u svibnju 1045., vjerujući, kako neki sugeriraju, da time spašava Crkvu od Benediktovih skandala. Benedikt se povukao na obiteljska imanja.
Međutim, Benedikt se ubrzo pokajao zbog svoje odluke. Vratio se u Rim i ponovno zatražio papinsku stolicu, unatoč tome što je Grgur VI. bio općeprihvaćen kao legitimni papa. Istovremeno, i protjerani Silvestar III. ponovno je istaknuo svoja prava. Rim se našao u kaotičnoj situaciji s tri čovjeka koja su tvrdila da su zakoniti pape. Ovakvo stanje bilo je neodrživo pa su mnogi uputili apel njemačkom kralju Henriku III. da intervenira.
Henrik III., odlučan u namjeri da uvede red, sazvao je koncil u Sutriju u prosincu 1046. godine. Na koncilu su Benedikt IX. i Silvestar III. svrgnuti. Grgur VI., iako cijenjen zbog svoje pobožnosti, optužen je za kupovinu crkvene službe zbog dogovora s Benediktom te je prognan u Njemačku. Time je okončana era u kojoj su rimske obitelji postavljale pape, a utjecaj je prešao na njemačkog vladara. Henrik III. osigurao je izbor njemačkog biskupa Suidgera, koji je postao papa Klement II.
Treći i posljednji pontifikat (1047. – 1048.)
Mir nije dugo trajao. Papa Klement II. umro je već u listopadu 1047. godine, a kasnija ispitivanja njegovih ostataka pokazala su trovanje olovom. Benedikt IX. vidio je svoju priliku - iskoristivši prazninu na vlasti, u studenom 1047. započeo je svoj treći pontifikat. Uspio se održati osam mjeseci, no car Henrik III. nije namjeravao dopustiti povratak na staro. Po njegovom nalogu, moćni markgrof Bonifacije Toskanski s trupama je umarširao u Rim u srpnju 1048. i protjerao Benedikta IX. Na njegovo mjesto postavljen je drugi njemački biskup, Poppo od Brixena, kao papa Damaz II. Benedikt IX. više nikada nije viđen u Rimu.
O posljednjim godinama života Benedikta IX. postoje različite priče. Najprihvaćenija govori da se Benedikt odrekao svojih pretenzija na papinstvo te proveo ostatak života u pokajanju u samostanu. Neovisno o tome je li se uistinu pokajao, Benedikt IX. ostaje zapamćen kao jedna od najkontroverznijih figura u povijesti Crkve. Njegova tri pontifikata, obilježena skandalima, prodajom najviše crkvene časti i političkim previranjima, simboliziraju mračno razdoblje i dominacije rimskih plemićkih obitelji nad papinstvom. Njegov slučaj, zajedno s drugim problemima tog doba, snažno je utjecao na kasnije reforme unutar Crkve, uključujući stroža pravila za izbor papa - poput kasnijeg uvođenja konklava.
GALERIJA Pogledajte Franjin život u slikama: Autsajder koji je okrenuo leđa raskoši, a karizmom je osvojio svijet
Otvori KEKS Pay
kako su švabe tu silom sređivali probleme, sve visoki moral i čast u toj firmi